Poraz u finalu tek je početak? Balon se ispuhuje, nije nagrađena dobra priča koja traje četiri godine

Kup Krešimira Ćosića u Zagrebu izazvao je pravi, mali košarkaški šušur. Nažalost, da, mali, ali opet šušur. Okupilo se tih dana u Zagrebu osam momčadi, od čega čak šest nije bilo iz metropole, uz mnoštvo poznatih košarkaških lica, funkcionera, novinara, navijača... Zagolicalo je to maštu onom preostalom dijelu košarkaških fanatika i romantičara, no čim se skrene pogled ka parketu, može se reći da su samo tri utakmice bile dostojne ove završnice.

U dvije su Zadar i Split odigrali glavne uloge - bučna kulisa Zadra i Dinama, dalmatinsko finale, dok je ona preostala bila polufinalni sraz između Cibone i Splita, ekipa koje zajedno broje pet titula prvaka Europe, ali samo zbog nešto ispunjenije dvorane i imena, jer su Splićani "Cibose" sredili u nekoliko minuta. Najavio je tako Split trenutačno najbolju formu, koju su okrunili pobjedom u finalu protiv Zadra, osvojivši tako Kup Krešimira Ćosića drugu godinu zaredom.

Zadar je u 2026. proigrao

Uoči samog Kupa, pred odlazak u Zagreb, Zadrani su nosili titulu favorita. Momčad Danijela Jusupa tek je u 2026. započela s pravim igrama, onakvima kakve je zadarski strateg osmislio na početku sezone. Zadar je u siječnju proigrao, a početkom veljače krenuo je niz od osam pobjeda zaredom, kombinirano u svim natjecanjima (ABA liga, Premijer liga i Kup Krešimira Ćosića). Bila bi tu svakako koja pobjeda više, ali već su opjevani zadarski problemi u utakmicama na jednu loptu. Bolji zadarski dani započeli su onog trenutka kada je Jusup odlučio konačno upariti najopasnijeg igrača - Vladimira Mihailovića s onim najkreativnijim - Bornom Kapustom. I to je izgledalo sjajno, napad je prodisao, s Mihailovićevih leđa skinut je ogroman teret, a popularni "low post" prestao je biti jedina zadarska napadačka ideja. I onda, taman kada se sve posložilo, ozlijedio se ključni pokretač bolje igre. Kapusta je protiv Borca nezgodno pao na lijevu ruku, a kasnije je u istu dobio udarac te je napukla jedna koščica u ruci. Zavladala je odmah panika, pet dana prije Kupa ozlijedio se prvi razigravač Zadra. I onda, kada te krene, krene - u četvrtfinalu Kupa, protiv Dinama, ozlijedio se i Lovro Mazalin. Ostao je Zadar tako u razmaku od šest dana bez prvog razigravača i prvog centra, bez negdašnjeg ubojitog tandema Gorice. Ždrijeb je odlučio pomaziti Jusupove trupe i u polufinalu ih spojiti sa Šibenkom, a s obzirom na to da se radi o posljednjeplasiranoj momčadi Premijer lige, Zadrani se praktički nisu ni oznojili. Ali onda je krenulo znojenje većeg dijela navijača i pitanje hoće li u subotnjem finalu nastupiti Kapusta i Mazalin. Jusup je na novinarske upite mudro šutio, rekavši da će medicinska služba odlučiti na dan utakmice. Igre i igrice ili ne, sve su to čari sporta, a Kapusta je nakon užasnog ulaska Zadra u finale ušetao na parket u petoj minuti. Vrlo brzo mu se priključio i Mazalin, koji je utakmicu završio kao najbolji strijelac, no s ključnim promašenim zicerom. No tko mu to uopće može zamjeriti...

"Dva dana se uopće nismo nadali da će igrati Mazalin i Kapusta. Igrali su na svoju odgovornost, stisnuli su zube i svakako su pokazali karakter", rekao je Jusup nakon utakmice.

Šest godina završnica Kupa nije bila u Zadru

Otkako se u ljeto 2022. na najdražu mu klupu vratio Danijel Jusup, Zadar dominira hrvatskom košarkom. Od mogućih sedam, osvojili su četiri trofeja - tri prvenstva Hrvatske (2023., 2024., 2025.) te samo jedan Kup Krešimira Ćosića (2024.). Naravno da se teže okititi titulom prvaka države jer cijelu sezonu treba igrati na visokoj razini, zbog što boljeg plasmana na ljestvici, a onda u finalu ostvariti tri pobjede. Baš tu na površinu izranja najveća kvaliteta Zadra posljednjih sezona - kontinuitet. Teško je u seriji utakmica pobijediti zadarski sustav koji se godinama stvarao, a bitnu ulogu u svemu odigraju i navijači. Tako su Split i Cibona posljednjih godina svoje šanse tražili kroz Kup jer je u jednoj utakmici sve moguće, i u tom naumu su uspjeli. "Vukovi" su baš na početku ove zadarske priče, u veljači 2023., svladali Zadar u četvrtfinalu te su otišli do kraja. Ispostavit će se da je to zasad i posljednji trofej u vitrinama Cibone. Godinu nakon Zadar je u Splitu došao do svog devetog Kupa Krešimira Ćosića, no bijaše to najjača momčad koju su u "Gradu košarke" imali još od dana kada se u Krešinoj dvorani igrao EuroCup. Dva zadnja izdanja Kupa obojena su žutim bojama te su se Splićani nakon godina suše napokon vratili osvajanju trofeja.

