Sudionici operacije Maslenica, čija se obljetnica uskoro obilježava, opisuju je kao najžešću bitku Domovinskog rata u kojoj je presudna bila hrabrost hrvatskih branitelja i spremnost na žrtvu za slobodu doma i domovine. Hrvatske su snage porazile neprijatelja odbacivši ga dalje od Zadra i Novskog ždrila čime su stvoreni uvjeti za ponovno povezivanje sjevera i juga Hrvatske, piše Marinko Karačić za Hrvatski vojnik.
Akcija će se obilježiti u nekoliko dana, a cijeli program pročitajte na kraju teksta.
Napadni dio operacije (22. – 27. siječnja 1993.)
Faza aktivne obrane oslobođenih područja (kraj siječnja – početak travnja 1993. i nastavak do kraja ožujka 1994.)
Oslobođena mjesta i objekti: Crno, Donja Murvica, Gornja Murvica, Smoković, Babindub, Zrakoplovna baza i aerodrom Zadar (danas vojarna ”Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku Donjem i Zračna luka Zadar), Podgradina, Paljuv, Novigrad, Zeleni hrast, Islam Latinski, Islam Grčki, Kašić, Rovanjska, Maslenica i Jasenice. Na Velebitu su hrvatske snage potpuno oslobodile ili osigurale nadzor nad značajnim točkama.
Poginuli: u napadnom dijelu operacije poginulo je 19 hrvatskih branitelja, a znatno veća stradanja hrvatske su snage imale u fazi obrane oslobođenih područja kad je do 31. ožujka 1993. sveukupno poginulo njih 127. Časno su služili postrojbama i ostaju ponos Hrvatske.
SEDAM KLJUČNIH DOGAĐAJA
Najžešće borbe u operaciji
Udarni proboj na smjeru napada: Podgradina–Paljuv-Novigrad-Pridraga povjeren je 4. gardijskoj brigadi kao nositelju operacije Maslenica, a potporu su pružali 7. domobranska pukovnija kao i postrojbe koje su ih pratile na bokovima napada i poslije obrane. Najsnažnije uporište neprijateljskih agresorskih snaga bila je Gradina s koje su kontrolirali cijelo novigradsko područje, prava tvrđava u tvrđavi kako su je opisivali pripadnici 4. gbr. Oslobađan je bunker po bunker, a nakon uspješnog ovladavanja Gradinom hrvatske su snage napredovale prema Paljuvu za koji su vođene žestoke borbe jer je neprijatelj s Debelog brda kontrolirao ovo područje te doveo jake snage za protunapad. O žestini borbi svjedoči i podatak kako su vođene bliske pješačke borbe, a u naselju Buterini i izravne tenkovske borbe. Uz žrtve i junačka djela oslobođeni su Podgradina, Paljuv, Novigrad i dio Pridrage. Nositelj napada na smjeru Zeleni hrast – Islam Latinski – Islam Grčki – Kašić bila je 4. br. Nakon uspješnog oslobađanja Zelenog hrasta, Islama Latinskog i Islama Grčkog, za Kašić su vođene žestoke borbe i to zaseok po zaseok, kuća po kuća, a tenkovska bitka odvijala se na udaljenosti od oko 50 metara. Branitelji su Kašić oslobodili, no mira na ovom bojištu neće još biti jer se neprijatelj nije mirio s porazom u Kašiću i Paljuvu.
Na smjeru Suhovare – Veljane nositelj napada bila je Borbena grupa 113. brigade HV-a (BG 113), a pridodani su joj i dijelovi bojni za specijalna djelovanja Zrinski i Matija Vlačić, 7. dp te postrojbe Vojne policije. U sklopu BG 113 nalazili su se i ročni vojnici što je i posebnost Domovinskog rata u kojem i mladi vojnici sudjeluju u napadnoj operaciji dajući svoj doprinos oslobađanju Hrvatske. Oslobođene su Baštice te su snage napredovale do neprijateljskog uporišta Drače. Svoj doprinos na ovom smjeru napada dale su i snage 7. gbr Pume koje su u kratkom vremenu podnijele velik teret i žrtve na zadarskom bojištu.
