Napomena: ČITATE PRVI DIO, A DRUGI DIO PRONAĐITE NA LINKU KOJI SE NALAZI NA KRAJU TEKSTA
"Sve što mi želimo jest živjeti i raditi u svom gradu kao normalni ljudi. Ne bavimo se ničim nečasnim ni problematičnim, naprotiv, sve što smo dosad radili i sve što namjeravamo raditi mogu slobodno svi provjeriti, jer nas mnogi ljudi znaju, i tko smo i što smo. Pribijeni smo na stup srama zato što smo se usudili natjecati na javnom nadmetanju Grada Zadra. Otkad je to grijeh? Mi samo želimo živjeti i raditi, sve drugo nas ne zanima", kažu Filip Pletikosa (32) i Josip Beretin (29), suvlasnici tvrtke "Nero plus" iz Zadra, koja je na gradskom natječaju za koncesije na pomorskom dobru prošle godine imala najbolje ponude na četiri atraktivne lokacije: na bazenu Kolovare, dvije na plaži Kolovare ("Cuba libre" i "Vanilla") te za beach bar "Bamboo" na Puntamici.
No nakon što su ponude otvorene, krenula je nezapamćena hajka na vlasnike "Nera plus", i to od strane konkurentskih igrača, koji su dosad na plaži i bazenu Kolovare držali popularne lokale.
Za prijetnje i fizičke napade kojima je bio izložen Josip Beretin, Općinsko državno odvjetništvo u Zadru pravomoćno je optužilo Antu Šalu, Ivu Bratovića i Hrvoja Perića. Hrvoje Perić je rodbinski povezan s Jerom Perićem, koji već desetljećima drži kafić na bazenu, a Ive Bratović je Perićev zet. Bratović i Šale dobro su poznati ljudi iz kriminalnog miljea, kao i dosadašnji vlasnik kafića na plaži Kolovare, predstavnik Braniteljske zadruge Sokol Marko Čulina Maka, član HDZ-a i bivši policajac, protiv kojeg se vode kazneni postupci za gospodarski kriminal i prijetnje.
Ali natječaj je jedna stvar, a politička odluka o najboljim ponuditeljima nešto sasvim drugo. Nakon serije prijetnji i napada, Beretin i Pletikosa odustali su od ponude za bazen, a većina u zadarskom Gradskom vijeću odbila je podržati njihovu najbolju ponudu za kafić "Vanilla" na Kolovarama. Iako istraga Državnog odvjetništva oko okolnosti samog natječaja još uvijek traje, gradonačelnik Šime Erlić (HDZ) oprao je ruke od natječaja tvrdeći da nema pravne osnove za njegovo poništenje, ali je gradskim vijećnicima predložio da prihvate najbolje ponuditelje. To se i dogodilo, osim u slučaju tvrtke "Nero plus", čija ponuda za kafić "Vanilla" na Kolovarama nije prošla.
S Beretinom i Pletikosom ekskluzivno smo razgovarali samo nekoliko sati nakon otvaranja ponuda na ponovljenom natječaju za lokaciju na Kolovarama, te za sedam drugih mikrolokacija na pomorskom dobru. Ponuda tvrtke "Nero plus" za kafić "Vanilla" bila je u cent ista kao na prošlom natječaju (25.335,20 eura godišnje), no ovaj put to nije bilo dovoljno da bude najbolja. Nadmašila ju je ponuda tvrtke "Tik Tak Grupa" iz Otočca (31.155 eura) vlasnika Danijela Sertića, a treća po redu bila je ponuda Braniteljske zadruge Sokol, no ovaj put uvećana za gotovo tri puta: s 7500 na 20,5 tisuća eura.
"Nero plus" je tako u godinu dana od najboljeg ponuditelja za četiri lokala uspio zadržati samo dva – "Bamboo" i "Cuba libre" – koja je dobio na natječaju prošle godine.
Ponuda "Nera plus" za kafić "Vanilla" na plaži Kolovare na koncu je bila druga. Jeste li razočarani?
