Kao dijete sanjao je da se vozi u crvenim vatrogasnim kamionima, kao mladić pohađao je Vatrogasnu školu u Splitu te postao najmlađi zapovjednik DVD-a (Lišane Ostrovičke) u Republici Hrvatskoj. Njegovo ime je Zvonimir Radaš (34), a imao je tu nesreću da je 2011. godine, kada je kao 19-godišnjak imenovan za najmlađeg zapovjednika DVD-a u RH, doživio tešku prometnu nesreću, zbog koje je ostao nepokretan.
Iako je doživio tragediju zbog koje je postao invalid, njegova ljubav prema vatrogastvu preživjela je tu tragediju. Bivši zapovjednik DVD-a dobio je posao na mjestu operatera pri sustavu videonadzora u otkrivanju požara u zadarskom Županijskom vatrogasnom operativnom centru te na tom mjestu postiže vrlo dobre rezultate. Za ilustraciju, jedne je sezone detektirao petnaestak požara pije oglašavanja sustava alarma.
No Zvonimir je široj javnosti možda poznatiji kao administrator Facebook stranice "Vatrogasci – 193". Svojim djelovanjem na društvenim mrežama promijenio je svijest o vatragascima i njihovoj struci među širom hrvatskom populacijom.
Zvonimirova životna priča potrebna je kao uvod u vijest o njegovoj zadnjoj Facebook objavi. Kako sam u prvoj rečenici navodi, na tu podužu objavu natjeralo ga je gledanje mulaca koji divljaju s automobilima po cesti.
– Dugo vremena razmišljam da li da napišem nešto što bi možda moglo imati utjecaja, pa možda nekoga i upozoriti da se malo zamisli kad sjeda u automobil i stišće gas i misli da je Bog na cesti... – piše Zvonimir u svojoj objavi.
Potom na vrlo potresan način iznosi priču o prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao i iz koje je izišao kao invalid u kolicima.
– Bio sam najmlađi zapovjednik DVD-a u Hrvatskoj. Pun života, adrenalina na intervencijama, zadovoljstva nakon uspješno odrađene intervencije... Sve je to trajalo do 23. 10. 2011. Nedjeljne večeri kad smo ja i par prijatelja bili na piću, popilo se malo... Krenuli doma, supijan i pun onoga što većina mladih misli, ne može se to meni dogoditi, ja znam... Ispred mene je vozio prijatelj koji nije bio s nama u društvu a s kojim smo se vidjeli na semaforu i dogovorili da idemo u selo popiti još jedno piće prije spavanja...
U jednom trenutku ga krećem pristizati, brzina i smanjena reakcija (od supijanosti), dodirivanje lijeve strane ceste (rubnika) donosi do zanošenja automobila i slijetanja u maslinik s desne strane ceste, udarac u stablo masline, otvaranja vrata i ispadanja iz vozila (nisam bio vezan). Budim se iz kome nakon 15 dana, prvo pitanje je bilo jesam li koga ubio? I gdje mi je prijatelj koji je bio sa mnom u autu... Kad sam dobio odgovor da nisam nikog ubio i prijatelj mi je došao u sobu doživio sam olakšanje... – opisao je Zvonimir detaljno prometnu nesreću koja mu je promijenila život.
Iako bi mnogi zapali u depresiju i, blago rečeno, zauvijek ostali daleko od svega što su radili u životu prije takve nesreće, Zvonimir ne spada u "mnoge". Njegov život nakon nesreće predstavlja svijetli primjer u kojem optimizam, unutarnja snaga te neizostavna potpora obitelji pomažu da se i najgore tragedije te fizičke ozljede uspješno prebrode.
– Nakon sabiranja potpore obitelji, cure (danas žene), prijatelja sve sam to prebrodio i okrenuo novi list u životu... Prihvatio sve kako je i nastavio živjeti život punim plućima, osnovao stranicu, prvi naziv joj je bio Vatrogasci – oni su naši Heroji, poslije promijenio u današnji Vatrogasci – 193. Upoznao ljude s poslom vatrogasaca, stekao poznanstva, prijateljstva nakon par, točnije 7 godina od prometne počeo raditi u ŽVOC-u na određeno vrijeme po par mjeseci svake godine kao operater na videosustavu za uočavanje i nadzor požara...
Hvala Bogu radim koliko toliko... i doprinosim sigurnosti ljudi, imovine... Što me potaklo na ovaj tekst, potaklo me to da sam svakodnevno na cesti, svakodnevno objavljujem intervencije prometnih nesreća na kojima budu kolege, u kojima ljudi stradavaju, a stradavaju zbog svog ili tuđeg neopreza i onoga "meni se to ne može dogoditi"! Stoga vas molim, ljudi dragi, promislite prije nego popijete, kad sjednete u auto pa po gasu. Brzina, alkohol u vožnji vam neće donijeti ništa lijepoga. Netko će izgubiti glavu, netko će ostati prikovan za kolica kao ja. A vjerujte mi, to vam ne treba u životu... Ne pij i vozi, smanji brzinu, svugdje ćeš doći na vrijeme... – tim riječima zaključio je svoju objavu Zvonimir Radaš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....