Posudio novce pa završio na sudu: muškarac mora vratiti 22.000 eura bivšem tastu, ostao je i bez luksuznog BMW-a

Županijski sud u Zadru potvrdio je presudu kojom je muškarcu naloženo da svom bivšem tastu vrati 22.000 eura koje je posudio 2015. godine, odbacivši njegovu tvrdnju da je dug već podmirio predajom luksuznog automobila BMW X5.

Spor je proizašao iz izjave ovjerene kod javnog bilježnika u kojoj je tuženik potvrdio da je od tužitelja primio 22.000 eura na ime pozajmice te se obvezao vratiti novac do kraja 2015. godine. Budući da to nije učinio, uslijedila je tužba.

Tijekom postupka tuženik je tvrdio da zapravo nije bila riječ o klasičnoj pozajmici, nego o ulaganju u njegove poslovne projekte dok je još bio u obiteljskim odnosima s tužiteljem. Kao ključni argument naveo je da je dug podmirio tako što je tužitelju prepustio BMW X5, smatrajući da je time njihovo financijsko pitanje konačno riješeno.

Međutim, sud nije prihvatio takvo objašnjenje. U obrazloženju presude ističe se kako je automobil prodan još 2011. godine u poslovnom odnosu između dvaju trgovačkih društava, četiri godine prije nego što je potpisana izjava o pozajmici. Zbog toga sud zaključuje da se prijenos vozila nikako ne može smatrati otplatom zajma između dviju fizičkih osoba.

ilustracia

Kirill Kudryavtsev/Afp

Posebno zanimljiv detalj iz presude odnosi se na iskaz samog tuženika. On je tijekom postupka priznao da od ukupnog iznosa "u novcu nije vratio ništa". Istodobno je objasnio kako se dug od 22.000 eura sastojao od 9.000 eura koje je doista posudio, 12.000 eura koje je priznao kao razliku u vrijednosti nekretnina koje su ranije zamijenili te još 1.000 eura kamata. Sud je upravo taj iskaz ocijenio dodatnom potvrdom postojanja duga.

Drugostupanjski sud zaključio je kako potpisana i javnobilježnički ovjerena izjava predstavlja valjan ugovor o zajmu te da tuženik nije dokazao da je svoju obvezu ispunio.

Iako je potvrdio obvezu isplate glavnice i kamata, Županijski sud djelomično je prihvatio žalbu tuženika u dijelu koji se odnosi na troškove postupka. Ocijenio je da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao pojedine odvjetničke troškove za odgođena ročišta pa je parnični trošak smanjen za nešto manje od 1.500 eura. Istodobno je odbijena žalba tužitelja koji je tražio priznavanje dodatnih troškova PDV-a, jer ih tijekom postupka nije pravilno zatražio.