Josip: Naša ponuda je identična ponudi s natječaja otprije godinu dana. Ponude drugih konkurenata na ovom zadnjem natječaju govore nam da je naša ponuda i prvi put bila realna, a ostale nisu. To ujedno govori i da je priča o tome kako smo mi ponudili nerealne cijene bila potpuno promašena, odnosno ciljana, kao dio diskreditacijske kampanje koja se protiv nas vodila od trenutka kad je javnost saznala da smo najbolji ponuditelji na pet atraktivnih lokacija na pomorskom dobru.
Filip: Nismo razočarani. Na svaki natječaj idemo svjesni da naša ponuda ne mora biti najbolja. Mi imamo svoju poslovnu procjenu i nje se dosljedno držimo.
Kako ste kreirali ponude, čime ste se vodili, s obzirom da su svi tvrdili da su vaše ponude bile nerealno visoke?
J: Iznose sam izračunao prema tržišnoj logici, raspitujući se koliko se slični sadržaji u Zadru i izvan Zadra plaćaju. Smatram da su naše ponude bile realne i to je ovaj novi natječaj potvrdio, čak su bile i niže od nekih lokacija u samome gradu. Marko Čulina Maka, koji je na prošlom natječaju ponudio 7500 eura, sada je dao skoro tri puta veću ponudu. Ljudi koji su dosad držali te lokacije jednostavno su bili navikli da to dobiju za ništa i da ih nitko neće dirati, odnosno da im se nitko neće pojaviti kao konkurencija.
Što očekujete od Gradskog vijeća, hoće li i sada imati stav da najbolji ponuditelji ne trebaju dobiti koncesiju? Očekujete li iznenađenja?
J: Ne mogu niti se želim upuštati u političke odluke. Što god bude, sigurno se neće ponoviti prošlogodišnji scenarij jer tek bi to bio cirkus.
F: Iznenađenja neće biti. Mislim da će sve ostati ovako kako je i bilo na otvaranju ponuda, osim ako netko ne odustane.
Je li vas netko nakon otvaranja ponuda zvao?
F: Ne, dapače, prvi put nakon nekog natječaja da nas nitko nije zvao. Prošli put je bilo puno poziva.
Tada ste bili iznenađenje, najbolji na četiri atraktivne lokacije: dvije na plaži Kolovare, bazen, "Bamboo"... I onda su krenuli pozivi?
J: Pozivi su počeli i prije otvaranja ponuda.
Mislite nakon predaje ponuda u gradsku upravu?
J: Tako je. Između roka za predaju ponuda i otvaranja ponuda bilo je sedam dana. Nakon otvaranja ponuda počeli su pozivi: ponedjeljak, utorak, srijeda...
Kad ste dobili prvi poziv?
J: Onog ponedjeljka ujutro kad je naša kuverta stigla u gradsku upravu.
Gradonačelnik Erlić je na Gradskom vijeću rekao da tko zna kako je procurila informacija o vašoj ponudi, aludirajući da ste moguće vi to nekome rekli prije predaje dokumentacije, nekome iz svog društva ili kruga prijatelja...
F: Teško i nikako.
J: Ne, mi nikome nismo ni rekli da ćemo se natjecati. Prije predaje ponuda samo smo nas dvojica znali za to, i samo nas dvojica smo znali koliko ponuda iznosi. Nitko drugi.
Niste imali pomoć odvjetnika u sastavljanju ponude?
F: Ne, nikakva druga pomoć, sami smo sastavili ponudu.
Zašto sumnjate da je informacija o vašoj ponudi procurila iz gradske uprave?
J: Zato jer nije imala od nekud drugo izići. To je sto posto. To sam rekao i u policiji i u Državnom odvjetništvu. Ni na koji drugi način nije mogla doći do Perića. S Jerom Perićem nikada prije nisam komunicirao, niti s ikim drugim tko bi njemu, ili njima, tu informaciju mogao prenijeti.
F: Naš dogovor je bio da mi taj posao odradimo, a da nitko za to ne zna. Čovjek koji je radio na našem elaboratu za ponudu uopće nije znao iznose, on se bavio tehničkim detaljima.
Tko vas je prvi nazvao tog ponedjeljka ujutro, 16. veljače prošle godine?
J: Zvao me odvjetnik Ivan Perić, rodbinski povezan s Jerom Perićem. Javio sam se na poziv u 11 sati, a zvao me je i prije toga, već oko 9 sati, ali se nisam mogao javiti. Perića sam poznavao otprije i pitao me možemo li se naći. Rekao sam mu da dođe u kafić, naime, susretali smo se i prije u istom kafiću na Kolodvoru, gdje ja inače pijem kavu.
