Zvonko Kucelin, hrvatska i zadarska fotolegenda, bio je na parketu one večeri kada se pisala povijest. Ne na tribinama, ne kao promatrač, nego u samom srcu događaja, s fotoaparatom u ruci, tik uz liniju gdje se odlučivalo o svemu.
Te 1986. godine, kao mladi fotograf, našao se usred kaosa, buke i emocija koje su rasle iz sekunde u sekundu. Dok su igrači vodili iscrpljujuću bitku protiv europskog prvaka, njegov zadatak bio je uhvatiti ono što drugi neće vidjeti, trenutak prije eksplozije, pogled, skok, zagrljaj koji traje djelić sekunde, ali ostaje zauvijek.
Njegove crno-bijele fotografije danas su više od dokumenta. One su osjećaj. One su Zadar u najčišćem obliku, grad koji diše košarku, koji vjeruje, koji ne odustaje. Upravo te fotografije, nastale iz samo nekoliko filmova i sedamdesetak pažljivo odabranih kadrova, danas su vizualna memorija najveće pobjede u povijesti Košarkaškog kluba Zadar.
"Emocije su bile ogromne. Svi smo tada živjeli za košarku, možda i više nego danas. Bio sam i navijač, ali morao sam ostati fokusiran – snimiti svaki detalj, svaki trenutak", prisjeća se Kucelin. "Danas se na jednoj utakmici napravi i po nekoliko stotina fotografija, a mi smo tada imali dva filma. To vas tjera da razmišljate, da čekate pravi trenutak, svaki kadar morao je imati težinu", dodaje.
Utakmica koja je trajala vječnost, dva produžetka, iscrpljenost, nevjerica i onda, eksplozija. No, dok su igrači slavili, on je i dalje radio. Tek kasnije, kada je sve završilo, emocije su ga sustigle. "Osjećao sam se kao da me pregazio valjak", kaže. "Najviše mi je ostao trenutak kada su se igrači bacili među naše navijače. Ta povezanost igrača i ljudi, to je nešto što se ne može ponoviti ni inscenirati", ističe. Iako fokusiran na posao, bio je svjestan težine svega što se događa. "Znao sam da je rezultat ogroman, ali tek kasnije shvatiš koliko je to zapravo bilo veliko. U tom trenutku samo radiš, i nadaš se da si uhvatio ono pravo."
Danas, 40 godina kasnije, njegove fotografije ponovno oživljavaju tu noć. I on je ponovno tamo gdje pripada. U nedjelju, 26. travnja, u poslijepodnevnim satima, Zvonko Kucelin ponovno će čekati s fotoaparatom, ovaj put na zadarskom Forumu i Narodnom trgu. Ne da bi snimio utakmicu, nego da još jednom uhvati ono najvažnije: emociju grada koji nikada nije prestao živjeti za košarku.
Jer neke utakmice završe rezultatom. A neke, poput te, traju zauvijek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....