Omiš, Rijeka, Zagreb, Split, Zabok, Zagreb - to su gradovi u kojima se u zadnjih šest godina održavala završnica Kupa Krešimira Ćosića, koji je usput zadarska legenda, da. Zanimljivo kako se nijedna garnitura uprave Zadra, u godinama dominacije, nije sjetila organizirati završnicu Kupa baš u Krešinom gradu. Zamislite kakav bi se šušur stvorio u jedinom hrvatskom gradu koji puni košarkaške dvorane. Reći će neki trošak, no uz dužno poštovanje, trošak je i probuditi se ujutro...

Bilo kako bilo, vratimo se onom što se u subotu navečer odigralo pod svodovima Draženove dvorane. Da, Split je uspio svladati Zadar u jednoj utakmici. Sjajan je bio i MVP Kupa, "dite zadarsko" - Antonio Sikirić. Na početku je bio nepogrješiv, a kasnije je imao dva ključna poteza.

Sikirić je na pripremama u ljeto 2024. odlučio napustiti Zadar jer je htio igrati. S druge strane, tada je Jusup ozbiljno računao na njega, no Sikirić je ipak odlučio dići sidro, a u njegove cipele upao je Krševan Klarica. Ostalo je povijest, kao i to da je prije dvadesetak dana Dino Repeša već jednom nogom bio van Gripa, posebice nakon poraza od Zadra u Jazinama krajem siječnja. A onda je uskočio otac Jasmin, koji je s par treninga bitno popravio krvnu sliku momčadi. Više čak na bazi kemije nego što se nešto ekstremno popravilo u splitskoj igri.

Da se ne lažemo, Split ima sjajnu momčad, široku, poduplanu na svakoj poziciji. Tri Amerikanca, reprezentativce Hrvatske i jednog velikog Zorana Dragića. Na papiru je to strašna momčad za hrvatske prilike, imenima jača i od Zadra, koji pak na svom kontu ima kontinuitet, sustav i navijačku bazu. Ovoga puta papir je pobijedio, a tri su ključna razloga za to.

Mamuran ulazak u utakmicu

Na valu sjajne pobjede protiv Cibone Splićani su puni elana ušli i u finale. Entuzijastično otvaranje utakmice dovelo ih je do 9:0, a kada u napadu sve ulazi, lakše je igrati i obranu. Zadar je na prve poene čekao tri minute, a odmah potom je tricu za brzo dvoznamenkasto vodstvo ubacio Sikirić. Isto je ubrzo napravio i Vito Kučić, postavivši najvećih +13.

Zadar je u tim trenucima djelovao uspavano, mamurno i tromo. Kao da se ne radi o borbi za trofej. Splitski trans odmah je prebacio momentum na njihovu stranu. Teško je igrati utakmicu u kojoj si od starta u dvoznamenkastom zaostatku. Stalno visi ta sjekira nad glavom, posebice kada je na drugoj strani sjajna šuterska ekipa kao što je Split. Dolazi i do veće fizičke, ali i psihičke potrošnje jer više ne postoji pravo na pogrešku, bilo u obrani, bilo u napadu.

Zadarsko iskustvo i eruptirajuće tribine stvorile su zamah u kojem je uslijedio povratak. Zadrani su treću četvrtinu dobili s 37:19, a u jednom trenutku vodili su s čak osam poena prednosti. Zamirisao je u zraku novi zadarski trijumf, no greške proizašle iz umora vratile su Splićane, u kojima se ponovno probudio žar, a kada se uđe u egal završnicu, obično pobjeđuje ekipa koja se ne zove Zadar.

Pogreške najboljih

Kada zbrojimo početni minus, koji je doveo do psihičke potrošnje, koja je onda pak dovela do umora i pada koncentracije, jednostavnom računicom dobijemo pogreške. I upravo su one koštale Zadar jubilarnog desetog Kupa Krešimira Ćosića.

Split je nakon zadarskog povratka bio u knockdownu. Izgledalo je samo kako je pitanje vremena kada će Zadar prelomiti utakmicu, no onda se dogodilo ono što je u pravom "roller coasteru" ponovno preokrenulo momentum.

Osam minuta prije kraja Zadar je vodio sa šest razlike. Na tricu se digao Sikirić, a najbolji igrač Zadra, Vlado Mihailović, napravio je nesmotren i nepotreban prekršaj na šutu. Zadranin u žutom dresu pogodio je tri bacanja, prepolovivši zaostatak.

