Odvjetnik Brkić: Opća bolnica Zadar je posve ispravno postupila kada je na zahtjev obrane dostavila zatražene RTG snimke

Odvjetnik Jakova Suraća mr. sc. Ive Brkić uputio nam je očitovanje vezano za natpise na dva internet portala (ZadarNews i Nacional), o nedopuštenosti dostave RTG snimke od strane Opće bolnice Zadar na zahtjev obrane.

Naime, Brkić je OB Zadar zatražio i dobio RTG snimak ozljede Hrvoja Bajla koju je potom dao vještačiti. Vještaci iz Zagreba utvrdili su da Bajlo nije bio teško ozlijeđen, a njihovo obrazloženje je prihvatilo i izvanraspravno vijeće Općinskog suda u Zadru dozvolivši obnovu kaznenog postupka postupka protiv Suraća nakon što je pravomoćno bio osuđen na 10 mjeseci bezuvjetnog zatvora.  

Vezano za neosnovane tvrdnje dva internet portala o pravnom interesu za podnošenje zahtjeva za dostavu dokumentacije u kaznenom predmetu koji se vodi protiv Jakova Suraća, a na štetu Hrvoja Bajla, te dostavi RTG snimke od strane Opće bolnice Zadar, na zahtjev obrane, očitujem se kako slijedi:

Temeljna prava okrivljenika u kaznenom postupku su propisana odredbom čl. 64 Zakona o kaznenom postupku, a ista proizlaze iz odredbe čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja jamči pravo na pošteno suđenje, što podrazumijeva načelo jednakosti oružja kao konstitutivni element prava na pravični postupak. 

Prema tome, osnovno je pravo obrane da ima uvid u sve dokaze na kojima se temelji optužba za počinjenje nekog kaznenog djela.   

To znači da od trenutka podnošenja kaznene prijave od strane "oštećene" osobe, s tvrdnjom da mu je nanesena tjelesna ozljeda, okrivljenik i njegov branitelj imaju pravo zatražiti i dobiti uvid u svu postojeću medicinsku dokumentaciju i snimke, uključujući RTG snimke, bilo od suda, bilo od bilo kojeg drugog javnog tijela. 

S obzirom na to da je "oštećenik" podnio kaznenu prijavu protiv gospodina Suraća, tvrdeći da mu je ovaj zadao tešku tjelesnu ozljedu, što je potkrijepio medicinskom dokumentacijom, podatak o težini njegove ozljede, prestao je biti liječničkom tajnom, štoviše, postao je predmetom dokazivanja na glavnoj i javnoj raspravi koju su pratili mediji. Zato je pozivanje bilo koga na tajnost podataka o ozljedi "oštećenika" neosnovana i apsurdna te može služiti samo prikrivanju prave istine.  

Načelo jednakosti oružja između državnog odvjetnika kao zastupnika optužbe i okrivljenika u kaznenom postupku nedvojbeno ukazuje da je pravo branitelja da u svim stadijima postupka uključujući izvanredne pravne lijekove, kako od suda, tako do drugih nadležnih tijela, zatraži na uvid izvornu dokumentaciju, jer bez takvog  prava ne bi imao mogućnost dokazivati istinu u kaznenom postupku. 

Bez takvog prava bilo bi dovedeno u pitanje temeljno načelo kaznenog postupka - jednakost obrane i optužbe te pravo na pošteno suđenje, o čemu je Europski sud za ljudska prava nedvosmislen u svojoj ustaljenoj praksi. 

Pročitao sam članak kojim se dovodi u pitanje ispravnost postupka Opće bolnice Zadar kada mi je dostavljana zatražena rtg snimka i mogu jedino reći da se po mome mišljenju radi o jednom temeljitom nepoznavanju osnovnih prava obrane iz kaznenog postupka, te strahu od istine, jer zatraženi nalaz otkriva brojne propuste u postupku koji su doveli do suštinski pogrešne presude u kaznenom postupku. 

Dakle, onog trenutka kada je "oštećenik" podnio kaznenu prijavu s medicinskom dokumentacijom da mu je nanesena teška tjelesna osoba od strane određene osobe (mog branjenika) "oštećenik" se odrekao svake tajnosti medicinske dokumentacije u dotičnom slučaju. To je još više utemeljeno nakon je došlo do podizanja javne optužbe i javnog suđenja kojeg su u ovom slučaju pratili i mediji, te tvrdnja da je "oštećeniku" nanesena teška tjelesna ozljeda od strane određenog optuženika, ne predstavlja nikakvu tajnu i to voljom "oštećenika" pa stoga nema niti govora o tome da bi dostavljanje RTG snimka obrani optuženika predstavljalo odavanje liječničke tajne. 

S druge strane državni odvjetnik je prema odredbi čl. 9. st. 2. Zakona o kaznenom postupku s jednakom pažnjom je dužan prikupiti dokaze koji terete optuženika kao i dokaze koji mu idu u korist, što je u ovom slučaju očito propušteno, pa je obrana dužna i ovlaštena intervenirati, jer bi u protivnom bilo narušeno načelo jednakosti oružja, koje je u pravnoj  teoriji ali i u praksi ESLJP i domaćih sudova neupitno. 

Osim toga, iz smisla odredbe čl. 186. st. 3. Zakona o kaznenom postupku proizlazi da je obrada (i korištenje) osobnih podataka koji se odnose na zdravlje dopuštena, ako je to potrebno u svrhu dokazivanja kaznenog djela, što znači da se ti podatci mogu koristiti kao dokaz da je kazneno djelo počinjeno, ali i kao dokaz da nije počinjeno. 

Stoga je Opća bolnica Zadar posve ispravno postupila kada je na zahtjev obrane dostavila zatražene RTG snimke. 

Odvjetnik Ive Brkić