U životopisnom mjestu 11 kilometara udaljenom od Zadra, tamo gdje slijeću avioni i gdje je ugodno živjeti, u Zemuniku Donjem, rođen je i odrastao trostruki svjetski prvak u kuglanju Nikola Dragaš. Nikola je najbolji hrvatski kuglač svih vremena i jedan od najboljih uopće, a do svoje 65. godine života bio je član prve postave Medveščaka. U vlastitoj je kući otvorio povijesnu sobu svojih osvojenih trofeja, a sam će s ponosom:
– Ja sam Zemuničanin po rođenju i postojanju, u mojim venama teče zemunička, ali i kuglačka krv – sa smiješkom će Nikola.
Evo tko je Nikola!
Rođen 1. studenoga 1944. godine u Zemuniku Donjem kao dijete siromašnih roditelja, oca je izgubio kao malen dječak u Drugom svjetskom ratu, odgojen uz majku Katu. Kao dječarac igrao je kao i svi njegovi vršnjaci na boće i ploče, a kada je jednom na boćalištu ispred lokalne gostionice zamijenio rođaka Milu te pobijedio starije boćare, dali su mu nadimak "Bućan".
Nikola u Zagreb dolazi u kolovozu 1959. godine, i upisuje Školu učenika u privredi. Dakako da se nastavlja baviti sportom, a kako je nadaren za nogomet i kuglanje upražnjava oba. Dvoumio se između ta dva sporta, no jednog je dana otišao na kuglanu u Vlaškoj ulici i ostao zauvijek zaljubljen u kuglu.
U međuvremenu je završio zanat i počeo raditi u Kožaplastici. Od države je kao vrhunski športaš dobio kuću, poslovni prostor i stipendiju od 2000 maraka, koja je tada iznosila tri prosječne plaće, ali je i dalje radio kao trgovački poslovođa. Za vrijeme Domovinskog rata aktivno se posvetio humanitarnom radu, u čemu je može se reći i danas aktivan. Pa je tako u Vinkovcima igrao humanitarni turnir za kuglača Dragu Vučića koji je 18. veljače 2006. preminuo tijekom odigravanja prvenstvene utakmice u Osijeku.
Nije samo tu bio human i donatorski raspoložen. Donirao je za dva razreda klupe, sjedalice, tablu OŠ "Zemunik", sat na školi koji otkucava vrijeme u centru mjesta. U crkvi Kraljice mira donirao je krstionicu, pomagao novčano – te u opremi sportsko-kulturne organizacije svoga mjesta. S načelnikom općine na mjesnu feštu doveo je sastav "Gazde". Kompletnu nagradu svih sudionika, a igrao se turnir u Skoplju, donirao je mjestu Zemuniku, kao i još mnogo toga.
Nikola je sada umirovljenik, sa sjetom se sjeća svojih nastupa kada je počeo, a veći dio karijere skoro 60 godina nosi dres Madveščaka. Niska njegovih trofeja je izuzetno bogata pa je tako tri puta "uzeo" naslov pojedinačnog svjetskog prvaka – 1972. godine Split, 1974. Eppelheim i 1976. Beč. Osim toga, vlasnik je i ekipnog zlata iz Beča iz 1976., te parova iz Budimpešte 1988. zajedno s Borisom Urbancem.
Uz pet zlatnih, posjeduje i pet srebrnih i sedam brončanih medalja, a jedanput je rušio i svjetski rekord. S Medveščakom je osvojio sedam medalja u Svjetskom kupu i tri medalje u Europa pokalu te šest naslova prvaka Hrvatske. Naslove prvaka Jugoslavije (za bivšu državu je nastupio više od 180 puta) prije osamostaljenja Hrvatske, nemoguće je prebrojati. Za sve ostvareno i osvojeno dobio je nagrade i priznanja pa je tako 2008. godine dobio Zlatnu značku Medveščaka za uspješan rad u klubu. Godišnju Državnu nagradu za sport "Franjo Bučar" 1982. godinu. Državnu nagrada za sport "Franjo Bučar" za životno djelo 1985. godine.
Bio je aktivan dugi niz godina te, iako u poznim godinama, organizira sportsko-zdravstveno-zabavnu manifestaciju KUGLOM PROTIV PUŠENJA – hvalevrijednu manifestaciju u kojoj sudjeluju sadašnji i bivši vrhunski sportaši u revijalnom natjecanju. Također, izuzetno je bitan edukativno- zdravstveni dio manifestacije gdje je naglasak na prevenciji protiv pušenja, a za poboljšanje zdravstvenog statusa svakog pojedinca.
U svojoj karijeri obnašao je niz visokih funkcija u sustavu sporta Grada Zagreba, a od 2013. do 2021. godine obnašao je funkciju predsjednika Sportskog saveza grada Zagreba te se zalagao za razvoj i boljitak zagrebačkog sporta u svim segmentima.
Ukupno gledajući, Dragaš je u Medveščaku proveo više od pola stoljeća, što ga čini ne samo najuspješnijim hrvatskim kuglačem svih vremena, već i simbolom – fenomenom dugovječnosti u tom sportu. Prisjetio se 1972. godine kada je postao pojedinačni svjetski prvak, došao je u svoj Zemunik, a pokojni učitelj Zvonimir Sabljak mu je priredio nezaboravan doček s učenicima i mještanima. S obje strane ceste – od Perića do centra, bili su učenici koji su bacali cvijeće i izvikivali njegovo ime. Bio je kako kaže dosta potresen i to mu je jedna od najdivnijih uspomena.
U Zemuniku u varošu Dragaša, u svojoj obiteljskoj kući jedan dio (dvije sobe – lijepo izložena odličja, trofeji, priznanja) pretvorio je u spomen-sobu svoje bogate riznice trofeja koji će je krasiti, a mladež će moći podsjećati na njegovo ostvarenje. Na otvaranju su nazočili mnoge javne, političke, kulturne, sportske te vjerske ličnosti iz šire regije. S gropom u grlu reče nam:
– Nakon pozdrava svih, neka me se po nečemu sjete, a može to biti i ova moja spomen-soba, koja je otvorena za javnost, za turizam i sve one dobronamjernike koji se žele upoznati i vidjeti što je sve ovaj "baraba" osvojio u svom životu i kuglanju. Pozvao bih sve ljude dobre volje da dođu i vide na jednom mjestu sve ono što sam "stvorio" kada sam upražnjavao kuglanja u raznim vrstama natjecanja, od prvenstva do svjetskih i europskih natjecanja – za kraj će Nikola, uz ono poznato živjeli i ugodno se osjećajte kod mene!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....