Od rimskog katastra do suvremenog Zadra: Arhiv, arheologija i sjećanja otkrivaju kako se mijenjao zadarski prostor

U prostoru Državnog arhiva u Zadru održana je radionica „Iz arhiva u krajolik. Tragovi zadarskog prostora između dokumenata, arheologije i sjećanja“, koju je Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru organizirao u okviru projekta SMS („Sjeti me se: valorizacija prostorno-društvenih mijena zadarskog antičkog katastra“). Suradnici na projektu ponovno su iz različitih istraživačkih perspektiva sagledali zadarski prostor, njegove slojeve i promjene kroz vrijeme, povezujući arhivske dokumente, stare karte, arheološke podatke i osobna sjećanja građana.

Radionica je pokazala koliko takvi različiti izvori mogu biti važni za razumijevanje prostora i života ljudi koji su ga oblikovali – od antičke poljoprivrede i rimskog katastra do razvoja turizma, promjena u korištenju zemljišta i širenja suvremenog grada.

Okupljene je na početku pozdravio ravnatelj Državnog arhiva u Zadru doc. dr. sc. Ante Gverić, podsjetivši kako je riječ o jednoj od najstarijih kulturnih ustanova u Hrvatskoj, koja je prije dvije godine obilježila 400. obljetnicu postojanja.

„Radionica će pokazati da u arhivu mnogi istraživači različitih profila imaju posla, pa tako i arheolozi. Arhiv je kao ustanova nezaobilazna točka u mnogim istraživanjima na različitim poljima općedruštvenog života i djelovanja. Arheolozi koji rade ‘u zemlji i pod zemljom‘ trebaju doći i zaviriti u arhiv jer se ovdje nalazi dokumentacija koja će im sigurno olakšati njihova istraživanja“, poručio je Gverić.

Sudionike je pozdravio i rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić, jedan od izlagača na radionici, zahvalivši djelatnicima Arhiva na dugogodišnjoj podršci znanstvenicima.

„Bez građe koja se ovdje nalazi mnogi među našim kolegicama i kolegama ne bi mogli ostvariti one znanstvene rezultate koje su postigli. Nema onog ozbiljnog znanstvenika koji se bavi proučavanjem prošlosti istočne obale Jadrana, a da nije posegnuo za gradivom ove institucije“, istaknuo je Faričić.

U izlaganju „Stare karte kao izvor za razumijevanje zadarskoga teritorija“ govorio je o ulozi povijesne kartografije u istraživanju razvoja Zadra i njegova teritorija. Istaknuo je kako stare karte često čuvaju podatke kojih nema u drugim izvorima, ali ih pritom treba promatrati i kao kulturne artefakte svojega vremena.

Karta, naglasio je, nije tek vjerna slika prostora, već svojevrsna konstrukcija koja odražava razinu geografskih spoznaja, tehničke mogućnosti autora, duh epohe i interese naručitelja. Posebno su vrijedan izvor postale karte nastale nakon prvih sustavnijih topografskih, katastarskih i hidrografskih izmjera krajem ranoga novog vijeka i početkom modernog razdoblja, kada se značajno povećala kvaliteta i količina podataka o zadarskom prostoru.

Faričić je pritom predstavio pregled najvažnijih i najzanimljivijih karata zadarskog područja od 16. do 20. stoljeća, pokazujući kako se iz njih može iščitavati društveno-geografska preobrazba grada i njegova zaleđa.

Posebnu pozornost privuklo je predstavljanje projekta SMS. Izv. prof. dr. sc. Josipa Baraka Perica u izlaganju „Od antičkog katastra do suvremenoga grada: kako je nastao projekt SMS?“ predstavila je ciljeve projekta usmjerenog na valorizaciju dosad nedovoljno prepoznate kulturno-povijesne baštine prostora oko Zadra.

Dok je povijesna jezgra grada stoljećima bila u središtu pozornosti, ruralni prsten oko nje često je ostajao u drugom planu. Upravo se u tom prostoru, međutim, zahvaljujući njegovoj dugotrajnoj poljoprivrednoj funkciji, mogu iščitati tragovi rimske centurijacije – sustavne podjele zemljišta karakteristične za rimske kolonije.

