Pouzdano krilo reprezentacije: ‘Fenomenalno, velik odaziv, mnogo mladih i djece i sigurno nam je jako drago zbog toga‘

Sjajnu utakmicu odigrala je hrvatska rukometna reprezentacija na svom povratku u zadarsku dvoranu Krešimira Ćosića na Višnjiku. Prijateljski dvomeč sa Švicarcima zaključen je pobjedom 34:26, a sljedeća utakmica, također prijateljskog karaktera, seli u Slavoniju, odnosno u Osijek. Zadrani, ali i ostatak Hrvatske, napunili su „peku“, gdje je u „svome“ gradu debitirao Dagur Sigurdsson. Hrvatska je prezentirala lepršavu igru, najbolji strijelac bio je kapetan Ivan Martinović sa sedam pogodaka, dok je s 13 obrana bedem ispred gola postavio Dominik Kuzmanović. Utakmica je bila vrlo dobra, atmosfera je bila sjajna, ali najbolje od svega bilo je ono što se dogodilo nakon utakmice.

„More“ djece „utopilo“ je hrvatske reprezentativce i jednostavno im nisu dala disati. Padale su fotografije, autogrami, ugodni razgovori, a odlazak do tuša za naše igrače bio je jednostavno – nemoguća misija.

Filip Glavaš utakmicu je završio s tri pogotka, imao je minimalne probleme sa sedmercima, ali apsolutno nevažno. Nakon utakmice se vidjelo i zašto.

„Filipe“, „Glaaavaš“, „Može slika“, „Volimo te“, „Aj mi se tu potpiši“ i onaj najbolji – „A di su nestali brkovi“. Da, najpoznatiji mladi brk Hrvatske više nema svoj prepoznatljivi znak. Probijao se i probija Glavaš prema nama, ali sa smiješkom, bez nervoze, s dovoljno pažnje za sve. I ne samo on, već svi reprezentativci. Upravo je to slika i definicija suštinskog sporta, a naši rukometaši su to po tko zna koji put pokazali. A Glavaš se još i ispričao što smo ga čekali…

- Bila je ovo jedna lijepa utakmica, prava prijateljska i mislim da smo bili dobri od početka do kraja. Svi su dobili šansu, svi su se razigrali i bilo je sjajno. Ja sam mogao možda malo bolje, promašio sam prva dva penala, ali to je sport. Bitno je da smo na kraju pobijedili i, evo, idemo u Osijek odigrati još jednu prijateljsku.

Dvorana je bila puna, atmosfera je krenula nešto sporije, no što je utakmica više odmicala, tribine su bile sve glasnije i raspjevanije, a mogli smo vidjeti i famozne „valove“.

- Atmosfera je bila stvarno odlična. U početku je bilo malo tiho pa smo čak bili malo i u čudu, ali kasnije je sve bilo na nivou, i više od toga. Fenomenalno, velik odaziv, mnogo mladih i djece i sigurno nam je jako drago zbog toga.

Je li ti ovo prvi put u Zadru?

- Je, prvi put sam ovdje i zaista je prekrasno.

I dok je trajao ovaj razgovor, mnogi su kao pčelice oblijetali oko Glavaša, djeca su i dalje vrebala topli razgovor i autogram, dok su neke cure s nestrpljenjem čekale fotografiju. Pokušali su ga iščupati, ali Glavaš se nije dao te je objasnio koliko njima kao sportašima uistinu znači sva ta podrška.

- Ma, ovo je sve, mnogo nam znači. Ta djeca su budućnost svih nas, tako da apsolutno zaslužuju našu pažnju. Stvarno je veliko zadovoljstvo igrati pred njima i za njih. Jedino je šteta što nisam bio bolji, ha-ha.

Iako prijateljske utakmice služe kao svojevrsan „team building“ i trening pred veće izazove, jesu li danas u igri Švicarske primijetili nešto novo?

- Pa čak ne, ništa previše. Mislim da oni igraju svoju standardnu igru, 7 na 6 dosta i brzo, i mislim da nas nisu ničime iznenadili. Jednostavno smo znali što će raditi.

Za dva dana, isti protivnik, samo je mjesto radnje Osijek. Što očekujete?

- Naravno, isto pobjedu. Mislim da idemo u Osijek po pobjedu. Mi smo Hrvatska, imamo broncu i srebro s posljednja dva natjecanja, tako da mislim da smo opet favoriti i da to trebamo opravdati ponovno u subotu, zaključio je nasmijani Glavaš.