Uzburkalo se more, a nigdi vitra! Uostalom, kome je i što Zadar dužan osim samom sebi i svojim navijačima?

Uzburkalo se more, a „nigdi vitra”.

KK Zadar je u petak, 20. ožujka, izgubio u jednom od najpoznatijih zagrebačkih kvartova. Bijaše to prva utakmica 25. kola Premijer lige u kojoj je Dubrava s 92:81 slavila protiv aktualnog trostrukog prvaka države. To je za Zadrane bila četvrta utakmica, s time da je jedna otišla i u produžetak, u tjedan dana, a iz prikrajka je već vrebao abaligaški susret sa Studentskim centrom, koji se odigrao u ponedjeljak.

Zadar je po treći put u ovoj sezoni ostao bez glavnog kreatora i jedinog pravog razigravača, Borne Kapuste, koji ima problema s nogom. Zbog zgusnutog rasporeda zadarski strateg Danijel Jusup čitavu sezonu, uvjetno rečeno, slabije utakmice koristi kako bi odmorio nekog od nositelja. Najčešće to bude kapetan Marko Ramljak, koji ima najveću minutažu u utakmicama ABA lige. Često mu se priključe Karlo Žganec ili Vladimir Mihailović, a do predaha je znao doći i Lovro Mazalin.

Zvonko Pavic/Cropix

Dubrava u petak, Studentski centar u ponedjeljak. Kapusta je ozlijeđen, a Zadar je nešto ranije odigrao blijedu utakmicu protiv Krke, koja je odnijela čitav plijen iz Jazina. Prvo mjesto u Premijer ligi ne bi trebalo doći u pitanje, no eventualni drugi domaći vezani poraz u regionalnoj ligi upalio bi alarm za paniku. Odlučio je Jusup ono što je jedino i mogao i što se na kraju itekako isplatilo. U Zagreb nije vodio čitavu prvu petorku pa su tako, uz ozlijeđenog Kapustu, u Zadru ostali Ramljak, Žganec, Mihailović i Mazalin. Prvi put se u sastavu našao mladi kadet Ante Gambiroža, dok su ostali igrači čitavo vrijeme zajedno, s tim da neki participiraju igrajući i za Jazine. Tako je priliku dobio mladi Luka Bičić, koji je trenutačno najvrjedniji eksponat u zadarskom omladinskom pogonu. I baš je on bio jedan od najboljih igrača Zadra, a pazite sada – on je jedini igrač koji je imao ozbiljnu minutažu protiv Dubrave, a da nije stalni član zadarskih „12”.

Jupe, cilj ne opravdava sredstvo kad je poštenje u pitanju. Izgubio si kod Dubrave puno više od same utakmice

Stalno se Jusupu traži dlaka u jajetu. Nekad opravdano, no sada apsolutno ne. Prvo je Zadar igrao ružno, onda se ne razvijaju mladi, pa mu se onda spočitava što ne daje priliku igračima koje je on doveo, a sada je uslijedila kontra... I dođe ta famozna utakmica i Jusup da priliku mladima, ali i onim igračima koji status pojačanja još nisu opravdali. Lovro Buljević lani je bio kapetan i jedan od najboljih igrača Mornara, Ivan Tkačenko i Adem Mekić standardni su reprezentativci svojih zemalja, Krševan Klarica je već drugu sezonu „sedmi” igrač Zadra, Boris Tišma je ove sezone treća napadačka opcija, dok Toni Torbarina ima finu minutažu protiv većine klubova u domaćem prvenstvu. Uostalom, sve su to igrači Zadra koji su pod ugovorom, a trener ima pravo odlučiti tko će, kada, zašto i koliko igrati. Na kraju dana često se gleda par koraka unaprijed, kao što je to bio slučaj i ovoga puta. Koliko puta se, recimo, u nogometu pred važnu europsku utakmicu štede prvotimci u domaćem prvenstvu. Ima li tada propitkivanja?

Drugi zadarski sastav držao se dobro sve do posljednje četvrtine kada je Dubrava prelomila susret. Zadar je platio danak neuigranosti, a to je isplivalo na površinu kada je bilo „stani-pani”. Dubrava je kolo prije pobijedila Cibonu – sjeća li se tko da je netko, osim samih navijača zagrebačkog velikana, upirao prstom u Ivana Rudeža? Zašto more nije uzburkano kada je Dinamo slavio u Splitu, čija je obrana na Delonniju Huntu izgledala kao da su ga čuvali čunjevi? Ili je samo problem s tim Zadrom i Jusupom. Uvijek...