Nije vam rekao zbog čega vas treba?
J: Ne, nije ništa rekao, ali kako smo se poznavali, nisam ga ni pitao.
Kako je izgledao susret?
J: Normalno, pozdravili smo se i kad je sjeo, odmah mi je rekao da ćemo morati odustati od ponude za bazen. Ostao sam zatečen kako on zna da smo se mi uopće natjecali. I kako zna da sam ja uključen u ponudu tvrtke "Nero plus", jer moje ime nije navedeno u sudskom registru. Počeo je govoriti kako to ne bi bilo pametno, da bi tu moglo biti problema, svašta je insinuirao. Govorio je kako je Jere tamo 40 godina, da je on legenda grada. Ja sam mu na to odgovorio da je natječaj javan i da se na njega može svatko javiti. "Mi smo se javili, a ti sad dolaziš s nekim prijetnjama. Ne vidim smisao toga, kad ne možemo znati je li naša ponuda najbolja, odnosno čija je bolja", rekao sam mu.
Po čemu ste zaključili da on zna za vašu ponudu?
J: Da nije znao, logično, ne bi ni došao. Ako oni imaju bolju ponudu od naše, zašto bi uopće dolazio?
F: On nije trebao ni znati da smo se mi javili na natječaj.
J: Apsolutno. On nije ni trebao znati da smo se natjecali, a kamoli da sam ja povezan s "Nerom plus" i koliko iznosi naša ponuda. On je možda mogao znati da se mi imamo namjeru natjecati, jer smo kao i drugi kandidati pripremali dokumentaciju, za što je bilo potrebno kontaktirati neke javne službe, uključujući i Grad Zadar, zbog raznih potvrda. Ali da smo predali ponudu, da sam ja povezan s "Nerom plus" i da je naša ponuda bolja od ponude Jere Perića, to nikako nije smio znati. Ali je znao.
Je li vam odvjetnik Perić spominjao konkretan iznos vaše ponude? Je li vam nešto nudio?
J: Ne, ništa nije ponudio niti je rekao iznos naše ponude, ali to što je došao je bilo jasno da zna da smo bolji od Perića. Cijelo vrijeme je imao naredbodavni ton s ciljem ili pretpostavkom da ću se ja prestrašiti i odustati.
Nije spominjao druge lokacije, samo bazen?
J: Da, isključivo je govorio o bazenu i Jeri Periću.
Kad ste dobili idući poziv?
J: To je, dakle, bilo na dan kad je gradska uprava zaprimila našu ponudu, doslovno nekoliko minuta nakon što je naša kuverta primljena u gradsku pisarnicu. Idućih sedam dana nije bilo poziva, sve dok ponude nisu otvorene. Tog istog dana sam dobio novi poziv.
Tko vas je zvao?
F: Nakon otvaranja ponuda otišli smo popiti piće i tad me zove Andrija Čulina, sin Marka Čuline Make. Tražio je da se nađemo i u roku desetak minuta u kafić na Kolodvoru došli su on i otac. Andriju sam inače dobro znao otprije.
Što se potom događa?
F: Čim smo sjeli za stol, Andrija kreće prijetećim tonom: puške, pištolji, bombe, itd., itd...
J: Nisam tome pridavao veliku pozornost jer Andrija je u to vrijeme, nažalost, prolazio kroz veliku obiteljsku tragediju.
Oni su došli isključivo zbog svojih lokala, "Cuba libre" i "Vanilla" na plaži Kolovare?
J: Da, ni jednom riječju nisu spomenuli ni bazen ni "Bamboo". U tom trenutku, svjestan uistinu velike tragedije koja se baš tih dana Andriji dogodila, donio sam odluku da odustanemo od ponuda za plažu Kolovare. Naime, kad smo predavali ponudu, nismo znali za tragediju. Kad sam to doznao nakon predaje ponuda, rekao sam svojim partnerima da bih ja odustao od te dvije lokacije zbog Andrije. Ali kad sam vidio kako su nastupili prema nama, s njima više nisam htio razgovarati o tome. Taj se susret završio nakon desetak minuta, nije bilo nikakvih ekscesa.
