‘Elektra’ im spržila živce i novac

Dobivanje bankovnog kredita sa subvencioniranom kamatom Ministarstva turizma, pisanje elaborata i izvedbenih studija, ugovaranje izvedbe projekta, pa čak i dobivanje građevinske dozvole i svih potrebnih odobrenja - sve je sitnica budućim vlasnicima malih obiteljskih hotela u usporedbi s teškoćama oko dobivanja priključka za električnu energiju.

Takvo je barem iskustvo obitelji Vrkić koja je u Privlaci odlučila izgraditi mali obiteljski hotel. Zbog mučne i dugotrajne procedure oko dobivanja struje za hotel, koji je udovoljavao svim traženim propisima i zakonima, Vrkići su propustili jednu sezonu, a probili su i ugovorene troškove zbog čega su morali posegnuti za dodatnim kreditnim zaduženjima.

Tona živaca

I što je najgore, otišla je “tona živaca“ na uvjeravanje odgovornih u zadarskoj “Elektri” na ono što bi trebala biti banalna stvar - na prodaju priključka i struje.

Na kraju su, da bi uopće dobili struju, zaprijetili podnošenjem kaznene prijave protiv “Elektre” na čijem je čelu tada bio Nicolo Antonio Dellavia, a priključak su dobili tek nakon što su HEP-u našli pogodnu parcelu za trafostanicu koju su dobrim dijelom i financirali, te platili ugovorenih 100 kilovatsati umjesto, očekivanih, 160 tisuća kuna, čak 278 tisuća kuna.

- Problemi su počeli već nakon što sam zatražio privremeni priključak za gradnju. Tada počinju muke jer su mi sumnjičavo kazali kako ne možemo odmah dobiti priključak jer ispred nas ima još 32 prijave za struju, pa, kao, ne smiju preko reda ići. Bez obzira na sve molbe i moju upornost, morao sam promijeniti dogovor s izvođačem radova koji je morao dovesti agregat kako bi mogao raditi. Na temelju ranije dobivene suglasnosti za priključak snage 100 kilovatsati, odlučujem podnijeti navrijeme zahtjev za stalni priključak kako ne bih opet zapao u probleme, ali tada me dočekuju s novim problemom: novoga priključka nema bez nove trafostanice - kaže Marijan Vrkić, koji je u projekt izgradnje hotela krenuo sa sinom Mladenom.

Kao iskusnom ekonomistu i bivšem direktoru Croatia osiguranja u Zadru, nije mu pomogla ni činjenica da je na dužnosti člana Županijskog poglavarstva za financije, a nikakve protekcije, kako tvrdi, nije želio tražiti.

- Mislio sam da je normalno da dobijem struju i da to neće biti takav problem. Međutim, ta stalna igra živaca, neizvjesnost i neprofesionalnost “Elektre” ostavili su me bez riječi. Nakon mojih primjedaba, dali su mi privremeni priključak od nedostatnih 5,5 kilovatsati za dovršetak radova na hotelu, međutim igre oko trafostanice se nastavljaju.

Mi smo već bili u fazi postavljanja dizala, testiranja opreme, a trafostanica se tek morala praviti. Iako su me uvjeravali da su zatražili građevinsku dozvolu za trafostanicu, od toga nije bilo ništa. Na koncu su zatražili od mene da im nađem nekoga tko će prodati zemlju za taj objekt, kao da je to moj posao, i kao da će trafostanica služiti samo meni, a ne i drugim potrošačima - kaže Vrkić.

Višestruki trošak

Naposljetku se angažirao i pronašao parcelu i vlasnika voljnog da je proda “Elektri”, ali onda je bilo otezanja oko cijene zemljišta, pa su u “Elektri” čak vršili pritisak da je Vrkić (su)financira ili da dio svoje, već izgrađene parcele da za trafostanicu.

Tek nakon jednoga od nebrojenih pisama na koje nikada iz “Elektre” nisu odgovarali u pisanom obliku, u kojemu Vrkić prijeti podnošenjem kaznene prijave zbog nadoknade štete, trafostanica se dovršava i čitava se stvar konačno pokreće.

- Pozivaju me na potpis ugovora, ali tada odjednom nema moje prijave za priključak jer se ispostavlja da su glavnu prijavu iskoristili za odobrenje privremenog priključka. U “Elektri” ispisujem novu prijavu, i ugovor je konačno spreman na potpis, ali tada otkrivam da ću 100 kilovata ugovorenih na 1650 kuna platiti ukupno više od 278 tisuća kuna. Na moju primjedbu kazali su mi da je iznos toliki, a ako nisam zadovoljan, neka odem direktoru jer ga samo on može smanjiti. Nikada nisam to zatražio, nego sam ugovoreni iznos platio - završava Vrkić.