‘Mojim su gostima prodali dvije orade za 40 eura! A nemaju ni istaknute cijene, niti su im dali račun!‘ Provjerili smo

- Jesam li dobila Slobodnu Dalmaciju?

Jeste, izvolite?

– Zovem se Snježana i bavim se turizmom. Trenutačno je kod mene mladi bračni par s djetetom.

I?

– Jutros su odlučili sami spremiti ručak i otišli su na zadarsku peškariju. Kupili su dvije orade, iz uzgoja. Onako, svaka 25–30 deka. Znate li koliko su ih platili?

Ne.

– Četrdeset eura!

Opa!

– A niti je na štandu bila istaknuta cijena, niti su dobili fiskalizirani račun!

Hoće naši ljudi, hoće...

– Zvala sam Državni inspektorat, prije bih dobila Trumpa na telefon.

Kad su za peškariju oni važniji od Trumpa...

– Pa ko drži tu peškariju da se mogu tako ponašati?! Šta ti tamo misle? Nas iznajmljivače prozivaju zbog skupe usluge, a ovi na ribarnici, njih nitko ne proziva? A mi sve preko računa plaćamo. Kakvu nam to sliku o gradu šalju? Kriminalci, obični! Pa nisu naši gosti glupi! Oni dolaze sa Zapada i dobro znaju da ih deremo!

Razumijem vas, gospođo draga, provjerit ćemo, zvat ćemo direktora, inspektore...

Sreća, od redakcije do peškarije nema ni dvjesto metara.

Dobar dan – pitamo odmah s vrata. – Pošto su orade?

– Petnaest – ispali prodavačica pa nas rukom pozove da priđemo bliže. – Ali dat ću vam po trinaest!

Zašto šapćete?

– Da drugi ne čuju, to je ispod cijene. E!

Na drugom štandu velike orade i brancini. Kao i na prvom, nema istaknute cijene, a cijena je ista - 15 eura za kilo.

– Di idete, gospodine, dat ću vam za trinaest! – viče za nama prodavačica.

Zauzeto je svega desetak prodajnih mjesta, ponuda divlje ribe je slaba, ali svi nude i ribu iz uzgoja. Samo na jednom prodajnom mjestu na deklaraciji o porijeklu ribe istaknuta je i cijena, nigdje drugdje nismo je vidjeli. Kao ni kase za fiskalizaciju.

Zovemo Državni inspektorat i prenosimo što nam je jedna građanka prijavila i da smo se osobno u to uvjerili. Nema ni istaknutih cijena, nema ni fiskaliziranih računa. Primaju na znanje. To je, kažu, posao za tržišnu inspekciju, koja je u sklopu DIRH-a, ali i za ribarsku inspekciju, koja je u sklopu Ministarstva poljoprivrede.

Zovemo njih i opet ponavljamo priču. To je, govore, prvenstveno posao za tržišnu inspekciju i Poreznu inspekciju, odnosno Poreznu upravu, a moguće i Carinu. Ribarski inspektori se prvenstveno bave provjerom porijekla ribe, odnosno deklaracijama.

Zovemo i Tomislava Letinića, direktora Tržnice Zadar, u vlasništvu Grada Zadra. Pričamo priču iz početka. Ne zvuči baš sretno zbog našeg poziva jer on, kaže, nije ni Državni inspektorat ni Porezna uprava. Ali kad se čovjek već toliko trudi da zadarsku tržnicu i ribarnicu pretvori u turistički proizvod, moramo ga pitati, jer poruka koja se ovakvim slučajevima šalje gostima sve je samo ne preporuka...

– Mi tu ne možemo puno napraviti. Osobno sam više puta upozoravao prodavače i na tržnici i na ribarnici. Danas vas poslušaju i istaknu cijene, ali sutra već bude po starome.

Zar trgovci nisu dužni istaknuti cijene i izdavati fiskalizirane račune?

– Jesu, i na tržnici i na ribarnici, samo su OPG-ovi izuzeti od izdavanja računa.

Ako nemaju istaknutu cijenu, onda je to kršenje tržnog reda, zar ne? Može li Tržnica takvim ponavljačima jednostavno uskratiti pravo na prodajno mjesto?

– Teoretski da, možemo ih upozoriti i u slučaju višestrukih prekršaja raskinuti ugovor s njima i uskratiti prodajna mjesta, ali kad bismo to napravili, u roku od dva tjedna ostali bismo bez prodavača i na ribarnici i na tržnici.

Zašto ne izdaju fiskalizirani račun, zar nemaju uvjete za to?

– Imaju uvjete, i na tržnici i na ribarnici. Istina, nemaju wi-fi, ali kase imaju svoje kartice i vezu na internet. Kad ih mi opomenemo zbog neisticanja cijena, opravdanje im je da su tržnica i ribarnica mjesto za cjenjkanje, a cijena se od jutra do poslijepodneva mijenja u skladu s ponudom i potražnjom.

I, što možete napraviti?

– Iskreno, ne puno.

Zaključimo, nadzor nad isticanjem cijena i izdavanjem fiskaliziranih računa u nadležnosti je Državnog inspektorata, odnosno tržišne inspekcije i Porezne uprave. Prema neslužbenim informacijama, ni tržišni inspektori ni Porezna uprava odavna nisu viđeni na zadarskoj tržnici, kao ni na ribarnici. U pitanju su, kažu naši sugovornici, nemar i nebriga, a tržišnih inspektora u Zadarskoj županiji ukupno ima oko jedan. Represija očito ne daje rezultate, u pitanju je, vele, mentalitet ljudi. Jedan će dan, ako treba, platiti i kaznu, ali će sutra sve opet raditi po starom.

Eto, gospođo Snježana, ne znamo jeste li zadovoljni odgovorima, ali mi smo novinari, a ne inspektori.