F: Rekli smo im na odlasku da nam daju nekoliko dana da razmislimo, upravo zbog situacije oko Andrije. No samo sat vremena nakon sastanka nazvao me Maka i pitao me jesmo li donijeli odluku. Ponovio sam mu da nam daju nekoliko dana, jer ni mi nismo bili svjesni što se događa, nismo ni mogli pretpostaviti da će sve naše ponude biti najbolje.
Tko vas zove drugi dan?
F: Mene nitko više nije zvao. Nakon tog Makina poziva, Josip je preuzeo sve sastanke na sebe.
J: Sutradan me zove Ante Šale. U tom trenutku on je za mene nepoznato ime. Tražio je da se vidimo. U vezi čega, upitao sam ga. Ne bi on ništa preko telefona, nego uživo. Pozvao sam ga dođe u isti lokal na Kolodvoru. Došao je nakon petnaestak minuta u društvu s Ivom Bratovićem. Odmah su rekli da su došli samo zbog bazena. U početku je sve izgledalo normalno, objašnjavali su mu zašto bi mi trebali odustati od ponude. Kao, Jere je tamo toliko godina, on ima visoke godine, veliku obitelj, on je ikona grada, ne bi bilo lijepo da ga sad netko izbaci...
Što ste im rekli?
J: Rekao sam im da smo se javili na natječaj i da ne vidim ništa loše u tome. Rekao sam im da znam što se priča, kako će nam se dogoditi svakakve gluposti ako ne odustanemo, ali i da ja nemam nikakav strah zbog toga.
Kakve su bile to "gluposti" s kojima su vas zastrašivali? Ipak je protiv obojice podignuta optužnica za prijetnje?
J: Prijetnje su bile ozbiljne. Bratović me u jednom trenutku uhvatio rukama za glavu da bi je "protresao". To je trajalo nekoliko sekundi, a kasnije je Šale govorio da će me prebiti i ubiti, Bratović mi je rekao da će mi skakati po glavi... U tom trenutku u kafić ulazi jedan moj prijatelj i kreće prema našem stolu. Kad su ga oni vidjeli i prepoznali, odmah su se povukli. Komunikacije je prestala. Kasnije sam doznao da je Bratović zet od Jere Perića.
To je bio utorak, što se događa u srijedu?
F: U popodnevnim satima zove me Marko Čulina da bih li se našao s njim. Rekao sam mu da zove Josipa. On mi na to kaže da Josip, za razliku od mene, ne može potpisati da odustajemo od ponude. Ja sam ga opet uputio na Josipa. On ga je zvao, ali neka to Josip ispriča...
J: Maka je i mene zvao to jutro i tražio da se sastanemo. Možemo se vidjeti, tu sam gdje sam i bio nekidan, slobodno dođi ako imaš nešto još reći, rekao sam mu. Došao je u pratnji meni nepoznatog čovjeka, kasnije sam saznao da je on Hrvoje Perić, prvi rođak Jere Perića. Perić je sjeo meni nasuprot, a Maka je stajao na nogama pored stola. Gledaj, kaže mi Perić, ti moraš odustati od Jerinog i Makinih lokala, jer će tu biti problema. Nema šanse da od toga odustanem, kažem. Čulini sam tada rekao da sam stvarno mislio odustati od ponuda za kafiće na Kolovarama zbog tragedije koja se dogodila Andriji, ali da zbog njega nikad ne bih odustao. U tom momentu Hrvoje Perić se ustao i trisnuo me svom snagom. Naočale su mi odletjele na drugi kraj kafića, ali sam ostao sjediti i ništa nisam rekao. Osjećao sama da bi se tako nešto moglo dogoditi.
Niste ništa rekli?
J: Rekao sam im: "Bravo, dečki. Komunikacija na nivou." Hrvoje Perić je izašao vani, a Maki, koji ostao kod stola, rekao sam: "Sad si ozbiljno pogriješio. Sad ti ne bih odustao ni od čega."
Što ste nakon toga učinili?
J: Otišao sam u policiju i sve prijavio. Od prvog poziva odvjetnika Ivana Perića do zadnjeg susreta s Hrvojem Perićem i Markom Čulinom. Tu je sva naša komunikacija završila.