Na pomoćnim smjerovima napada (Briševo – Murvica- Smoković; Stara karaula – Musapstan – Crno; Sv. Martin (brdo) – Babindub – Zrakoplovna baza Zemunik; Prkos – Škabrnja – Ražovljeva glava) važnu ulogu odigrale su postrojbe domobranskih postrojbi sa zadarskog područja potpomognute postrojbama za specijalne namjene Glavnog stožera Hrvatske vojske te drugim postrojbama HV-a među kojima su bili i pripadnici 93. zrakoplovne baze Zadar. Uz Crno, Donju i Gornju Murvicu, Smoković oslobođeni su i važni objekti, Zračna luka Zadar i Zrakoplovna baza u Zemuniku Donjem. Najžešće borbe vodile su se za novu dominantnu točku, Ražovljevu glavu iznad Škabrnje. Neprijateljske snage poduzele su i ovdje nove protunapade jer se s ove pozicije kontroliraju cijeli Ravni kotari te je neprijatelj ponovno ovladao dijelom oslobođenih područja Škabrnje.
BOJ ZA VELEBIT
Premoć Specijalnih postrojbi MUP-a
Specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova već su 1992. u akciji Poskok 1 ovladale nekim dominantnim položajima na Velebitu što je otvorilo polazišta za nova napredovanja na smjeru: Libinje – Bukva – Tulove grede – Mala Bobija. Punu moć, izdržljivost i snagu specijalne postrojbe MUP-a pokazale su napredovanjem i držanjem nadzora nad prijevojem Mali Alan radi kontrole neprijatelja na komunikaciji Gračac – Obrovac, te oslobađanjem Male i Velike Bobije (nadzor nad Glinicom i Obrovcem). Oslobođen je i Podprag te važne pozicije i točke za prostor od Tulovih greda prema Malom Alanu. Posebno je vrijedna zasjedna akcija koju su na području Svetog Roka 22. siječnja 1993. izveli pripadnici Specijalne postrojbe MUP-a kad su neprijatelju naneseni veliki gubici. Smatra se kako je ovo najuspješnije zasjedno djelovanje hrvatskih snaga u Domovinskom ratu. Nakon završetka napadnih djelovanja položaje na crti Seline – Jasenice – Zelenikovac – Skradilovac – Velika Bobija – Mala Bobija preuzima TG 112 koja je predvođena 1. bojnom 112. br HV-a iz Zadra uspješno odbijala protunapade na Velikoj i Maloj Bobiji. Za obranu položaja branitelji posebno ističu važnost probijanja puta prema isturenim hrvatskim položajima za što zasluge ima Inženjerijska postrojba 112. br te se od tada moglo vozilima kretati od Zelenikovca do Podpraga. U cilju jačanja obrane Velebita uz snage TG 112. ustrojava se i Kombinirana bojna koju čine snage 1. i 6. gbr, te pričuvne snage 133. br HV-a kao i pripadnici velebitske satnije 7. dp. Važnu ulogu potpore pješačkim snagama odigralo je i topništvo te su zajedničkim djelovanjem svih uključenih postrojbi hrvatske snage uspješno stabilizirale i učvrstile obranu Velebita. Ključni položaj za obranu Velebita bile su Tulove grede te je neprijatelj činio sve kako bi ih kontrolirao, no hrvatske su snage unatoč surovim zimskim uvjetima poduzimale akcije oslobađanja. Konačno, 22. ožujka 1993. oslobođene su Tulove grede i cijeli lanac do Kraljičinih vrata čime je i doprema teglenica za pontonski most bila sigurnija.
