Održana tradicionalna Luška koleda: "Nekada se u Luci organiziralo više od 260 koleda, a danas je nekima teško izaći iz kuće"

Prošlost je ponosna, sadašnjost bolna a budućnost upitna u organizaciji Luške kolede. A njih je bilo preko 260., prema pisanju preminulog luškog romanopisca Marinka Bubice. Sa sličnim brojevima je raspolagao i pokojni luški pjesnik Miroslav Marčina.

Gradi se i pali stoljećima, a sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća palile su se tri kolede: za Badnjak, dočeku Nove godine i za blagdan Tri kralja. Ova potonja u zadnjih šezdesetak godina ostala je u kontinuitetu pa tako i ove 2026. godine. Sve je započelo misnim slavljem na blagdan Tri Kralja u crkvi sv. Stipana koje je predvodio ogulinski župnik u miru Tomislav Škorpik.

Nažalost, uz najbolju volju i požrtvovanje organizatora, koleda se nije zapalila na blagdan Tri Kralja, 6. siječnja već dan kasnije. Na blagdan Tri Kralja cijeli dan i noć padala je kiša, dažilo je kao iz kabla. Boćalište je bilo potopljeno pa se nije ni organizirao tradicionalni turnir u boćama. 

Međutim, dogodila se sramota naroda. Više je nazočilo stranaca te stanovnika iz drugih otočnih mjesta južnog djela Dugog otoka nego samim Lučana, zdravih i pokretljivih, iako je udaljenost od njihovih kuća do centralnog mjesta paljenja koleda na Škveru  od stotinjak do maksimalno petsto metara. Izostala je kompletna luška vlast. Čekale su se i obećane delicije divljači ali ni traga  divljačkim godumentima. 

Kako razumjeti politiku razdvajanja koje neke osobe predvode a znajući kako su naši preci bili preteče radnih akcija na otoku. Nakon mjesta Dragova, Luka je od trinaest otočnih destinacija druga po redu dobila elektrifikaciju, radne akcije organizirale su se leva-leva. Nije im bilo premca u organizaciji običaja, igara, plesa, druženja s pjesmom i plesom, dočeka stranih gostiju. Luški folklorni korak ušao je kao original u Hrvatsku enciklopediju. Mjesto s četiri nebeska zaštitnika. Jedno od prvih mjesta u svijetu, prema kazivanju kapetana Duge plovidbe Ive Mustaća u kojem je postavljen kip svetog Nikole, za mještane Mikula, daleke 1926. godine, okrenut prema pučini mora. Proslavit ćemo ove godine i stotu godišnjicu malene crkvice, kapelice sv. Nikole. Čak i u Bariju, spomenik svetom Nikoli nalazi se u centru mjesta, a ne na morskoj pučini. 

Ljut sam i ne mogu shvatiti pasivnost zdravih i pokretljivih mještana imajući na umu trud, rad, uloženo vrijeme i upornost  luške mladeži i njihovih roditelja, majki i očeva, djedova i nana u kreiranju i gradnji kolede. Iz obitelji, glavnog organizatora Ive Ramova Barbe, sudjelovala je cijela fameja, kćerka Leticija, sin Lucijan i supruga Mihaela. I članovi drugih fameja bili su nazočni u organizaciji ŽIL (Ženske inicijative Luke) te vrlo agilnih članova Luškog šušura, sastavljenog od članova luške mladeži. Kako je fešta luške kolede bila internacionalnog karaktera, pripomogli su u organizaciji, Austrijanci, Nizozemci, Kanađani, nazočili su i Slovenci, novi stanovnici mjesta Luke. Punih desetak dana truda, rada, volje, upornosti. I to bez nagrade, mukte, a mi koji smo nazočili trebali smo uplatiti samo troškove nabave, a oni su bili simbolični jer žitelji su darovali svoje produkte, maslinovo ulje, vino, rakiju, verduru, krumpir... Cijena je iznosila po članu samo deset eura, čim su organizatori prikupili novčanu cifru koju su potrošili za nabavu, izjavili su kako je potrošen novac skupljen i da bi ostatak bio višak te se prestalo s novčanim davanjima.

Fažol s različitim delicijama pripremao se u konobi Žarka  Marčine. Glavni kogo bijaše Roko Finka, onaj Saljanin koji je bio šampion na ovogodišnjoj degustaciji kušanja maslinova ulja. Njegovi pomoćnici bijahu Marko Bobić Picić i Žarko Marčina. Ukus fažola prebogat masnim delicijama, pancetama, kobasicama, verdurama, miomirisima bio je pogođen. Tražilo se još, pa još. Nema onoga koji nije uzeo repete. A i ostalo je u vojničkom loncu fažola i za sutra dan. I ne samo fažola, već sve delicije. Mladež se veselila jer je ostalo i podosta kranjskih kobasica, a one su iskorištene iduće jutro. Ispekle su se na gradelama, s ostalim mnogobrojnom zakuskom, pancetom, sirom, pršutom, salamom, kiselim krastavcima, kapulom, lukom... Za popiti je bilo svega za sve generacije od viskija, raznoraznih drugih likera, domaćih vina, kvalitetnih botelja crnoga i bijelog vina, sokova, kole... Integralni stol na centralnom bunaru mjesta bio je prekrcat svega i svačega. Nije falilo ni ptičjeg mlijeka.

Deset minuta prije 18 sati isprobavalo se paljenje kolede a točno kada je crkveno zvono otkucalo 18 sati, spretne ruke Roka Marčine zapalile su koledu koja je planula baš onako kako smo očekivali. Vatra je uskoro je pokrila svu površinu, rigajući plamičak vatre od onoga najtanjega kića pa do debelih korijena maslina, dubova hrasta, bora, murvi, smokava i agruma. Uz pismu, pošalice i viceve svi nazočni prišli su blizini ognja kako bi ugrijali tijelo, a najljepša slika je ipak bila ona kada su najmlađi predškolci te polaznici prvih razreda dotrčali do samog ognja grijući svoje promrzle prstiće. Fotoaparati, mobiteli i kamere bile su stalno u pokretu. Svatko je htio napraviti najbolje fotografije, snimke, videa, kako bi fešta Luške kolede ostala u trajnoj uspomeni. Oni to i zaslužuju jer je organizacija bila na zavidnom nivou. Pitajući nazočne, kako Lučane tako i njihove prijatelje otočane, strane goste svi se slažu u jednom, riječima se ne može opisati ljepota večeri, tijela i duše napunjena pozitivom. Ocjena pet plus!

Fešta kolede uz božanstveni vatromet trajala je do ranih jutarnjih sati.