Don Tomislav Vlahović, župnik u Perušiću kod Benkovca i kapelan Policijske uprave zadarske, zaustavio nas je u automobilu i legitimirao, lažno se predstavljajući kao policajac Šibensko-kninske policijske uprave – tvrde Luka Ojurović (24) i Šime Miletić (21) dok nam pokazuju mjesto na državnoj cesti od Benkovca prema Lepurima gdje se prije više od dva mjeseca dogodio nesvakidašnji incident.
– Evo, tu nas je zaustavio. Pružio je policijsku palicu kroz prozor svojeg automobila i tražio od nas da se zaustavimo. Kad smo stali, nije izlazio iz svoje mazde 6, bijelo-sive boje, registracijskih oznaka ZD 248 IL. Stajao je nekoliko minuta u autu, pa smo ja i Šime, koji je vozio, izišli iz naše opel corse i krenuli prema njemu – kaže Luka, koji se te večeri našao na mjestu suvozača. Iza njih su u automobilu bili još Šimin brat Valentino Miletić i bratić Matej Čirjak.
Bila je nedjelja, 5. studenog, oko 21.15, kad su iz Benkovca krenuli prema Lepurima, gdje Luka živi. Ubrzo su primijetili da iza njih vozi mazda svijetle boje, ali je nisu "zarezivali", sve dok ih nije prestigla na raskrižju kod tvornice LTH i skretanja za Lepure. Zaustavila se i upalila sva četiri svjetla.
– Nismo shvaćali što se događa – rekao nam je vozač Šime.
– Došli smo raskrižja, zaobišli mazdu i nastavili udesno, prema Lepurima. No mazda je krenula za nama, naglo je ubrzala i prestigla nas nakon nekoliko stotina metara. Kad nas je sustigla, kroz prozor je izvirila policijska palica. Obična, ne ona reflektirajuća. Mahanjem nam je pokazano da se zaustavimo. I mi smo stali, ovdje, s desne strane ceste – govori Šime pokazujući točno mjesto uz cestu na kojem su se zaustavili.
Kad su Luka i Šime prišli bijeloj mazdi, iz automobila je izišao čovjek u sivo-plavoj trenirci.
– Čim je izašao, odmah je povisio ton na nas – nastavlja Šime priču.
– "Zašto ste izašli iz auta?" pitao nas je. U tom trenutku Luka ga je prepoznao. Shvatio je da je to don Tomislav, kojeg svake nedjelje vidi na misi. Ja ga prije toga nisam nikada vidio, jer živim u Biloj Vlaki.
"Don Tomislave, jeste li to vi?" upitao ga je Luka. "Reci kolegi neka uđe u auto! Nek se smiri ili ću ga prebiti i privesti u šibensku policiju", na to je odgovorio don Tomislav.
Mi smo se vratili u naš automobil, a on je došao za nama. Prišao je autu i od mene tražio prometnu i osobnu iskaznicu – govori Šime, a nastavlja Luka.
– Dok mu je Šime davao dokumente, ja sam ga pitao da se kao policajac legitimira, da nam kaže svoj broj i pokaže značku. U tom trenutku pogledao je prema stražnjem sjedalu, gdje su sjedili Valentino i Matej. Matej ga je odmah prepoznao, ali i on njega.
Don Tomislav se refleksno povukao unatrag i jednom rukom okrenuo akreditaciju s fotografijom i imenom koja mu je visjela oko vrata. Okrenuo je tako da se ne može vidjeti tko je na njoj, a ja sam krajičkom oka uspio uhvatiti samo ime. Pisalo je "Tomislav" – sjeća se Luka.
Kad je shvatio da je "otkriven", don Tomislav je Šimi brzo vratio dokumente i uputio se prema svojem automobilu. Sjeo je u njega i krenuo, a mladići u opel corsi vozili su za njim. Vozili su tako iza njega još možda kilometar, sve dok mazda nije skrenula i zaustavila se na odmorištu s lijeve strane ceste.
Odmah nakon toga Luka je nazvao policiju na broj 192 u namjeri da prijavi ono što im se dogodilo: da ih je policijski kapelan zaustavio policijskom palicom i od njih tražio dokumente iako, tvrde, on na to nema pravo, niti su oni počinili ikakav prekršaj.
– Nazvao sam 192 i dobio centralu šibensko-kninske policije. Bilo je točno 21.27 sati. Oni su me prespojili na benkovačku Policijsku postaju i ja sam dežurnom rekao što nam se dogodilo – da nas je zaustavilo osobno vozilo zadarskih registarskih oznaka i da smo u prometnom policajcu prepoznali našeg svećenika don Tomislava Vlahovića. Prepoznao sam ga ja, ali i Matej. Pozvali smo policiju da interveniraju, a oni su nam rekli da su prijavu primili na znanje, da mi ništa ne poduzimamo na svoju ruku i da će provjeriti našu prijavu – govori Luka.