PODVELEBITSKI BOJ
Ponovno povezivanje sjevera i juga Hrvatske
Na smjeru napada Rovanjska – Jasenice – Obrovac, najvažnije je bilo poraziti neprijatelja na najdominantnijoj i najutvrđenijoj točki Dračevac u čemu su hrvatske snage i uspjele te su Rovanjska, Jasenice i Maslenica oslobođeni, a neprijatelj odbačen prema Obrovcu. Ovim važnim pobjedama u podvelebitskom području stvoreni su i uvjeti za postavljanje pontonskog mosta i povezivanja sjevera i juga Hrvatske, a taj su događaj na simboličan način hrvatski branitelji označili podizanjem hrvatske zastave iznad porušenog Masleničkog mosta. Puni doprinos pobjedama hrvatskih snaga na ovom smjeru dali su pripadnici TG 112 s pridodanim postrojbama. U oslobađanje su pristigle i snage ojačane satnije 6. gbr (poslije 9. gbr) te oklopne snage iz iste brigade s dva tenka što je dodatno osnažilo moć i nastavak napredovanja hrvatskih snaga prema Obrovcu.
BOJ ZA NOVIGRAD I KAŠIĆ
Snage slavonskih brigada presudne u obrani Kašića
Dan D za obranu Kašića bio je 1. veljače 1993. kad su položaje preuzeli gardisti Kuna dok je potpora uključujući tenkove i topništvo i dalje ostala iz 4. gbr kako bi pomogli u lakšem preuzimanju bojišnice. U kritičnim trenucima zasigurno najveće pješačke, tenkovske i topničke borbe u Domovinskom ratu na relativno malom prostoru vođene su upravo u Kašiću. Tad se i dogodila tragična pogibija pripadnika 3. bojne Kobre iz Slavonskog Broda iz sastava 3. gbr koji su se prevozili u kamionima. Vozeći se s položaja naišli su na neprijateljsku grupu vojnika te su odmah bili izloženi vatri i tako onemogućeni u pružanju otpora, a u prvom trenutku nisu niti znali na koga nailaze što jasno svjedoči o stanju na bojišnici i bliskim okršajima hrvatskih i neprijateljskih snaga.
U pojedinim trenucima Kašić se nije ni vidio od dima ratnih djelovanja, no obranjen je, a za još jednu pobjedu hrvatskih snaga nad neprijateljem najveći teret iznijeli su upravo hrabri i odvažni pripadnici Kuna zajedno s drugim postrojbama koje su pružale pomoć. Uloga topništva 4. gbr bila je neprocjenjiva. Još je jedna slavonska postrojba ostavila snažan trag u obrani zadarskog zaleđa, a riječ je o pripadnicima TG 5. gbr iz Vinkovaca koji su kao i Kune helikopterima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO) prebačeni na zadarsko bojište. I za njih kao i za Kune ovo je bio prvi susret s dalmatinskim podnebljem. Preuzeli su crtu obrane u Islamu Grčkom i Kašiću dok je neprijatelj bio na području Smilčića i Biljana Donjih. Uspješno su učvrstili crtu obrane i odbijali neprijateljske napade te u potpunosti stabilizirali ovaj dio bojišnice.
Novigrad – ključna točka obrane u Maslenici
Nakon poraza kod Kašića neprijateljske osnažene snage poduzimaju žestoke napade na Novigrad i njegovo zaleđe. Topnički i pješačko-tenkovski napadi počeli su 7. veljače 1993. U obrani šireg područja Novigrada sudjeluje Mješoviti odred mornaričkog pješaštva (MOMP) Ugljan – Dugi otok, dijelovi 4. i 3. gbr, 7. dp te borbene grupe specijalnih postrojbi GS-a HV. Neprijateljski prodor hrabro je zaustavila Bojna Zrinski kod novigradskog groblja gdje su vođene žestoke borbe. Pridodaju im se i izvidnici 4. gbr, a za obranu šireg područja Novigrada svoj značajan doprinos dala je i 2. bojna 112. br koja sudjeluje u borbama do dolaska snaga 2. gbr. U pomoć su pristigli i pripadnici Vanga iz Pule koji hrabro sudjeluju u obrani Novigrada. Slično kao u Kašiću i ovdje se odvijaju vrlo bliske borbe, a nakon tri dana izravnih borbi hrvatske snage ojačava dolazak snaga 2. gbr, najprije ojačana 1. bojna Crne mambe kojima se poslije priključuju i dodatne snage. Njihov doprinos obrani novigradske bojišnice od iznimnog je značaja te su bili ključna prevaga u jačanju obrane na tom prostoru i zaustavljanju neprijateljskog protunapada.
