Predrag Petrović Pepi vodio ih je korak po korak do izrade lončića, tehnikom kojom se osim njega više ne bavi nitko. Tehnika je prahistorijska, pisani dokumenti je spominju stoljećima, intenzivno su se na taj način predmeti radili u srednjem vijeku...
- I gotovo je. Iško lončarstvo spalo je na jedno slovo, na mene. Prije tridesetak godina na Ižu nas je bilo 11 lončara, od tih sam ljudi učio, nitko od njih više nije živ. Meni je neprihvatljiva pomisao da jedna takva divna vještina, pravo bogatstvo naše baštine, jednostavno nestane. A nestaje nam pred očima. Zato smo u muzeju napravili radionicu. Možda bar nekoga zainteresiramo, kako ne bi nestalo ono što je opstajalo stoljećima - kazao nam je lončar Petrović.
Izradu predmeta tako je, osim grupi predškolaca, pokazao i grupi iz osnovnih i srednjih škola, te studentima arheologije. Iška keramika od ostalih se razlikuje po tome što se koristi nisko ručno lončarsko kolo, koje se gotovo nigdje više ne upotrebljava i na kojem se posuda doslovno mora graditi po slojevima glinenih “valjušaka”, naspram kola na zamašnjak gdje se posuda “izvlači”.
- Nadalje, u iškom se lončarstvu glina miješa s kalcitom, te se peče na vatri. Pečenje na otvorenoj vatri upućuje na doba neolitika, kada je uočeno da se glinena zemlja blizu vatre pretvara u čvrstu tvar. Tako je počela izrada predmeta. Tako radimo i mi, bez plina, bez struje, poštujući stare oblike. Ako je trajalo toliko stoljeća, ne želimo da padne u zaborav sada - kazao je jedini iški lopižar.
Iz ruku posljednjeg iškog lopižara Pepija nastaju samo tradicijski uporabni predmeti, kojih ima desetak. Tako se radi škaldin, koji služi za grijanje ruku u vrijeme berbe maslina, ribarsko kuhalo fogun, teča za kuhanje lopiž, vrsta čajnika koguma... Glinene posude bez glazure ukrašavaju se jednostavnim ukrasima.
Lada Kalmeta
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....