Irena Bajlo: Jedini u Hrvatskoj uspjeli smo zaposliti sve radno sposobne članove Udruge slijepih

Udruga slijepih Zadarske županije jedina je Udruga slijepih u Hrvatskoj čiji su svi radno sposobni članovi zaposleni. U samom Zadru udruga ima stotinjak članova, od kojih su većina umirovljenici, te je u udruzi i 15 djece, dok su svi ostali članovi zaposleni u zadarskim tvrtkama, mahom kao telefonisti.

Irena Bajlo, predsjednica Udruge slijepih Zadarske županije, kaže da udruzi kronično nedostaju sredstva za rad i da nemaju niti jedno računalo za slijepe, no vezano uz zapošljavanje prvi su u Hrvatskoj, jer nemaju ni jednog radno sposobnog člana koji je nezaposlen.

Gdje su vaši članovi zaposleni i kako je u tome udruga uspjela?

- Kao telefonisti dvojica rade u „Elektri“, troje na centrali u zadarskoj bolnici, dvoje u „Vodovodu“, po jedan u Zavodu za zapošljavanje, FINI i „Tankerkomercu“, a imamo i zaposlene koji ne rade na telefonskim centralama. U bolnici imamo jednog čistača, s obzirom da on ima do pet posto vidnog polja, a jedan je član zaposlen u Znanstvenoj knjižnici gdje obučava slijepe za rad na tzv. električnom pomagalu s govornom jedinicom, odnosno računalu za slijepe.

On je ujedno student, a imamo još jednog studenta na prvoj godini na Sveučilištu u Zadru. Jedan naš zaposlenik u „Vodovodu“ nedavno je otišao u mirovinu. Kako smo uspjeli zaposliti članove? Upornošću čelništva udruge posljednjih godina, ali i voljom pojedinaca u gradskoj upravi, poput Božidara Kalmete, Dražena Grgurovića i Darka Kasapa.

Rotary Club Zadar 1. ožujka u „Arsenalu“ organizira humanitarni maskenbal, s kojega će prihodi biti darovani vašoj udruzi. Što vam je u udruzi najpotrebnije?

- Liječnica Nikolina Basioli, oftalmolog, članica je zadarskog Rotary Cluba i nemalo nas je iznenadila posjetom udruzi, kada se raspitivala o našim potrebama. Tako je odlučeno da će prihod od maskenbala ići nama, a ne znam što nam je prije potrebno: nemamo računalo za slijepe i to bismo najprije trebali nabaviti.

S druge strane, pokvario nam se govorni pikado, a naši ga članovi igraju doslovno svaki dan, jer sa tom igrom sudjeluju na natjecanjima i izvan naše županije. Govorni pikado nam je prije 15 godina poklonio msgr. Ivan Prenđa i sada se pokvario, članovi su ostali bez druženja i bez natjecanja.

Udruga dobiva novac iz gradskog i županijskog proračuna. Ne možete od toga kupiti ono najpotrebnije?

- Pomažu nam Grad, Županija i Zadarska nadbiskupija. Plaćamo režije, moramo imati tajnicu, a naše teže slučajeve redovito jednokratno pomažemo. To su ljudi koji su slijepi, stari i sami. Udruga članovima osigurava ručni govorni sat na hrvatskom jeziku, sklopivi bijeli štap, kao i uređaj za CD jer tako članovi iz Hrvatske knjižnice za slijepe posuđuju svu moguću građu snimljenu na CD-ove.

Ne ostaje nam novca za bilo što drugo. Nekada smo osiguravali barem jedan izlet godišnje za članove, sada je i to teško. No, istaknula bih da se odnos društva prema slijepima promijenio posljednjih godina, nismo na margini i „nesposobni“ kao nekada. Ta nam promjena puno znači – kazala je Irena Bajlo.