Možemo skoknuti i u dublju analizu. Uz klupu Dubrave stoji negdašnji izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije i trener koji je u vitrine Cibone donio posljednji trofej – Josip Sesar. Samo zbog njegova kasnog dolaska Dubrava nije na višem mjestu prvenstvene ljestvice. U tom sastavu se nalazi šest igrača koji bi mjesto imali i u Zadru i u Splitu i u Ciboni. Evo, nabrojit ćemo ih: Lovro Gnjidić, John-Michael Wright, Mateo Čolak, Andrej Matić, Domagoj Vuković, Stellan Rajaofera, a ruke bi možda mogao dati i iskusni veteran Jure Škifić. Dakle, imaju sedam igrača koji sutra mogu uskočiti na razinu ili dvije više, ili su tamo nekada kroz svoju karijeru i bili. Uostalom, Dubrava je ove sezone dva puta slavila protiv Cibone, a pobijedili su i Iraklis, koji je nedavno srušio Panathinaikos.

Možda je ovdje problem same kozmetike. Što to znači? Pa evo konkretno, Zadar je 14. prosinca ugostio Alkar. I tada je ozlijeđen bio Kapusta, dok su na klupi bili Ramljak, Žganec i Mihailović, a tek je Crnogorac okusio igru u kojoj je proveo svega pet minuta. Klarica je igrao 40 minuta, isto kao i mladi Torbarina, čak je tada ozbiljnu minutažu imao i trenutačno ozlijeđeni junior Luka Gulan, a u igru je, za razliku od utakmice u Dubravi, ušao i Alexander Božiković. I Zadar je slavio, 83:49, 34 razlike. Dakle, da su Mihailović, Žganec, Mazalin i Ramljak samo sjedili na klupi, sve bi bilo u redu? Ili?

Uzduž i poprijeko poznat je lik Danijela Jusupa. Nije savršen. Nije najbolji trener u Europi, nije najpametniji čovjek na svijetu i, naravno, nije uvijek u pravu. Ali jedno mu se pak ne može oduzeti – Jusupove momčadi uvijek i svugdje idu na pobjedu, ma tko bio na suprotnoj strani. Taj karakter ga krasi čitavu karijeru i na konto tog karaktera, kojega je prenio na svoje igrače, Zadar dominira već četvrtu sezonu na hrvatskim parketima. Glavnom konkurentu iz Splita Zadrani i s porazom od Dubrave bježe tri pobjede, a do kraja se ima odigrati još osam kola. Zadar je svoje napravio i, ako ne bude većih kikseva, s prvog mjesta će dočekati doigravanje, a to su izborili svojim radom i stopostotnim fokusom na sve utakmice.

Zvonko Pavic/Cropix

Tako je Zadar u ponedjeljak, protiv Studentskog centra, prvi put u ovoj sezoni pobijedio utakmicu koja se odlučivala u egal završnici. Zašto i kako? Pa evo, možda jer su konačno mini odmor dobili izraubani nositelji. Cilj opravdava sredstvo, legitimna odluka Jusupa kojom je pogodio jer bi, porazom, Zadar ušao u borbu za opstanak. Da je kojim slučajem Studentski centar slavio u Zadru, dežurni teoretičari zavjera bi iz svega izvukli kako je Zadar namjerno izgubio kako bi iz ABA lige ispao njihov trenutačno najveći rival – Split. A možda bi se taj scenarij i dogodio da je u Dubravi 35 minuta odigrao Ramljak ili da je zglob na toj utakmici ponovno izvrnuo Mazalin...

Svatko je krojač svoje sreće pa su raznorazni teoretičari mogli na svome kontu imati koju pobjedu više, a ne upirati prstom u druge. Parket priča najbolje priče, a baš tamo Zadar godinama drži vrh. Možda je u tome problem, ali ako su Zadar i Jusup najveći problem naše košarke, onda hrvatska košarka nema problema. Žalosno je uopće bilo trošiti vrijeme i riječi na ovu temu, ali očito je bilo nužno. A možda je nekada i bolje samo mudro šutjeti. Veliki problem „Lijepe Naše” je što više volimo gledati u tuđe nego u svoje dvorište, dok svoje, vlastite probleme ne vidimo.

Kakav je da je, ovaj Zadar sam već četiri sezone drži domaću košarku iznad vode. Rušili su se euroligaši, punile dvorane, osvajale titule, dok su igrači odlazili u najjače europske košarkaške lige. Za trenutačni stadij domaće košarke to je i više nego solidno. Nažalost, opet premalo za Zadar i hrvatsku košarku. Pa kome je onda i što Zadar dužan osim samom sebi i svojim navijačima?