„U trenutku kada liburnsko naselje postaje grad, prije 2000 godina, u Zadru se, kao svakoj rimskoj koloniji, organizira teritorij. To su radili mjernici s posebnim spravama koje su se nazivale grome i onda se cijeli taj teritorij, koji je sadržavao poljoprivredne površine, podijelio na centurije, pravilne kvadrate površine oko 710 puta 710 metara“, objasnila je Baraka Perica.

Tragovi te antičke organizacije prostora, dodala je, vidljivi su i danas. Ravne linije koje se mogu uočiti na zračnim snimkama često su nekadašnje granice centurija i pravci putova kroz polja, a mnogi od njih nastavili su živjeti i u suvremenoj urbanoj strukturi.

„Danas se vozimo cestama koje imaju pravce rimskih karda i dekumana, a da to i ne znamo“, istaknula je.

Istraživanja su u međuvremenu pokazala da je prostor obuhvaćen centurijacijom bio znatno veći nego što se ranije pretpostavljalo. Osim područja od Dikla do Sukošana, tragovi su zabilježeni dublje u zadarskom zaleđu, jugoistočno sve do Vranskog jezera, kao i na otocima Ugljanu i Pašmanu.

Upravo taj golemi prostor projekt SMS želi ponovno učiniti vidljivim i razumljivim.

„Ovim projektom želimo valorizirati taj prostor, ‘sjetiti se‘ da je u njemu nešto i ranije postojalo. Vidimo veliku promjenu u prostoru, gubi se zelena baština, ali unutar njega imamo i arheološku i povijesnu baštinu, razne čestice svjetovnih i crkvenih posjednika, organizaciju sela itd., ali i industrijsku baštinu“, rekla je Baraka Perica.

Važan dio projekta bit će i uključivanje građana. Istraživači žele prikupiti osobne fotografije, uspomene i druge privatne arhivske materijale koji mogu pomoći u rekonstrukciji nekadašnjeg izgleda zadarskog prostora.

„Želimo prikupljati podatke i iz arhiva koje građani imaju u kućama, poput fotografija kako je izgledao Višnjik kada su učenici osnovne škole iz Grada u taj prostor išli na izlete, ili kako je pak izgledao Bili brig kada je bio ruralni prostor promrežen suhozidima, obradivim česticama i makijom“, pojasnila je.

Svi prikupljeni podaci trebali bi biti objedinjeni na interaktivnoj interpretacijskoj platformi koja je predviđena za završnu godinu projekta, a bit će postavljena u Arheološkoj zbirci Sveučilišta u Zadru.

O tome koliko se iz arhivskih izvora može doznati o prostoru izvan gradskih zidina govorili su i Edi Modrinić u izlaganju „Što nas sve očekuje u arhivu?“, Ivna Anzulović s temom „Izvan gradskih zidina – što je bilo prije grada?“ te Anita Bartulović, koja je predstavila najstarije zapise o prostoru izvan zadarskih zidina.

Razvoj turizma izvan zadarskog Poluotoka kroz arhivsku građu predstavila je Jadranka Brkić Vejmelka, dok je Šime Marcelić govorio o tome što se na području Zadra nekada uzgajalo i kako su poljoprivreda i korištenje zemljišta oblikovali prostor.

Marijana Tomić predstavila je Topoteku kao prostor suradnje baštinskih ustanova i građana, s posebnim naglaskom na iskustva i mogućnosti uključivanja javnosti, dok je Miljenko Dujela govorio o gradu i prostoru u sjećanju građana.

Radionica je tako povezala naizgled različite izvore i metode – dokumente skrivene u arhivskim fondovima, stare karte, arheološke tragove u krajoliku, podatke o poljoprivredi i turizmu te osobna sjećanja. Upravo njihovim povezivanjem otvara se mogućnost da se zadarski prostor ne promatra samo kao današnja urbana i krajobrazna cjelina, nego kao slojeviti prostor čije se promjene mogu pratiti kroz više tisuća godina.