Hoće li ikakve koristi od internog stručnog nadzora, koji je pokrenut nedavno u Zadru, na Zavodu za Hitnu medicinu imati Mirza Čengić, sezonski radnika iz Sarajeva koji je nedavno, nedugo nakon boravka na zadarskoj Hitnoj i otpusta s nje preminuo. Neće ni on, ni njegova obitelj koja oplakuje njegovu smrt.
Zadarski Zavod za hitnu medicinu pokrenuo je nadzor, Ministarstvo zdravstva (MIZ) je izrazilo sućut, a dokumentaciju će zatražiti i Liječnička komora.
Mirza Čengić preminuo je 20 minuta nakon pregleda na Hitnoj u Zadru. Tamo su procijenili da nije životno ugrožen i dali mu otpusno pismo. U kratkim crtama Mirza je doveden na zadarsku Hitnu pomoć jer se žalio na trnjenje ruke, lijeve strane tijela, bio je crven (rumen) u licu, a kratku kronologiju čitavog slučaja ispričao je hrvatskim medijima (Dnevnik.hr) Emir Rizvo, Mirzin prijatelj koji je s njime bio na zadarskoj Hitnoj pomoći.
Tražio je vode
- Žalio se na trnjenje ruke i trnula su mu usta. I bio je nekako rumen u faci. Nekih desetak do 15 minuta je trajao pregled. Ne više. Mislim da su mu samo izmjerili tlak i pustili su ga odmah i rekli su da se u ponedjeljak javi u mjesnu ambulantu u Ražancu, ispričao je prije nekoliko dana hrvatskim medijima njegov prijatelj Emir Rizvo.
Sve se dogodilo prije desetak dana.
S otpusnim pismom u kojem piše da negira tegobe i da ima povišen krvni tlak krenuli su za Ražanac gdje su obojica došla na sezonu. Putem je uslijedio najgori mogući scenarij.
- Govorio je da mu nije dobro i tražio je vode. Mi smo stali na neku benzinsku pumpu, uzeli mu vode, nastavili smo put i na pola puta kad se izađe iz Zadra krenuo je povraćati, mi smo se okrenuli, njemu su se već oči bile izvrnule, počeo je modriti u licu, usta su pomodrila, rekao je Rizvo.
Odmah su pozvali 112 i krenuli s reanimacijom.
- Kad smo umjetno disanje davali, borio se tad još za zrak i u jednom trenutku je samo počeo povraćati. Mi smo pomagali, a taman je i hitna brzo došla - rekao je prijatelj.
Kasnije im je rečeno da su bili na krivom mjestu. Trebali su otići na Objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP), a ne u zavod za hitnu medicinu.
- Premda, to je u nekih 30 metara. Pa i kod nas u hitnu kad dođeš na jedan odjel, ako vide da nije za to, stave čovjeka u kolica i prebace na drugi ili uvedu u vozilo pa ga voze na Koševo - ispričao je Rizvo.
Ovim tekstom nećemo i ne želimo "presuditi" je li tko kriv, to će utvrditi razni inspekcijski nadzori, no želimo napisati i približiti ljudima koji su simptomi koji mogu ukazivati na opasno, po život ugrožujuće stanje.
Stoga smo za mišljenje upitali doc. dr. sc. Matu Petričevića, pročelnika Zavoda za kardiokirurgiju KBC -a Split, da nam pokuša približiti, s obzirom na simptome koje Mirza imao, o čemu se kod njega moglo raditi.
Ugrožen život
Dakle, Mirza se žalio na trnjenje ruke, lijeve strane tijela, usta i bio je crven (rumen) u licu.
- Definitivno se radi o kliničkim simptomima i znakovima koji ukazuju na moguće akutno srčano zbivanje u smislu akutnog koronarnog zbivanja (cirkulacija kroz krvne žile srca). No, može se raditi i o potencijalnoj problematici s ascendentnom aortom (uzlazna aorta koja je početni dio najveće srčane arterije koja polazi iz lijeve klijetke) čije eventualno prsnuće uslijed visokog krvnog tlaka može pritisnuti, začepiti koronarne arterije - rekao je dr. Petričević.
