Posljednju utakmicu u 2025. Zadrani su završili svojim ovogodišnjim „trademarkom“ – porazom u utakmici na jednu loptu. Momčad Spartaka iz Subotice u završnici je bila mirnija, dok je titulu tragičara ponio Marko Ramljak. Nije sramota da Zadar u krnjem sastavu izgubi od financijski znatno nadmoćnijeg suparnika, no uistinu je šteta što barem jedna egal završnica nije prevagnula na zadarsku stranu.
Sve je započelo u veljači godine na izmaku. Zabok je ugostio završnicu Kupa Krešimira Ćosića, a ždrijeb je već u četvrtfinalu spojio Zadar i Split. Bijaše to još jedna utakmica u kojoj se Zadar odvojio, imao i dvoznamenkastu prednost, no ponovno susret nije prelomljen na vrijeme pa je o pobjedniku odlučivala jedna lopta. U ključnoj obrani Zadrani su zaspali, Krešimir Ljubičić ostao je nečuvan te je njegovo polaganje ispalo ključno u pohodu na osvajanje prvog splitskog trofeja nakon 2004. godine. I tako je Zadar izgubio bitku za prvi trofej u 2025. godini, u prvoj od „mora“ završnica izgubljenih na takav način. No o toj boljci nekom drugom prilikom...
Početak zadarske 2025. bio je prožet silnim ozljedama, pa su tako Zadrani „padali“ u Osijeku i Rijeci, a sve je to ostavilo traga i na konačan rezultat u ABA ligi. Situacija s Amarom Gegićem, igračem koji je trebao biti udarna karika, bila je nerješiva pa je došlo do raskida suradnje, a zamjena za nominalno drugog igrača kluba nikada nije dovedena. Morao je tako Danijel Jusup, po tko zna koji put, kemijati i rezultat raditi s onim što ima. Zadar je tako ipak ostao „kratak“ za još jedno ABA ligaško doigravanje, no deveto mjesto, s 14 pobjeda i 16 poraza, s obzirom na budžet i probleme s ozljedama, taman je solidan plasman u regionalnim okvirima.
Zadrani su se tada okrenuli Premijer ligi i obrani naslova prvaka, gdje su krenuli s prvog mjesta. Dvokorakom su u četvrtfinalu i polufinalu sredili Zabok, odnosno Cibonu, a onda je treću godinu u nizu finale bilo dalmatinsko, sa Splitom. Zadar je uvjerljivo slavio u prva dva domaća susreta, a potom je, u još jednoj drami, izgubljena prva utakmica u Splitu. Naravno, kada imaš dvije pobjede prednosti, nema mjesta panici, no Split iz godine u godinu raste, a tada su na klupi imali i iskusnog lisca Veljka Mršića.
Brojni navijači Zadra bavili su se raznim kalkulacijama: kako je bolje izgubiti i drugu u Splitu jer u Zadru ionako nemaju šanse, kako treba misliti na eventualnu zaradu od ulaznica u petoj finalnoj, kako titulu treba proslaviti kući... Kao da su zaboravili da zadarskim kormilom upravlja Danijel Jusup, koji ništa ne prepušta slučaju. Zadar je u četvrtoj finalnoj utakmici na velikim Gripama imao dvoznamenkasti zaostatak, no negdje je pronađen atomić snage koji je momčad iz „Grada košarke“ izdignuo iz ponora, a na koncu je ključan bio ubačaj Tylera Wahla – za veliko zadarsko slavlje i treću titulu prvaka Hrvatske u nizu, ukupno šestu otkako je Hrvatske. Slavlje se ponovno prelilo na Narodni trg, gdje su svoje mezimce dočekali mnogobrojni navijači, zajedno slaveći do dugo u noć.
I onda kao da smo gledali nekakvu reprizu. Zadar odigra dobru sezonu, okiti se trofejima, stižu tihe najave boljih dana, no po pitanju „iskoraka“, većeg budžeta, sponzora i bolje organizacije u klubu – ništa. Tako je bilo u ljeto 2023., 2024., i tako je bilo i sada. Zadrov budžet nešto je manji od 800 tisuća eura, koliko sam košta jedan igrač Crvene Zvezde. Jedan Spartak ili Igokea imaju četverostruko veći budžet od Zadra, ali ne treba ni toliko – dojam je kako bi Jusup s barem dvostruko većim budžetom bio odmah iza leđa Crvenoj Zvezdi i Partizanu...
