Košarkaši Zadra šestu godinu zaredom plasirali su se u finale hrvatskog košarkaškog prvenstva. U prethodnih pet finala Zadrani su ostali kratki tek 2022., a onda se na klupu najdražeg mu kluba vratio Danijel Jusup. U sljedeće tri finalne serije Zadar je bio taj koji je podizao pehar visoko u zrak, a sada su u prilici doći i do četvrte titule prvaka Hrvatske u nizu...
Treću godinu zaredom Zadar je na kraju regularnog dijela Premijer lige završio na prvom mjestu. Upravo je to uoči sezone bio jedan od glavnih ciljeva jer prvo mjesto nosi prednost domaćeg parketa te nešto lakši raspored u boju do finala. Zadar je tako s prvog mjesta u četvrtfinalu naciljao Kvarner. Momčad iz Rijeke raspolaže respektabilnim imenima, no za njih je sezona bila prepuna amplituda, a osmo mjesto svakako nije ono čemu su se nadali uoči sezone. Baš je Kvarner tek jedna od četiri hrvatske ekipe koja je pobijedila Zadar u regularnom dijelu sezone, a onda su u dvije četvrtfinalne utakmice ponovno namučili aktualnog prvaka države. U prvoj četvrtfinalnoj utakmici Zadar je krenuo razigrano, a nakon sedam i pol minuta na semaforu je pisalo 19:0. Izgledalo je tada da Zadrane čeka šetnja do polufinala, no došlo je do preranog opuštanja pa su gosti došli na koračić do preokreta. Na kraju je Zadar individualnom kvalitetom prelomio utakmicu slavivši s 20 razlike. Slično je bilo i u Rijeci. Tamo je Kvarner nešto duže bio konkurentan suparnik, no Zadar je ponovno napravio "blitzkrieg" i slavio s 24 razlike. U međuvremenu je Dubrovnik iznenadio Samobor, kupivši tako kartu za polufinale, gdje ih je čekao branitelj naslova. Dubrovčani su u Zadru skupo prodali kožu. Aktualni prvak čitavo je vrijeme vodio, no nikako nisu uspijevali prelomiti utakmicu i otploviti u mirne vode. Sve do posljednjih nekoliko minuta, kada su gosti zbog kraće rotacije evidentno pali pa je zadarska prednost otišla na +26. I u dubrovačkom uzvratu nije bilo ništa drugačije. Domaćini su osam minuta prije kraja bili na samo posjedu zaostatka, no iskustvo je prevagnulo pa je Zadar dvokorakom, s 13 razlike, izborio novo finale.
U četiri „playoff” susreta, dakle dvije četvrtfinalne i dvije polufinalne utakmice, Zadar je ukupno slavio s 83 razlike, što je u prosjeku +20,7 po utakmici. Nije loše, a? Ali samo kozmetički jer, ruku na srce, Zadar je, osim u uvodnih osam minuta četvrtfinala, izgledao bezidejno i tromo. Negdje usput, naravno i zahvaljujući dobroj pripremi suparnika, izgubila se slavna „low post” igra, a ona je uz obranu, koja je također u evidentnom padu, „trademark” ove momčadi, dok lakih poena nema ni na vidiku. Što je i kako pošlo ukrivo? Pitanja je mnogo, a nakon prve polufinalne utakmice Danijel Jusup to je objasnio ovako:
„Mislim da je razlog u tome što Zadar ove godine ima manji budžet nego prošle, to se osjeti i u igri. Pogotovo sad na kraju sezone kad su svi umorni. Nemamo sportskog direktora ni pomoćnika”, poručio je zadarski strateg.
Dodao je također kako se ne radi o tempiranju forme za finale, već da oni kao i uvijek idu utakmicu po utakmicu.
Naravno da je jasno da je prisutan umor, a možda je došlo i do nekog zasićenja, ali kako je onda u sve četiri utakmice doigravanja daleko, ali baš daleko, najbolji pojedinac u momčadi Zadra bio igrač s najvećom minutažom u ove četiri godine, koji je ujedno s 33 godine drugi najstariji igrač u ekipi? Da, radi se o kapetanu Marku Ramljaku.
„Slažem se da je Ramljak taj koji je povukao u ovoj utakmici, kao i u četvrtfinalu protiv Kvarnera”, rekao je tada i Jusup.
I iako je ovaj tekst trebao ići u smjeru kritike neuvjerljivih predstava Zadra, negdje usput skrenuo je na Marka Ramljaka.
Zadarski kapetan trenutačno je jedini u formi dostojnoj doigravanja, finala sezone... Ramljak je Kvarneru u Zadru zabio 15 poena, uz osam skokova i dvije asistencije, dok je u uzvratu ubacio osam poena, čemu je dodao sedam skokova i četiri asistencije. Uslijedilo je potom polufinale koje je baš proteklo u ramljakovskom tonu. U Zadru je Dubrovniku ubacio 19 poena, uz osam skokova, dok je u uzvratu zabio 23, od čega je imao sekvencu u kojoj je vezao tri trice, uz šest skokova i jednu asistenciju. Dakle, Ramljak u „playoffu” prosječno ubacuje 16,2 poena. Naravno, ne smije se zaboraviti njegov defanzivni doprinos jer je upravo on uvijek zadužen za najbolje protivničke igrače. U sam smiraj sezone, u trenutku kada se beru trofeji, Zadar ima jednog jedinog igrača na nivou... I to onog koji se posljednjih godina baš kitio trofejima, ali očito mu nije dosta. Pravi kapetan, lider i primjer drugima.
