Zidove krasi na desetke slika, fotografija, novinskih isječaka, uspomena… Tu je i stari retro telefon s brojčanikom, hrpa alata kojima ne prepoznajem namjenu, a jedan je zid prekriven s desecima letvica, različitih boja, debljine i uzorka. Vidi se da je ovo radni prostor, a ne neki ušminkani izlog za publiku, ali opet je sa svih tih detalja teško skrenuti pogled. Nalazimo se u obrtu Laurana za uokvirivanje slika, smještenom na zadarskom poluotoku, u kojem uspomene i umjetnička djela tradicionalnom metodom, ručno i kvalitetno, uokviruju otac i sin, Branimir i Dominik Šalov - piše Putni kofer.
Svaki detalj u ovom prostoru kao da pripovijeda dio priče o obrtu koji posluje već više od tri desetljeća. Vremena se mijenjaju, sliku ili poster možemo naručiti s drugog kraja svijeta za par eura, ili nam ju u nekoliko minuta može napraviti kakav AI alat. Ali kvalitetan okvir ono je što ju i danas, kao i nekad, čuva i daje joj finalni izgled i mjesto na nečijem zidu.
Branimir Šalov je u poslu, kroz jarko žute naočale spaja dvije letvice za novi okvir. Ipak, nalazi za nas vremena i vodi nas kroz povijest obrta u kojem danas rade on i njegov sin Dominik. Radionica se nalazi u ulici Špire Brusine 7, registrirana je 1988. godine, a ime Laurana dobila je po braći Vranjanin, Lucijanu i Franji, koje su zvali Laurani. Tih 38 godina puno je vremena, zanimalo nas je koliko se uokvirivanje slika od tada promijenilo, je li i tu tehnologija nešto ubrzala i olakšala?
„Iskreno, nije se promijenilo puno. Mijenja se moda, ali osnova ostaje ista. Radimo po mjeri, letve dalje krojimo i prilagođavamo ručno, sve je mehanički i pouzdano. Da, ima danas kupiti jeftinih gotovih okvira u trgovinama, ali ljudi nam dolaze kad se raspadnu i ipak odabiru kvalitetu. Ručno napravljeni okvir, kad se napravi kako treba, može trajati desetljećima, pa i više,“ priča nam Branimir Šalov.
Za tehnologiju ne mari mnogo, nema čak ni pametni telefon, ali umjetnost mu je važna. Saznajem da je dio slika na zidu radionice njegovo! Ne hvali se sam, već me na to upozoravaju Dominik i kolega fotograf. Umjetničku crtu izražava kako na svojim djelima, tako i na svakom okviru koji napravi.
Uokviruju praktički sve. Slike i fotografije, naravno, ali i različite uspomene, od majica i sportskih šalova do dječjih cipelica. „Najmanja, a možda i najneobičnija stvar koju smo uokvirili bila je zrno prosa. Imalo je, očito, nekome veliko značenje. Nisam pitao detalje, ali mislim da je neka simbolika prosa kao zrna života,“ ispričao nam je majstor jednu zanimljivu anegdotu.
Pitanje što je bilo najveće nametnulo se samo od sebe. „Bila je to slika dimenzija 4,80 x 3,80 koju smo radili za plafon crkve u Sutomišćici na Uljanu. Takve velike stvari slažemo i montiramo na terenu, nemoguće je drugačije“ objašnjava nam Branimir.
Kad odlučuje kakav se okvir dobiti slika ili predmet, do izražaja dolazi njegovo iskustvo. „Uvijek razgovaramo s mušterijom i pokušavamo ostvariti njihovu želju. Netko već ima jasnu viziju, netko traži savjet. Ponekad ja predložim jedno, mušterija drugo, pa zajedno dođemo do rješenja. Ali uvijek kažem da se okvir se bira po slici, a ne po boji namještaja i uređenju prostora u kojem će se nalaziti.“
Na zidu Laurane nalazi se izloženo na desetke letvica. Od Branimira saznajemo da je to tek manji dio. Imaju ih više od 3000, a moda se stalno mijenja. U zadnje vrijeme se najviše traže crni i bijeli okviri, sad se polako vraćaju prirodne boje i petroleum nijanse, ali klasika je uvijek tražena.
Uokvirivanje slika kreativan je rad, rad s rukama, zahtjeva poznavanje tehnika i materijala, ali i praćenje novosti i trendova. Prije desetak godina ocu se u radionici pridružio i sin Dominik, danas 32-godišnjak. Njega smo zatekli u radionici, prostoru do glavnog, dok je izrezivao letvice. Koliko je bilo teško odlučiti se za obrt i rad rukama?
„Nije to bila neka velika odluka, više prirodan put,“ smije se Dominik. „Prije sam radio razne poslove, završio sam grafičku školu, radio u škveru na drvenom brodu. Zapravo se od početka nekako sve vrtjelo oko rada s materijalima i rukama,“ priča nam Dominik. Iako je s ocem u radionici već deset godina, kaže da i dalje uči.
„Trendovi se mijenjaju, ali moda se stalno vraća. Danas su, primjerice, popularnije ravne, jednostavne linije i minimalizam, a prije su se više tražili klasični zlatni i srebrni okviri. Na izgled okvira danas utječu i dizajneri interijera, ali uvijek se sve vrati: nešto što danas nije popularno, za par godina će opet biti,“ primijetio je Dominik.
Uživa, kaže, u baš svakom dijelu posla, od pripreme do završnog sklapanja. Zanimljiv mu je i terenski rad, poput već spomenutog slaganja slike na stropu crkve. „Dolaze nam Zadrani, ali i ljudi iz cijele Hrvatske. Dođu i stranci, Belgijanci, Francuzi, neki se i vraćaju iz godine u godinu. Najbolja reklama nam je preporuka,“ govori nam Dominik okružen okvirima, neobrađenim letvicama i paspartuima.
Dolazimo i do neizbježnog pitanja: kako funkcionira zajednički rad oca i sina? Uglas odgovaraju: odlično. „Na poslu smo kolege, doma smo otac i sin. Naravno da se nekad porječkamo, ali to je normalno, poslovni i privatni život uspješno odvajamo. Kad ne radio, otac „bježi“ na otok, na svoj Sestrunj, a ja u planine. Svaki ima svoje gušte. Ali kad smo u radionici, sve ide kako treba,“ govori nam Dominik.
Branimir i Dominik Šalov ne boje se za budućnost obrta. Posla je dovoljno da svoje dvije plaće zarade, i vjeruju da će ga biti i dalje, dok god se radi pošteno i kvalitetno. Napuštamo ovu živopisnu radionicu s mišlju kako iza svakog okvira stoji neka priča, a iza dobrog zanata strpljenje, iskustvo i poštovanje prema radu - piše Putni kofer.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....