Godina na isteku bit će zapamćena i po šarolikom pokeru direktora. Krajem veljače samoinicijativno je otišao Edi Nadarević, kojeg je naslijedio Tomislav Kabić. No ni njegova vladavina nije bila dugog vijeka. Kabić se „zakačio“ s Jusupom, stvari su kulminirale pa je došlo do njegove smjene i titulu v. d. direktora preuzeo je Krešimir Karamarko. Tek je kraj kolovoza Zadru donio direktora koji nije „vršitelj dužnosti“ – na užarenu fotelju sjeo je Roko Jurlina.
U međuvremenu, KK Zadar je dobio fan shop, klub je napokon izašao iz predstečajne nagodbe, a ljeto je donijelo teško izboreno produljenje ugovora za zadarskog trofejnog trenera. U cijeloj toj konfuziji trebalo je sastaviti igračku križaljku, a taj je zadatak ovoga puta bio isključivo na Jusupu jer ugovor nije produžen sportskom direktoru Denisu Plesliću, a njegova zamjena nikada nije dovedena.
Igračko otkriće Tyler Wahl imao je simboličnu klauzulu u 1+1 ugovoru te je nakon sjajne rookie sezone potražnja za njim bila ogromna i mladi Amerikanac okončao je svoju zadarsku priču. Ipak, Zadar je uspio zadržati najboljeg igrača iz prošle sezone – Vladimira Mihailovića, stupove Karla Žganeca i Marka Ramljaka, ali i Lovru Mazalina, koji iz godine u godinu raste i sada je najbolji igrač Zadra.
Ostao je i mladi Krševan Klarica, koji je početkom godine izgledao kao gotov proizvod i konačni izdanak zadarske škole košarke, spreman ozbiljno participirati u seniorima, no kako je godina odmicala, dojam je da je Klarica gubi teško stečeno samopouzdanje.
Od ostalih mladića – Toni Torbarina uvijek kada uđe donese neku notu igri Zadra, dok se zadarskim navijačima sve više sviđa „baby Ramo“ – Luka Gulan. Pohvalno je da nijedan relevantni mladi igrač ljetos nije napustio KK Zadar; na posudbu je otišao tek Andro Mirčeta i zasad se taj potez čini kao apsolutni dobitak.
Najave su bile da će se igrati brža košarka, na poen više, no uvidjevši situaciju, Jusup se brzo vratio igri u postu s fokusom na obranu. Od prvog vala dolazaka u Zadru su ostali tek Boris Tišma i Borna Kapusta, dok su Ivan Vraneš, Jayden Martinez i Beau Beech bivši, a njihove zamjene su Lovro Buljević i Ivan Tkačenko. Ljeto je bilo prožeto nepotrebnom dramom i dojam je da je sve to bacilo dašak konfuzije na novu sezonu.
Igračke rošade, odlazak pa povratak Tonija Dijana, rušenje Zvezde usred Beograda, pa najneuvjerljivije predstave otkako se Jusup vratio na klupu najdražeg mu kluba... Možda je najbolji opis aktualne sezone – labilna. Razumljivo je i ako se taj balon ispuhao. Jusupa, njegove suradnike, igrače, ali i navijače zasigurno frustrira činjenica da nakon godina dominacije nije došlo vrijeme da klub napravi financijski koračić naprijed.
KK Zadar najbolje je opisati kroz sliku dvorane Krešimira Ćosića. Nova, moderna, velika dvorana, građena za euroligaški Zadar, izgleda ranjeno, kao i njezin najčešći korisnik. Dvorana ima sve, kao i KK Zadar, ali je stanje daleko od bajnog. Od tri semafora radi jedan, česti su problemi i sa semaforima na koševima, parket je godinama loš, a zvučnici sve više i više „krešte“. Eto, tako je to u Zadru. Imate sve, a nemate ništa. Tako je godinama i s KK Zadrom – tradicija, navijači, talent, dvorana, strast, kemija i dobri rezultati, a u suštini ništa od toga nije iskorišteno ni 30 posto.
I što sada poželjeti KK Zadar u 2026.? Preživljavanje, nastavak dominacije, iskorak, stabilizaciju, razvoj mladih ili navijački i u afektu: „Ma samo da dobiju nekoga u utakmici na jednu loptu.“ Postavimo stvari ovako – kratkoročno je potreban mir, a dugoročno stabilizacija, što god to značilo. Pa neka 2026. bude nijansu bolja od 2025., i tako i nagodinu. Puževim koracima, jer očito drugačije ne može... A može!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....