Dagur Sigurdsson odveo je hrvatsku rukometnu reprezentaciju do još jedne medalje na velikim natjecanjima. Podsjetimo, Hrvatska je pod vodstvom islandskog trenera i prošle godine osvojila medalju – svjetsko srebro. To ga svrstava u najelitniju "momčad" izbornika hrvatske reprezentacije. Kako je jedan Islanđanin, rukometni trener uspio ostvariti takav uspjeh s reprezentacijom države s drugog kraja kontinenta, veliko je pitanje. Jednak interes izaziva njegov život u Hrvatskoj, točnije u Zadru. U intervjuu za Zadarski list govorio je o svojim sportskim uspjesima, ali i svojem privatnom životu i životu u Dalmaciji.
– Zadar sam upoznao preko svoga prijatelja Ivana Ninčevića. Kad sam došao na razgovor s Hrvatskim rukometnim savezom, odlučio sam ga posjetiti. U tom trenutku čekali smo odgovor iz Japana, koji nije stizao preko vikenda, pa sam odlučio otići k njemu. Znao sam da živi tamo, vidio sam puno njegovih fotografija i tada sam počeo tražiti stan u Zadru. Na kraju smo ga pronašli, a on i njegova obitelj bili su nevjerojatno susretljivi i od velike pomoći. Jako sam im zahvalan na tome i jedva čekam. Trenutno renoviramo i, nadam se, prije ljeta ću se useliti – rekao je na pitanje novinara što ga je motiviralo da se preseli u Zadar.
Potom je govorio o prilagodbi na život u Hrvatskoj.
– Mislim da je mentalitet Hrvata i Islanđana donekle sličan, i da obje nacije sebe doživljavaju kao male, iako je Hrvatska deset puta veća od Islanda. Ali postoji taj vrlo ponosan, borbeni duh koji dolazi s tim, koji je, također, vidljiv i u svakodnevnom životu. Još uvijek ne poznajem Hrvatsku toliko dobro, no sviđa mi se ta opuštena atmosfera, a kada ljudi moraju raditi, tada rade naporno i s puno strasti. To mi se uistinu sviđa – rekao je Sigurdsson.
Gdje vidite najveće razlike između mentaliteta Islanđana i Hrvata, u sportu i izvan njega?
– Kao što sam rekao, vidim puno više sličnosti. Island je bio prva zemlja koja je priznala Hrvatsku u ono vrijeme. Postoji neka povezanost i neki dobri osjećaji. Trenirao sam mnogo hrvatskih igrača i uvijek sam se s njima jako dobro slagao. Uvijek mi se sviđao njihov mentalitet. Kad bi izašli na teren, uvijek su davali sve od sebe. Za trenere je dobro imati takve igrače.
Poznato je da volite ribolov – gdje najčešće idete u ribolov i što najviše volite loviti?
– Da, ovdje u Islandu idem u ribolov, na mušičarenje. Najčešće pokušavam uloviti lososa i pastrvu. Naravno, ponekad idem i na more, ali uglavnom idem u ribolov u malim rijekama, loveći pastrve i losose.
Ima li sličnosti između ribolova i rukometnog trenerskog posla? Oba zahtijevaju strpljenje i strategiju...
– Da, vjerojatno postoje sličnosti s rukometom. No obično ne gledam stvari tako dramatično i ne pokušavam sastaviti neki puzzle. Jednostavno uživam u ribolovu i uživam u treniranju, i s moje strane nema ničeg dramatičnog u tome.
Je li ribolov vaša glavna metoda opuštanja od stresa koji donosi trenerski posao? Imate li još neke hobije u kojima uživate u slobodno vrijeme?
– Kao što sam rekao, jednostavno volim ribolov. Imam dobre prijatelje koji idu sa mnom, važno mi je društvo dobrih ljudi i zato to volim. Nema tu nikakve dramatike. Ne trebam ga za opuštanje, niti za čišćenje glave, to je jednostavno dobar osjećaj i to mi se sviđa.
Na dočeku u Zadru nakon osvojenog srebra Sigurdsson je zapjevao pjesmu benda Mono Town, u kojem pjeva njegov brat. To je rezultiralo pretpostavkom da je Islanđanin u duši pravi roker, pa nije preostalo ništa drugo nego pitati ga koliko mu je glazba važna te je li upoznat s hrvatskom glazbom i koje mu se hrvatske izvedbe najviše sviđaju.
– Ja sam samo gitarist iz hobija. Volim svirati s prijateljima, ponekad idem u garažu s njima i sviramo neke obrade. Nisam baš tip za hard rock, ali slušam sve vrste glazbe i volim melodije, pa slušam glazbu svaki dan. Ovdje kod kuće imam svoju kolekciju vinila, pa slušam ploče i kod kuće. Mono Town je bend moga brata. Trenutno im ide izuzetno dobro, upravo su završili većinu glazbe za hollywoodski film "Old Guy", s Christopherom Waltzom i Lucy Liu u glavnim ulogama. To je veliki film, a oni su napravili glazbu za njega.
Također rade glazbu za neke televizijske serije, a ovaj tjedan idu u New York i Nashville na nekoliko nastupa. Dakle, stvarno im ide jako dobro. Nije to komercijalno veliki bend, više su studijski band koji radi za industriju. Već su izdali dva albuma i oba su bila izuzetno poštovana u glazbenoj industriji na Islandu, ali to možda nije glazba koja ide na radio za širu javnost. Hrvatsku glazbu slušam sada gotovo godinu dana. I naravno, uglavnom poznajem pjesme koje dečki puštaju i već poznajem melodije. Pokušao sam neke od njih svirati na gitari, ali morat ću pronaći način da naučim tekst. Vidjet ćemo što će biti.
Na pitanje "Postoji li nešto što s Islanda što vam u Hrvatskoj posebno nedostaje?" islandski trener odgovorio je:
– Pokušavam stalno putovati tamo-vamo. Provodim vrijeme u Zagrebu i Zadru, nadam se da ću moći i više. Onda se vratim na Island, uzmem malo vremena tu i, naravno, većinu posla mogu obavljati od kuće. Dakle, nema puno toga što bih mogao propustiti. Prisutan sam s obje strane. Moja je obitelj na Islandu, imam dvoje djece ovdje, a jedno od njih živi u Stockholmu, pa se trudim povremeno ih posjetiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....