Zadar je na Pozdravu sunca ugostio FIBA 3x3 World Tour, jedno od najprestižnijih svjetskih 3x3 natjecanja, koje se održava u samo 14 odabranih gradova svijeta. Unatoč kišnom i vjetrovitom vremenu, prvi dan se odigrao na najljepšoj mogućoj pozornici, dok je subotnji program zbog vremenskih neprilika prebačen u Jazine. U Zadru se hrvatskoj javnosti predstavila i hrvatska 3x3 reprezentacija, jedina profesionalna 3x3 ekipa u Lijepoj Našoj, koja brani boje Cibone.
Domaćini su u prvom susretu skupine poraženi od ponajbolje svjetske ekipe, srpskog Limana, a kasnije su slavili protiv Antwerpa, no zbog najmanje zabijenih poena u skupini nisu prošli dalje. Iako nisu u zoni medalja, Cibona se u Zadru predstavila na najbolji mogući način, a nastupali su u sljedećem sastavu: Ivan Vrgoč, Jakov Jacović, Fran Grgić te Roko Spaseski. To su momci zbog kojih je Zadar prvi put ikada navijao za Cibonu. Šalu na stranu, o čitavom turniru, 3x3 košarci u Hrvatskoj i svemu što nosi ovaj brzorastući sport razgovarali smo s kapetanom reprezentacije i negdašnjim igračem Splita, Škrljeva, Cedevite Junior i Dinama, Ivanom Vrgočem.
- Ovo je velika i pozitivna stvar za promociju Hrvatske i Zadra jer je ovo najjači turnir svjetske razine. U Zadar je došlo TOP 10 ekipa svijeta, sami vrh 3x3 košarke. Organizacija je fenomenalna, kao i lokacija terena. Imam samo pozitivne dojmove i pohvalio bih sve ljude koji su imali ikakve veze s organizacijom ovog turnira.
Turnir je okupio najbolje ekipe iz cijeloga svijeta, a s kim su do sada snage odmjeravali naši predstavnici?
- Imamo iskustva s ekipama Uba i Limana, to su ekipe od kojih mi, hajdemo reći, krademo akcije, ha-ha. To su baš vrhunske svjetske ekipe. Prošle godine smo se upoznali s njima i išli smo trenirati i učiti kod njih u Novi Sad. Tako da nam je baš lijep osjećaj igrati protiv takvih ljudi.
Cibona, nažalost, nije prošla u četvrtfinale, no u Zadru su se predstavili u sjajnom svjetlu. Tijesno su izgubili od Limana, a kasnije su pobijedili Antwerp, no zbog najmanje zabijenih poena u skupini nisu prošli dalje.
- Prvu smo igrali protiv Limana, koja nam je dobro poznata ekipa jer smo sparirali s njima i previše puta. Možda je presudio i taj faktor sreće jer je Grgić par puta proklizao, imao je problem s novim tenisicama. Malo je i puhalo i sve to utječe na ishod. Dali smo sve od sebe i mislim da je to i publika primijetila. Nadali smo se da će Liman pobijediti ekipu Antwerpa, imali su šut za pobjedu… Nakon toga smo znali da Antwerp moramo pobijediti s 12 razlike i tako smo fokusirano i ušli. Znali smo da obrana mora biti na vrhunskom nivou, što je rezultiralo s mnogo prekršaja. Jednostavno moraš igrati grubo kako bi uhvatio takvu razliku. Na kraju smo pobijedili, no zbog zbroja poena nismo prošli dalje. Mislim kako je ovo prvi put u mojoj 3x3 karijeri da sam ispao u grupi, ali da sam zadovoljan.
Ovaj sport iz dana u dan sve više raste. Postao je i olimpijski, a kakve su šanse da jednoga dana tamo imamo naše predstavnike?
- Dosta je težak put, ali postoje šanse. Bitno je igrati što više turnira i skupljati bodove. Jedna od opcija je da se osvoji Europsko prvenstvo pa da se ide na Svjetsko. To je za svakog sportaša najviša stepenica u karijeri. Imamo neki cilj, ali idemo korak po korak. Imamo sezonu mastersa, pa Europsko i, daj Bože, da se kvalificiramo na Svjetsko prvenstvo, a onda bi za kraj te Olimpijske igre bile najveći vrh. Ali korak po korak.
Vrgoč je godinama igrao profesionalnu košarku. Njegov put započeo je u Splitu, a kasnije je još igrao i za Škrljevo, Cedevitu Junior i Dinamo. Kako je odlučio prijeći u 3x3 vode?
