Vrhovni sud ‘izbacio‘ predsjednika Markovića iz igre: Neće odlučivati o zahtjevima tri sutkinje zbog svoje pristranosti!

Vrhovni sud RH prihvatio je zahtjeve tri zadarske sutkinje za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Zadru Ivana Markovića koji je trebao odlučivati o njihovim prigovorima na prve izmjene Godišnjeg rasporeda poslova (GRP) nove predsjednice Općinskog suda u Zadru Marije Knez. Gordana Jalšovečki, sutkinja ovlaštena za obavljanje poslova sudske uprave Vrhovnog suda, donijela je zaključak da će o osnovanosti zahtjeva Jadranke Nižić – Peroš, Danijele Števanje i Mitre Meštrović odlučivati Ante Bačić, zamjenik predsjednika Županijskog suda u Zadru.

Podsjetimo, nova predsjednica Općinskog suda razmjestila je ili degradirala 17 sudaca, većinu kojih prethodno o tome nije obavijestila niti je tražila suglasnost, a na njihova mjesta i rukovodeće položaje postavila je mlade suce, neke bez ikakvog iskustva za granu prava kojom se sada trebaju baviti. Neki su suci to shvatili kao svojevrsnu odmazdu bivšeg predsjednika Marija Pešića, inače uskočkog optuženika, s kojima je sutkinja Knez u bliskim odnosima, jer su bili protiv načina na koji je on vodio Općinski sud.

Vrhovni sud je sad prihvatio argumentaciju kojom su sutkinje tražile razrješenje Markovića zbog njegove otvorene pristranosti u odnosu na sutkinje Števanja i Meštrović te sukoba s bivšom v.d. predsjednicom Općinskog suda Nižić – Peroš. Markovića je, ukratko, ‘koštao‘ intervju kojeg je dao portalu Antena Zadar, inače bliskom Renu Sinovčiću, u vezi nezadovoljstva sudaca novim GRP-om, ali i sukob s Nižić – Peroš koji je izbio uoči prošlih lokalnih izbora, kada ju je smijenio s mjesta v.d. predsjednice. Marković je u svojoj ‘obrani‘ pokušao objasniti stavove iznesene u medijima, te osporiti povod narušenog odnosa s Nižić - Peroš, no v.d. predsjednica Vrhovnog suda je, pozivajući se na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te praksu Europskog suda za ljudska prava (ELJUP), prihvatila zahtjeve sutkinja i Markovića izuzele od odlučivanja. 

Kao glavni razlog za podnošenje zahtjeva, sutkinja Mitra Meštrović iznijela je „postojanje okolnosti koje objektivno dovode u sumnju predsjednika suda”. Marković ih je naveo u razgovoru za lokalni portal gdje je izjavio: „Što se tiče medijskih natpisa sasvim je jasno da je riječ o stvaranju neprijateljskog ozračja i gotovo medijskoj histeriji koja sigurno ne doprinosi rješenju ovog slučaja (...) To je nevjerojatno! Vidjet ćemo radi li se o potrebama posla ili o osvetničkom ponašanju, ali nije dobro da već unaprijed imamo zauzet stav kakvog pojedini mediji pokušavaju plasirati.”. Sutkinja Mitrović je tu prepoznala Markovićev „izrazito jasan negativan stav prema nastojanjima zaposlenika Općinskog suda u Zadru koji su koristili svoje pravo na prigovor na onakvu izmjenu GRP-a, čime je nepovratno narušio privid nepristranosti, a zbog čega ne može s potrebnim stupnjem neovisnosti i objektivnosti odlučivati u formalnom postupku”.

Sutkinja Danijela Števanja također se pozvala na sporni intervju, ali u dijelu u kojem Marković kaže: „Međutim, ono što je uočljivo u toj prijavi je da se, primjerice, sutkinja koja je na svoju dužnost izabrana prije pola godine žali da je unutar Građanskog odjela raspoređena s ovrha na parnicu ili s parnice na ovrhu. To je nevjerojatno! Vidjet ćemo radili se o potrebama posla ili o osvetničkom ponašanju, ali nije dobro da već unaprijed imamo zauzet stav kakvog pojedini mediji pokušavaju plasirati”. Marković je tim riječima, prema sutkinji Števanja, javno prejudicirao ishod postupka po njezinom prigovoru i prije nego što je o njemu službeno odlučio. Nadalje, smatra kako je nazivanjem njenog opravdanog zahtjeva „nevjerojatnim” u javnom prostoru izrazio jasan negativan stav prema meritumu njezinog prigovora, čime je nepovratno narušio privid nepristranosti.

Najzanimljivije se ipak čini obrazloženje zahtjeva sutkinje Nižić – Peroš koja se poziva na vrijeme kada je Marković uoči lokalnih izbora razriješio dužnosti v.d. predsjednice, pod izlikom da je kako kandidatkinja za predsjednicu suda, na svojoj privremenoj dužnosti, u privilegiranom položaju u odnosu na druge kandidate.