I nije tu kraj. Dvije i pol minute kasnije ponovno je u glavnoj ulozi Sikirić, samo što s druge strane nije bio najbolji igrač Zadra, već onaj košarkaški najinteligentniji u čitavoj ligi - Karlo Žganec. Zadar je vodio sa sedam razlike, Sikirić se sjurio na zakucavanje, a Žganec ga je pokušao blokirati. Evidentno je bilo da u toj bitci nema šanse i tako je sve završilo udarcem u Sikirićevo lice, točnije u nos, koji je prokrvario, a nakon sudačkog vijećanja odlučeno je da je Žganec napravio nesportsku pogrešku. S obzirom na to da je ranije Žganec dobio tehničku zbog "floppinga", zadarski centar isključen je s utakmice, a Split je iz tog napada zabio šest poena došavši na samo -1.

Iz zadarske perspektive tu je bio kraj. Splićani su namirisali krv, a Zadrani su bez Žganeca na parketu izgledali izbezumljeno i pogubljeno. To se i očitovalo kada je Mazalin, 20 sekundi prije kraja, promašio zicer za 86:86. Bijaše to definitivni kraj zadarskim nadanjima...

Može se tu povlačiti pitanje minuta, tj. sekundi koje je na parketu proveo Ivan Tkačenko ili Lovro Buljević, koji je bio dugo traženo pojačanje, a više ne igra nego što igra... Jusup ne vjeruje nijednom i već je naglasio kako nije zadovoljan. I u redu je promašiti igrače s limitiranim budžetom, no pitanje je samo zašto se za cijenu dvojice nije išlo po jedno pravo i konkretno pojačanje, koje bi odmah moglo u vatru. Ovako, dok se oni uigraju, prilagode, dobiju Jusupovo povjerenje i "zadarski kod", ode sezona...

Egal završnice

"Ako želiš pobijediti Zadar, uvedi ga u egal završnicu." Ne, nije to nekakva drevna mudra izreka, već pošalica koja kruži Kalelargom ove sezone. I prijašnjih godina Zadrani su imali problema s pronalaženjem puta ka košu ili branjenjem zadnjeg napada, no sada je to kulminiralo.

Zadar je ove sezone na jednu loptu izgubio od Ilirije, dvaput Bosne, Mege, Spartaka iz Subotice, Cedevite Olimpije i sada Splita. To je sedam utakmica koje su mogle otići na zadarsku stranu. Sedam! Izgubljene su jednom krivom odlukom, padom koncentracije, sekundom viška ili lošom obranom...

Ako preokrenemo situaciju i zamislimo da je u svih sedam Zadar slavio - a zašto ne bi bilo moguće, ako je moguće izgubiti u svih sedam - sada bismo pričali o najboljoj ABA ligaškoj sezoni godinama unazad, dok bi Zadar u svojim vitrinama imao 10, a ne devet Krešinih kupova.

Ovako je sezona za navijače Zadra traumatična, a još traumatičnije je čačkanje po glavi: "što bi bilo, kad bi bilo"... Vjerojatno su navijači Splita u posljednjim minutama već započeli sa slavljem kada su vidjeli da će o svemu odlučivati jedna, posljednja lopta. Šalu na stranu, no malo tko je vjerovao da će Mihailovićev šut za produžetak ući.

Zadar je Kup izgubio na identičan način, koji već postaje zadarski "trademark". Taktički problemi ili neke više sile svakako nisu razlog ovakvih poraza. Pad koncentracije i manjak vjere nakon svih trauma možda jesu, tako da bi to najbolje bilo okarakterizirati mentalnom blokadom. Kada i kako ju skinuti, pitanje je za neke više instance. Jedno je sigurno, kad-tad će ta blokada nestati i kad-tad će Zadar pobjeđivati egal utakmice. Vratit će se jer to je sport i život. Možda ne sutra, možda niti do kraja sezone, ali nekad hoće i to možda onda kada najviše bude trebalo...

Balon se ispuhuje

Ovosezonski rezultat kaže 1:0 za Split, isto kao i lani. Splićani su se okrunili trofejom, proslavili su, dokazali su da znaju i mogu, dobili su i novčanu nagradu od HKS-a, a već otprije se šuška kako bi na Gripe trebala stići dva kapitalca. Uz te priče svakako je sada i mentalno stanje momčadi, kao i kemija, na vrhunskoj razini. Nije mogao biti bolji trenutak za splitski preokret sezone i konačni napad na prvenstvo Hrvatske.

U Zadru svakako ne spavaju mirno. Jusup, stručni stožer, igrači i parket su ono što od 2022. drži Zadar iznad vode. Ovo ostalo "na katu" nikako da to prepozna i nagradi, a balon se lagano ispuhuje. Split iz godine u godinu raste, ljeto bi trebalo donijeti velike novce u Cibonu, a Zadar nije iskoristio ni nagradio dobru priču koja traje četiri godine. Ako se nešto drastično ne promijeni, od svega će ostati samo sjećanje, priča "što bi bilo, kad bi bilo" i ponovno dugogodišnje gledanje u leđa negdašnjim prvacima Europe...