- Možda ću sada biti malo grub… Igrao sam profesionalnu košarku osam godina i stvarno sam se zasitio od neke nemoći igranja. Očito nisam bio dovoljno dobar na toj razini. Tu je stvarno puno faktora, puno ljudi, igrača, trenera. Prije pet godina sam se okušao u 3x3 košarci i svidjelo mi se. Vidio sam da ima dosta mjesta za napredak, a nekako nam je najdraže to što nema trenera. Sve radimo sami, od plana igre, treninga i sve ovisi o nama. Ako ću izgubiti, izgubit ću radi sebe i sada kad se osvrnem, uopće mi nije žao što sam se prebacio na 3x3. Sada sam napokon sretan i pronašao sam mir. Teško da ću se vratiti pet na pet košarci jer mislim da ne bih bio toliko sretan kao što sam sada. Iako sada uz 3x3 košarku moram raditi i posao sa strane, sretniji sam nego prije.
Kako izgledaju priprema i treninzi?
- Treninzi su nikad jači i nikad kvalitetniji. Sve sami smišljamo, imamo i kondicijskog trenera koji se također zaljubio u ovaj sport. Dosta je lakši skauting nego u košarci pet na pet. I mi kao i oni imamo videoanalize. Priprema je lakša, ali ovdje puno uvjeti utječu na igru, poput vjetra, skliskog terena. Tako da se ujedno lagano i teško pripremiti jer nikad ne znaš što te čeka s druge strane. Napravili smo plan priprema za početak sezone za koju se pripremamo od prosinca. Tako smo se digli na jedan vrhunski nivo. Što se treninga tiče, sami se snalazimo. Plaćamo termine, nema još, nažalost, novca od toga i svi mi moramo sa strane raditi i imati posao kako bismo preživjeli. Trenutačno se od 3x3 košarke u Hrvatskoj ne može živjeti. Nema prihoda, nismo uspjeli nabaviti sponzora za plaće i to je malo zeznuto. Primjera radi, ulaznica za turnir u Parizu bila je 5.500 eura. Trudimo se jer vidimo da imamo priliku napredovati u ovom sportu i glavni cilj nam je bio predstaviti se u Zadru pred domaćom publikom da ljudi vide kako to izgleda, da vide neku našu stranu priče i da se možda nešto pokrene. Ovo je sport gdje treba jedan dobar sponzor i klub koji će te podržati, jer da bi bio dobar, moraš biti 100 posto u tome i bilo bi nam puno lakše kada bismo mogli živjeti od toga i maksimalno se tome posvetiti.
Koliko se Vrgoču bilo teško prešaltati na 3x3 košarku?
- Ovdje su dosta grublji blokovi i obrana. Ovako sa strane možda izgleda i pregrubo, no zapravo to su sve korijeni izvorne košarke. Nije se bilo teško prebaciti, isti je sport, ali su malo drugačija pravila, no zadovoljniji sam s 3x3 košarkom.
Svjetsku 3x3 scenu smo upoznali, a kakva je hrvatska?
- U Hrvatskoj trenutačno postoji samo ljetna sezona koja traje tri mjeseca, dok masters i challenger turniri traju od travnja pa sve do prosinca. Na njih je dosta teško upasti, no nama je cilj odigrati ih što više. Tijekom zime treniramo u Zagrebu i pokušavamo igrati što više turnira srpske lige koji se održavaju čitavu godinu. Hrvatska je trenutačno dosta daleko od toga da ima cjelogodišnju ligu jer još nema toliko zainteresiranih ljudi koji bi se bavili 3x3 košarkom. U Srbiji su to igrači koji igraju pet na pet za svoje klubove koji im daju dopuštenje da igraju i 3x3 turnire.
Globalno 3x3 košarka sve više raste, a kako je dodatno ojačati u Hrvatskoj?
- Prvo se ljudi moraju zainteresirati. Igrači koji na ljeto završe sezonu igraju 3x3, no jednostavno se mora neki dio igrača opredijeliti da se žele s tim baviti. Dobra stvar bi bila da seniorski pet na pet klubovi imaju svoje 3x3 ekipe i da se igračima dozvoljava da igraju basket. Znam da se mnogi treneri i uprave pribojavaju nekih ozljeda, no to je sada postao profesionalni sport s pravilima. Treba se napraviti i zimska liga, ali 3x3 u posljednje tri godine u Hrvatskoj raste. Sve je više dobro organiziranih turnira i novčanih nagrada. To je priča koju treba nastaviti graditi jer ovaj sport ima svijetlu budućnost, zaključio je Vrgoč.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....