Upitna anonimnost
Naime, za vrijeme trajanja anonimnog arhitektonskog natječaja za Ravnice, tadašnji se gradonačelnik Živko Kolega sastao s predstavnicima Trgovinskog centra koji su mu predložili da na gradskom zemljištu na Polačišću izgrade kongresni hotel prema projektu Nikole Bašića. Kolega im je dao zeleno svjetlo, a idejno rješenje budućeg hotela našlo se ucrtano u Bašićevu pobjedničkom radu, iako se nalazilo izvan granica obuhvata natječaja.Za taj je dogovor osim Kolege znala i tadašnja gradska poglavarica za graditeljstvo i bliska Bašićeva prijateljica Nives Kozulić. Kako su i ona i Kolega istovremeno bili i članovi žirija natječaja za Ravnice na kojem se natjecao i Bašić, time je anonimnost natječaja bila grubo narušena, a njih dvoje se našlo u izravnom sukobu interesa. Zbog svega toga natječaj je trebao biti poništen, no ne samo da nije poništen, već se događa presedanski obrat!
Naime, nezadovoljan ponuđenim prijedlozima, žiri organizira drugi krug anketnog natječaja, što je neviđeni nonsens, u kojem žiriranje prerasta u farsu. Jedan od najlošijih radova iz prvog kruga, onaj Nikole Bašića, bez opravdanih razloga ulazi u drugi krug gdje doživljava korjenite izmjene i to na tragu sličnih rješenja drugih kandidata! Za Bašićev ulazak u drugi krug najviše se zalagala upravo Nives Kozulić koja je uporno inzistirala na njegovu prolazu, a nije nevažna ni činjenica da je zamjenik predsjednika žirija bio arhitekt Branko Silađin, projektant nove zgrade MAS-a na Muraju i također dugogodišnji Bašićev osobni prijatelj.
Sve je to na koncu blagoslovila politika zbog navodnih “viših interesa”, pa tako Bašić umjesto eliminacije biva izabran kao najbolji. Zbog tih i brojnih drugih sumnjivih odluka žirija 26 arhitekata iz šest timova koji su sudjelovali na natječaju uputilo je žalbu provoditelju natječaja Udruzi hrvatskih arhitekata.
Sukob interesa
Takav institucionalni sukob interesa, svesrdno podržan od HDZ-ove lokalne politike, nije zabilježen u cijeloj Hrvatskoj. Dok je trajao, Kozulić je “progurala” brojne prostorne planove važne za budućnost Zadra u kojima su nositelji investicija često puta bili ljudi čvrsto povezani s Hypo bankom i računima u Lihtenštajnu.Žalbu zadarskih arhitekata UHA je na svoju sramotu odbila uz nelogična i smiješna obrazloženja što je izazvalo dubinske podjele u zadarskoj arhitektonskoj zajednici. Reflektiralo se to najprije na arhitektonskom natječaju za Trg Petra Zoranića i Poljanu Šime Budinića 2009. godine koji je većina zadarskih autora ignorirala, ali i na funkcioniranje Društva zadarskih arhitekata iz kojeg ubrzo istupa nekoliko najznačajnijih zadarskih arhitekata.
Inače, na natječaju za prodaju zemljišta na Polačištu organiziranom nakon skandalozne Bašićeve pobjede ponude su, osim Ninčevića, bili poslali i Trgovinski centar i Lignum. Iznosile su znatno manje od Ninčevićeve koji je ponudio 465 eura za četvorni metar. Ponuda Trgovačkog centra bila je samo tri eura veća od početne cijene (299 eura po kvadratu), dok je Lignum ponudio 390 eura. Nakon svega ostaje pitanje: Zašto Ninčević nije mogao realizirati investiciju na Polačištu? Kome je kupnjom zemljišta pomrsio račune?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....