Marko Ramljak u Zadar je došao krajem rujna 2010., kao kadet s tek 17 godina. Bile su to možda i najteže godine zadarske košarkaške povijesti... Ispalo se iz ABA lige, plaće su konstantno kasnile, klubu je prijetio stečaj, treneri su se mijenjali kao na traci i jednostavno se nije znalo tko pije, a tko plaća. U sivilo se uklopio tada i mlađahni Ramljak. Kada u tim godinama odete od doma, teško je odmah pronaći svoj put, teško je odoljeti nekim izazovima koje nudi ta dob, a svakako se ponekad nije lako nositi s krimenom igrača KK Zadar. Ramljak je došao s prefiksom talentiranog igrača, a čak su ga neki NBA skauti dolazili gledati. Njegova obrana bila je karta kojom je kupovao minute, a već s 19 godina kod Ante Nazora imao je značajnu minutažu u abaligaškim utakmicama. Nedostajalo je pak konstante, a osim atraktivnih zakucavanja, Ramljak nije baratao šarolikim napadačkim arsenalom, dok je šut bio daleko od trenutačne razine. I dok su prolazile te tmurne godine zadarske košarke, gubila su se neka već dobivena finala, Ramo se zasitio Zadra i cijele te situacije, ali i zadarski navijači njega. I 2016., nakon šest godina, Ramljak je napustio „Grad košarke”. Tko je tada mislio da će postati najtrofejniji kapetan novije povijesti kluba? Nitko, zar ne?
Ramljakova sljedeća stanica bila je Cedevita, ali ona momčad koja je igrala samo domaće prvenstvo, a onda je sjajnim partijama u mostarskom Zrinjskom otišao u Cibonu. U dresu „Vukova” izgubio je finale Kupa Krešimira Ćosića baš od Zadra i Jusupa, koji su tada nakon 12 godina suše vratili slast osvajanja trofeja. Uslijedile su za Ramljaka potom dvije inozemne epizode, u Bugarskoj i Poljskoj, a onda se vratio u BiH.
Već je tisuću puta opisano famozno ljeto 2022. i prognoze u kojima će Zadar ispasti iz ABA lige. Svi znamo što se dogodilo. Zadar je imao možda i najmanji budžet u povijesti, na klupu se vratio Jusup, a prvi potpis, nakon Amerikanca Baldwina koji za Zadar nije ni nastupio, bio je onaj Marka Ramljaka, koji je imao dobru sezonu u sarajevskim Sparsima. I ostalo je povijest.
Ramo je odmah dobio kapetansku „traku”, što se nije baš svima svidjelo. Sjećali su se navijači Zadra Ramljaka kao razigranog klinca, željnog izazova, no u Zadar se nakon šest godina vratio kao obiteljski čovjek spreman postati liderom. To je i postao. Zadar je nizao najbolje rezultate u zadnjih desetak godina. Rušili su se euroligaši Zvezda i Partizan, igralo se doigravanje ABA lige, u okvirima domaće lige Zadrani su postali dominantni, a Ramljak praktički domaći igrač kojem je Zadar drugi dom. Uz liderske karakteristike, Ramljak je svoju sjajnu obranu dodatno poboljšao, dok je napadački to bio jedan sasvim drugi igrač u odnosu na onog koji je 2016. otišao iz Zadra. Nastavio je častiti navijače atraktivnim zakucavanjima, ali sada Ramljak napada leđima i prodorom, kao oružje koristi i šut s poludistance, a šut za tri poena iz godine u godinu sve je uvjerljiviji. I Ramljak, kao i ostatak družine koja se u ove četiri godine našla kod Jusupa, igra najbolju košarku karijere, a u međuvremenu se vratio i u dres hrvatske reprezentacije. Sa Zadrom je kao kapetan osvojio jedan Kup Krešimira Ćosića te čak tri titule prvaka Hrvatske. Todor Gečevski je u dresu Zadra osvojio pet trofeja, no legendarni Makedonac nije bio kapetan 2005., kada je Zadar osvojio duplu krunu, tako da je Ramljak trenutačno najtrofejniji kapetan Zadra u novijoj povijesti kluba. A to krilo koje igra svoju desetu sezonu u plavo-bijelom dresu može početkom lipnja dodatno podebljati. Na tom putu Zadru predvođenom Ramljakom stajat će Cibona ili Split. Već smo spominjali kako je Zadar daleko od idealnog stanja, a isto se moglo vidjeti u polufinalu između negdašnjih prvaka Europe. Sezona Splita je, blago rečeno, „bipolarna”, dok Cibona raste, no dojam je da ipak ima jednu stepenicu slabiji igrački kadar od dalmatinskih velikana. No momentum je na strani zagrebačkog kluba, barem što se polufinala tiče. Navijačima Zadra dosadila su finala sa Splitom i, kako se čuje, željno priželjkuju konačno finale s najljućim rivalom – Cibonom.
Zadrani čekaju četvrtak i rasplet majstorice kako bi doznali protivnika u misiji obrane naslova četvrti put u nizu. Vremena za regeneraciju, uigravanje nekih novih ili starih taktičkih postavki, ali i psihičku pripremu ima. Prva finalna utakmica igra se u nedjelju. Nebitno koliko Split ima širi roster ili Cibona bude u dobrom momentumu, ako Zadar bude pravi, sve će u finalu ovisiti isključivo o njima... Zato je krajnje vrijeme da Jusup ponovno uštima svoj stroj, a da se ostali igrači vode primjerom kapetana Ramljaka koji želi svoju jubilarnu desetu, vjerojatno ne i posljednju sezonu u zadarskom dresu začiniti petim trofejom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....