Dakle, moglo se raditi o potencijalno životno ugrožujućem stanju, koje je moglo dovesti do smrtnog ishoda, što se nažalost na kraju i dogodilo.
I autor ovog teksta prije pet i pol godina i sam je doživio nešto slično, ali je, za razliku od Mirze, imao sreće.
Naime, tada je i potpisnik ovih redaka nasred ulice imao srčani zastoj, udar i za mene je u tom trenutku nakon nekoliko minuta došla Hitna pomoć. Nakon što sam došao k "sebi", jer sam tri ili četiri minute bio bez svijesti, ležeći na zidiću obližnje prometnice i nakon što su me onako beskrvnog stavili u vozilo Hitne pomoći, mladi medicinski tehničar mi je izmjerio tlak. Tlak je, kako mi je u tom trenutku rekao, bio odličan, a kasnije tek saznajem zašto je bilo tako. Naime, pronašli su me bez svijesti i kada sam otvorio oči tlak je počeo rasti.
Radi mi EKG i po njegovu završetku mi kaže "vama nije ništa, EKG vam je u redu i mi ćemo vas sada odvesti kući, pa vi poslijepodne dođite u bolnicu ako vam se stanje pogorša". Unatoč mome inzistiranju da idemo u bolnicu, mladi tehničar me želi voziti kući, jer "meni nije ništa."
Na moju sreću u tom trenutku do vozila Hitne pomoći dolazi liječnica, s kojom sam pričao na mobitel netom prije negoli me "uhvatilo" srce i koja je čula moje zapomaganje kada je srčani napad započeo. Nakon što je čula moje zapomaganje sjela je u svoj automobil i došla do mjesta moje "nesreće".
Nakon dolaska rekla je medicinskom tehničaru "ja sam liječnica i inzistiram da ga vozite u bolnicu. Svojim automobilom ići ću za vama". I tek tada, vozilo Hitne pomoći je "pohitalo" prema bolnici Križine, gdje su me primili, obradili, stavili stent i spasili život.
A gdje je EKG?
Dakle, "zadarski slučaj" nije jedinstven. Bilo ih je još i nažalost će ih vjerojatno biti još i u budućnosti, samo treba učiniti sve da bi ih bilo što manje.
O "zadarskom slučaju" priupitali smo za mišljenje i doc. dr. sc. Mihajla Lojpura, specijalista anesteziologije i reanimatologije i subspecijalista intenzivne medicine.
- Svakako je takvo stanje trebalo prihvatiti kao mogućnost da se radi o infarktu. Simptomi infarkta su bol u prsima, a uz to uvijek može doći do mučnine i povraćanja. Bol u prsima je često takva da se može širiti u vrat, rame, leđa ili ruke (češće lijevu, nego desnu).
U zadarskoj Hitnoj pomoći, po mome mišljenju, trebalo je napraviti EKG, uzeti anamnezu i pacijenta poslati dalje na bolničku obradu, da mu se u bolnici napravi koronarografija i da mu se, ukoliko je to potrebno, stavi stent, sve unutar 90 minuta. No, može se raditi i o plućnoj emboliji ili disekciji aorte (raslojavanje zida aorte). Ja takvog pacijenta nikada ne bih poslao kući - zaključio je doc. dr. sc. Mihajlo Lojpur.
Na žalost u većini Zavoda za Hitnu medicinu u Hrvatskoj i na raznim OHBP-ima rade mladi liječnici koji se moraju naučiti svome poslu. Tu se i trebaju učiti, ali uz njih trebaju i moraju biti stariji, iskusni kolege koji im moraju biti dostupni svaki put kada oni nisu sigurni s kakvom se dijagnozom bore.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....