Prometno povezivanje Hrvatske
Maslenica je omogućila povezivanje prekinute cestovne komunikacije između Dalmacije i sjevera Hrvatske, a jedinstvena veza bio je pontonski most koji se sastojao od pet teglenica mauna s šest prijelaznih mostića. Bio je dug 279 metara i širok 18 metara. Na svečanosti završetka izgradnje mosta 18. srpnja 1993. bio je i predsjednik RH dr. Franjo Tuđman koji je prije tog otvorio i Zračnu luku Zadar u Zemuniku što je značilo i zračno povezivanje sjevera i juga Hrvatske.
Najžešća bitka Domovinskog rata
Neprijatelj je u snažnom protunapadu angažirao brojne snage u ljudstvu i tehnici, koje su višestruko narasle, no hrvatske su snage uspjele obraniti oslobođena područja. Bila je to iznimno zahtjevna zadaća jer je napadni dio trajao nepunih tjedan dana dok se intenzivna aktivna obrana odvijala nešto više od dva mjeseca, a poginulo je više hrvatskih branitelja u snažnim borbama s neprijateljskim snagama nego u prvim danima bojnih djelovanja. Najkritičniji trenutak za hrvatske snage zapravo je i bio obraniti oslobođena područja, jer je nositelja operacije, 4. gbr, bilo potrebno zamijeniti svježim snagama. U obranu su tako uvedene taktičke grupe drugih gardijskih brigada radi veće pokretljivosti i operativnosti. Prema svjedočenju hrvatskih branitelja i ratnih zapovjednika u obrani su vođene toliko žestoke borbe koje nisu doživjeli za vrijeme cijelog Domovinskog rata, a najveći boj vodio se u području Kašića i Novigrada.
Zadar i Maslenica
Zadar i Zadarska županija slave Maslenicu ponosno, dostojanstveno i s puno emocija jer je ova operacija donijela sigurniji život i omogućila povratak dijela prognanika u oslobođena mjesta. Iznad svega, ojačana je vjera u nove pobjedonosne akcije hrvatskih snaga. Stoga se obljetnice ove operacije u Zadru obilježavaju u rangu najvećih blagdana. Zadar je živnuo, nije više bio odsječen od Zagreba i sjevera Hrvatske. Žitelji Zadra posebno se sjećaju oglašavanja uzbune 22. siječnja 1993., no prvi put u dotadašnjem dijelu Domovinskog rata granate nisu padale na Zadar i okružje nego su se detonacije čule u dubini gdje su bile neprijateljske snage. Slavilo se svako oslobađanje pojedinog mjesta, ali i strepilo za živote hrvatskih branitelja. Grad i cijela županija disali su kao jedno veliko srce, srce Maslenice. Posebna se zahvalnost iskazuje glavnim zapovjednicima ove operacije, načelniku GS-a HV-a generalu Janku Bobetku i tad brigadiru Anti Gotovini, zapovjedniku 6. operativne zone Split (od ožujka 1993. Zborno područje Split) koji je u Zadru uspostavio Izdvojeno zapovjedno mjesto. Ovo je ujedno bila i prva operacija kojom je zapovijedao Gotovina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....