No nakon toga "delegacija" dolazi kod vaših roditelja u Radovin?
J: To se događa dan ili dva nakon što sam podnio prijave u policiji. Ja taj dan nisam bio u Radovinu, nego u gradu. Bilo je oko devet sati ujutro, nazvao me otac i pitao: "Tko su ovi ljudi?" Koji ljudi, nisam znao što se događa. Moj otac tada nije ni znao da smo se mi natjecali za koncesije, niti da su mi prijetili, niti da sam ja sve to prijavio. Nisam ga time htio zamarati.
Vaš otac je umirovljeni policajac?
J: Da, cijeli život je radio u policiji, od prvog do zadnjeg dana sudjelovao je u Domovinskom ratu. Moj otac je miran i povučen čovjek, ali ne trpi profitere i ološ. Rekao sama mu da ih slobodno izbaci iz kuće, u kojoj su još bili moja malodobna kći i majka.
Tko je došao na vrata vaših roditelja?
J: Došli su Marko Čulina, Hrvoje Perić i Jere Perić.
I Jere Perić osobno?
J: Da.
Što je vaš otac učinio?
J: Saslušao ih je i rekao da on nema nikakav utjecaj na mene. Zamolio ih je da napuste kuću. Njih je tamo doveo jedan moj rođak u najboljoj namjeri misleći da nam pomaže. Kasnije sam ocu i rođaku objasnio o čemu se tu zapravo radi. Zadržali su se desetak minuta i nakon toga nisam više dobivao pozive.
Tražili su da odustanete od lokacija na bazenu i plaži Kolovare, je li netko spominjao lokaciju "Bamboo" na Puntamici?
J: Ne, nikad mi nitko od njih nije spominjao "Bamboo".
F: Cijelo to vrijeme nije nas kontaktirao nitko oko "Bambooa", niti ih je netko spominjao.
J: Točno, ali znam da su se nalazili na zajedničkim sastancima Perić, Čulina i predstavnici "Bambooa", Natalija Zrilić i Tomislav Fain.
Nakon toga vaše ponude idu na Gradsko vijeće, ali tamo sjednicu minira Marjana Botić iz Akcije mladih, i odluka ostaje neusvojena sve do nekidan?
J: Točno, dani su prolazili, nije bilo novih informacija, ni o poništenju natječaja ni bilo čemu drugom. To je vrijeme uoči lokalnih izbora i ništa se ne događa.
Kako su reagirali policija i Državno odvjetništvo nakon vaše prijave?
F: Nakon Josipove prijave mene je policija pozvala na razgovor u svojstvu svjedoka. Policijski inspektor me pitao "odakle nama novci". Iskreno, osjećao sam se više kao osumnjičeni nego kao napadnuti. Jednom policijskom službeniku sam na to rekao da, nakon što potpišemo ugovor s Gradom Zadrom, oni slobodno zatraže uvid u porijeklo našeg novca. Na to mi je taj policajaca rekao: "Tu potvrdu iz banke i ja kući mogu napraviti, vjerojatno možete i vi." Bio je blagonaklon prema Jeri, napomenuo je kako je on na bazenu puno godina.
Kad vas je policajac pitao za porijeklo novca, je li spominjao možda da ste vi eksponenti nekog kriminala, da nekome perete novac, možda srpskom narkokriminalu, kao što se to tih dana pričalo po gradu? Jesu li vas o tome išta pitali u Državnom odvjetništvu?
F: Nisam bio u Državnom odvjetništvu, nego samo u policiji, ali takve stvari me nisu pitali.
J: Sama ta sumnja u porijeklo našeg novca je povezana s navodnom činjenicom da nekakav krimen postoji.
Kako ste reagirali kad ste čuli te priče da vi u Zadru perete novac srpske mafije?
F: Iskreno, mislio sam da ljudi nisu toliko ludi, ali me stvarnost demantirala.
J: Svi ljudi koji Filipa i mene znaju dobro znaju što smo radili u životu i kako smo zaradili novac, koliko smo godinama radili kao taksisti, 24 sata na dan, da bismo nešto postigli.
►DRUGI DIO PROČITAJTE NA OVOJ POVEZNICI:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....