Prvog listopada, točno za dva mjeseca, istječe dvogodišnji rok za dovršetak obnove Kneževe palače, a zadarska javnost još uvijek nezna hoće li radovi na tom spomeničkom biseru biti završeni u preostalih šezdeset dana. Jer ako izvođači ne stignu obaviti sve radove do zadanih rokova, Grad Zadar će morati vratiti sredstva dobivena iz europskih fondova za njenu obnovu.
Konkretno, svi troškovi na obnovi palače, od projektiranja, građevinskih radova do opremanja, iznose oko 42 milijuna kuna. Od tog iznosa između 80 i 85 posto pokrivaju europski fondovi, a ostatak dolazi iz gradskog proračuna. Ako dakle rokovi budu probijeni, gradski proračun mogao bi dobiti udarac težak oko 35 milijuna kuna.
- Najteži radovi su iza nas. Riješili smo kapilarnu vlagu, razvukli sve kabele i instalacije. Sadašnja dinamika radova u skladu je s planiranom. Bilo je malih teškoća na početku, odnosno nakon što je došlo do promjene izvođača radova, ali sada smo uhvatili ritam i siguran sam da ćemo do 1. listopada iskoristi sva bespovratna sredstva iz EU fondova - odmah nas na početku obilaska gradilišta informira Šime Erlić, gradski pročelnik za europske fondove.
U njegovu društvu su Ante Ćurković i Stefani Mikulec, članovi projektnog tima iz njegova ureda, koji pozorno prate svaku fazu radova. Na gradilištu je u ovom trenutku oko sedamdesetak radnika zajednice izvođača predvođene zadarskom tvrtkom 'Krekić'. Traje borba s rokovima, postavlja se vanjska stolarija, gipsenim pločama prekrivaju zidovi, pripremaju podloge za podove... Sa svih strana vise buketi žica i instalacija, svako malo preskačemo vreće građevinskog materijala i greda, ipak je ovo, u srcu sezone, trenutno najveća "bauštela" u gradu.
Radi se punom parom, a pročelnik Erlić nam objašnjava logiku povlačenja europskog novca.
- Do 1. listopada moramo potrošiti sav europski novac. To znači da izvođač radova do tog roka mora dostaviti sve situacije za izvedene radove koje će mu biti plaćeni nakon odobrenja nadzornih organa. Nakon tog roka moguće je da ostane još nekih manjih radova na opremanju palače, ali taj dio troškova bit će pokriven iz dijela sredstava koje je dužan osigurati Grad Zadar. To je nekih osam do deset milijuna kuna. U ovoj fazi potrošili smo oko pola ugovorenih EU sredstava, govori Erlić.
Ekonomistica Stefani dodaje da je od početka izvođenja radova u travnju 2014. godine do danas isplaćeno oko 11 milijuna kuna za sve troškove vezane uz Kneževu palaču, dakle ne samo na građenje.
Dok je 'Ploter' bio angažiran, povučeno je pet milijuna, a nakon njegova odlaska i angažmana novih izvođača, dodatnih šest milijuna kuna. Radovi sada ulaze u fazu kada se počinje ugrađivati najskuplja oprema, pa sa svakim danom raste i cijena izvedenih situacija.
- Najviše vremena izgubili smo u javnoj nabavi. Dobili smo rok od dvije godine za cijeli projekt, što je kod ovakvih objekata razmjerno malo, a uz to nismo imali sreće s izvođačem radova. Zbog toga smo od ta 24 mjeseca čak devet izgubili na javnu nabavu - govori Stefani.
Pročelnik Erlić dodaje kako je javna nabava "čista kocka, nikad ne znaš ni koliko će trajati ni kako završiti". U razgovor se uključuje i Ante.
- Zato smo imali ozbiljan problem u javnoj percepciji cijelog projekta Kneževe palače. Imamo visoku ocjenu pripreme projekta, ali početkom izvođenja radova i problema s izvođačem u javnosti se oko palače stvara negativna percepcija. Sad se to opet mijenja, jer tko ovdje dođe i vidi koliko su radovi odmakli i kako cijela kuća poprima nove obrise, mijenja mišljenje - veli Ante.