Sutradan ujutro, nakon što je taj događaj ispričao ukućanima, Lukin očuh Jašo Lepur uputio se u benkovačku Policijsku postaju. Htio je znati što je policija poduzela, odnosno što kani poduzeti zbog, u najmanju ruku, neobičnog ponašanja mjesnog svećenika i policijskog kapelana.
– Došao sam kod dežurnog oko 10.30 i pitao ga što misle poduzeti glede sinoćnje prijave. U policiji je bio novi dežurni i prijavu nigdje nije mogao pronaći. Dao sam mu registraciju mazde da je provjeri. Kad je ukucao u računalo, začuđeno je pogledao u mene i upitao: "Znate li tko je to?"
"Znam", odgovorio sam, "jer su ga prepoznali moj sin i njegov prijatelj. To je svećenik naše župe", odgovorio sam.
"Još gore", kazao mi je na to dežurni policajac. "On je i naš kapelan."
– Četiri dana nakon prijave odlučili smo o svemu obavijestiti nadležne u MUP-u i u Zadarskoj nadbiskupiji. Sastavio sam e-mail i poslao ga. Najprije tajniku kabineta ministra unutarnjih poslova Hrvoju Đuranu, a potom, nakon što sam telefonom razgovarao s generalnim vikarom, i Zadarskoj nadbiskupiji.
Nakon više od mjesec dana, 12. prosinca, dobio sam odgovor od Željka Kralja, voditelja Službe za unutarnju kontrolu MUP-a, a iz Nadbiskupije do danas nismo dobili nikakav odgovor – rekao nam je Jašo Lepur.
"Izvršenim provjerama potvrđeni su Vaši navodi, odnosno utvrđene su nepravilnosti u postupanju policijskog službenika – kapelana, no utvrđeno je kako je do njegove reakcije došlo isključivo radi upozorenja građana o sigurnosti prometa na cestama.
Koristimo ovu priliku uputiti Vam ispriku zbog predmetnog događaja te Vam priopćavamo kako je policijski službenik – kapelan upozoren na utvrđene nepravilnosti u postupanju, te da je s njegovim postupanjem upoznat njegov nadređeni rukovoditelj radi eventualnog poduzimanja daljnjih mjera i radnji iz njegove nadležnosti", stoji u odgovoru Željka Kralja.
U međuvremenu je Jašo doznao od mještana da don Tomislav govori po selu kako je zaustavio automobil s mladićima jer su divljali po cesti.
– Ako smo divljali, zašto nas nije prijavio? To što on govori samo potvrđuje da nije spreman reći istinu i suočiti se s onim što je učinio. Što bi bilo da ga mi nismo prepoznali? Kad smo vidjeli da svi šute, da nitko ne reagira, odlučili smo se obratiti Slobodnoj Dalmaciji – kažu Luka i Šime.
A Jašo Lepur postavlja za njega, kako kaže, ključno pitanje:
– Zašto don Tomislav radi to? Zašto se takvo njegovo ponašanje tolerira? I zašto se to što radi – zataškav
I ranije se igrao policajca?
Proširila se još jedna priča, da je don Tomislav prošlog ljeta na velikom raskrižju na ulazu u Benkovac također "regulirao promet".
– Stajao je autom na semaforu kad mu je netko oduzeo prednost. Don Tomislav je izišao iz automobila i blokirao promet. Na sebi je imao civilne hlače i policijsku jaknu, ali bez policijske kape – kaže Jašo, koji je početkom siječnja odbio da mu don Tomislav blagoslovi kuću. U tom trenutku došao je i Luka.
"Poznaješ ovog dečka?", pitao sam don Tomislava.
"Ja imam pravo zaustavljati", odgovorio mi je.
"Onda si trebao ići u policiju, a ne u svećenike", odgovorio sam mu.
Na to mi je zaprijetio da će nas izbaciti iz Katoličke crkve, a ja sam ga na to otjerao...
'Ne znam ništa o tome'
Ne znam ništa o tome, to se mene ne tiče' Htjeli smo o svemu razgovarati i s don Tomislavom Vlahovićem. Došli smo u Perušić ispred njegove župne kuće i nazvali ga na telefon. Predstavili smo mu se i rekli zašto ga trebamo, odnosno o čemu želimo razgovarati s njim. "Ne znam ništa o tome. To se mene ne tiče", kratko je odgovorio i prekinuo razgovor. Pokušali smo ga odmah nazvati još nekoliko puta, ali na naše pozive nije više odgovarao, a vrata župne kuće bila su zatvorena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....