I on i Stefani pomno prate svaku novinarsko pitanje i čekaju priliku da upotpune Erlićeve odgovore. Poznaju svaki detalj projekta, svaku prostoriju i namjere projektanata, arhitekata Ive Letilović i Igora Pedišića. Primjećujemo da je većina dvorana palače dobila nove zidove od gipsanih ploča koji su od izvornih zidova odmaknuti nekih desetak centimetara, zbog čega je smanjen volumen unutrašnjih prostorija.
- Projektanti su imali velike muke da bi zadovoljili uvjete konzervatora i sigurnosne standarde, primjerice od požara, na ovakvim objektima, ali i zbog kilometara instalacija, kabela i cijevi za sustav klimatizacije. Sve to treba negdje smjestiti i sakriti od pogleda. Kneževa palača ima 2500 kvadratnih metara površine i tisuću problema koji se moraju svakodnevno rješavati u dogovoru s konzervatorima. Sve to zahtjeva vrijeme i rješenja na bazi konsenzusa - govori Erlić.
Znači da bismo mogli odslušati Božićni koncert u obnovljenoj Koncertnoj dvorani?
- Ja u to najiskrenije vjerujem - zaključuje Šime Erlić.
Majstori za stare štukature i slikarije
Na gradilištu smo zatekli i grupu restauratora iz Hrvatskog zavoda za restauraciju koji na licu mjesta obnavljaju stare štukature i slikarije na zidovima palače. Dio štukatura se obnavlja u Zagrebu i onda direktno montira na zidove plače, kao što je lik Meduze u Koncertnoj dvorani.
- Obnova je dosta zahtjevna, ali ćemo palači ipak vratiti stari sjaj - kaže nam Josip Demo, koji je desetogodišnje isustvo stekao na restauracijama u Osijeku, dvorcu Eltz u Vukovaru, biskupskoj palači u Dubrovniku... On je dio tzv. štuko odjela, koji restaurira štukature, a tu je s još četvero kolega majstora za zidno slikarstvo. Restauratori su zaduženi i za žbukanje zidova u sobama koji neće biti obložene gips-pločama, jer će na njima biti prezentirane retuširane izvorne zidne slike i dekoracije.
'Mala kulturna tvornica'
Sredinom rujna Kneževa palača bi trebao dobiti svoj vizualni identitet. Tada će biti izabran pobjednik između pet kandidata koji su zadovoljili uvjete na prednatječaju završenom prije nekoliko tjedana. Vizualnom identitu pridaje se velika pažnja jer je važan za brendiranje Kneževe palače kao "male kulturne tvornice", odnosno najpotentnijeg prostora u Zadru za ostvarenje (kulturnog) prihoda. Izbor i izrada vizualnog identeta te signalizacije košta 350.000 kuna, a u pripremi je i marketinški plan za palaču kojom će upravljati Narodni muzej.
Koncertna dvorana kao 'mali Ferrari'
Atrij Kneževe palače imat će stakleno oplošje i kamenom popločani pod. U prizemlju su smješteni infopult za posjetitelje i veliki sanitarni čvor (prema Vodovodu). Iz atrija se izravno ulazi u niz od osam izložbenih dvorana (gdje su bile Krletke) koje će tako međusobno povezane moći ugostiti najzahtjevnije izložbe. Čuvena Koncertna dvorana na katu, koja je bila izravno pogođena u Domovinskom ratu, obnavlja se kao "mali Ferrari", sa sto mjesta, ali opremom i uvjetima na razini 'Lisinskog'. Na nju se nadovezuju povijesne dvorane s kasetnim drvenim stropovima i štukaturama gdje će biti smješten stalni postav Gradskog muzeja. Ophodni prostor na katu sa LCD monitorima na zidu dovodi do Multimedijalne dvorane i prostora za odmor, s kafe barom i sanitarijama za posjetitelje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....