Nižić – Peroš se poziva na medijske natpise o njenom razrješenju „i u svezi provedenih lokalnih izbora u Zadarskoj županiji do danas nazvanih KRUŽIĆ – KRIŽIĆ. Pisalo se o našem sukobu, o pravim razlozima njezine smjene, o nepravilnostima prilikom provedbe lokalnih izbora...”, ali i zato što se „dan danas priča po hodnicima suda da joj nikad neće zaboraviti situaciju koja se dogodila na izborima”. Markovićeva odluka stvorila je tako „odnos javnog konflikta između nje i njega” zbog čega „on nikako ne bi trebao odlučivati o njezinom prigovoru protiv odluke koja također zadire u njezin profesionalni status.”

Marković je u svojoj izjavi naveo kako se njegov istup na portalu Antena „odnosi na medijske objave u vezi prijave sudaca, a ne na pojedinačne prigovore sudaca na spornu izmjenu GRP-a, što nije bilo ni moguće” jer su mu ti prigovori, kako je istaknuo, dostavljeni 17. ožujka, znatno nakon objave članka 4. ožujka. Marković se nadalje ogradio od izraza „medijska histerija” i sličnih koje je pripisao autorici članka kojeg nije autorizirao, iako su u najvećem dijelu vjerodostojno prenijete njegove izjave. Nakon što je prijava sudaca protiv predsjednice Marije Knez dospjela u medijima, Marković je kao pravo i dužnost predsjednika suda smatrao reagirati na sadržaj medijskih natpisa radi pravodobnog informiranja i smirenja javnosti „osobito ako se njima dovodi u pitanje ostvarivanje pravne zaštite građana, kao što se dogodilo u ovom slučaju.”

„U članku sam se izričito ogradio od bilo kakve ocjene osnovanosti izmjene GRP-a i istaknutih prigovora i naglasio da ipak nije realno ni osnovano govoriti unaprijed da će biti ugroženo rješavanje većeg broja (6000) predmeta koji se spominju u prijavi. Cilj je bio umiriti javnost i smanjiti tenzije, utoliko više što je u svega tjedan dana objavljeno više desetaka medijskih članaka koji su objektivno stvarali ozračje netrpeljivosti, ne samo prema predsjednici Općinskog suda nego i sucima potpisnicima prijave protiv predsjednice, među kojima i prema sutkinjama koje su podnijele zahtjev za izuzeće.”

U odnosu na zahtjev sutkinje Nižić – Peroš, Marković navodi da njegova odluka o njenom razrješenju, koja je pravomoćno završena, „ne bi trebao predstavljati prepreku za odlučivanje u prigovorima sudaca nižeg suda na izmjene GRP-a." S obzirom da je Nižić – Peroš nakon razrješenja nastavila rješavati predmete koje je ranije radila, kao i da je sudjelovala u natječaju za izbor predsjednika suda, „zaista je teško razumjeti da se još uvijek s takvom žestinom bavi istom temom.” 

Marković nadalje ističe kako se sutkinja bezuspješno poziva na javni konflikt između nje i njega jer je iz njegovog ureda kao odgovor na medijske napise izdano jedno kratko priopćenje, a ona je, s druge strane, putem medija uporno nastavila napadati odluku o razrješenju na što on javno nije odgovarao jer je smatrao to neprimjerenim i suvišnim načinom komunikacije. 

„Pored toga, sutkinja u zahtjevu za izuzeće pokušava fingirati novi ‘sukob‘ koji ne postoji, niti je ikad postojao te navodi, da sam joj vezano za odluku o razrješenju rekao „vi ste mene ponizili zbog izbora pa sam vas razriješio”. Moram osporiti točnost te tvrdnje jer se radi o drskoj neistini. Jednako tako neistinita je tvrdnja (koja ujedno predstavlja uvredu na račun čelnika neposredno višeg suda) „da se i dana danas priča na hodnicima suda (valjda sudskim hodnicima) da joj nikada neću zaboraviti situaciju koja se dogodila na izborima!??”

Ocjenjujući navode sutkinja i izjave predsjednika Markovića, vrhovna sutkinja Jalšovečki je utvrdila da, „iako ne postoje dokazi koji bi upućivali na subjektivnu pristranost, u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje mogu dovesti u pitanje njegovu nepristranost s aspekta tzv. objektivnog testa nepristranosti.” 

Premda Vrhovni sud navodi da predmetni slučaj predstavlja primjer gdje se u medijskom prostoru „s velikim intenzitetom vodi javna rasprava o predmetima sudske uprave, koji po svojoj biti nisu predmet javne naravi te kako zbog uključenosti šire javnosti u cijeli slučaj i mogućnosti ugrožavanja povjerenja javnosti i nepristranost sudbene vlasti”, uzet je u obzir standard razvijen u praksi ELJUP-a „prema kojoj nije odlučno samo postoji li stvarna pristranost, već i postoji li opravdana sumnja u nepristranost iz perspektive razumnog i objektivnog promatrača.”

Na kraju zaključka v.d. predsjednica Vrhovnog suda navodi kako je „pravo na nepristran sud jedno od konstitutivnih elemenata prava na pravičan postupak iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a nepristranost suda u praksi ESLJP-a ocjenjuje se dvama testovima – subjektivnim koji se odnosi na osobna uvjerenja i ponašanje suca u konkretnom slučaju, i objektivnim, koji polazi od toga postoje li okolnosti koje kod razumnog promatrača mogu stvoriti opravdanu sumnju u nepristranost suda.” 

„Sud ne smije biti samo nepristran, već se mora i doimati takvim, što je ključno za povjerenje u pravosudni sustav. Stoga, radi otklanjanja bilo kakve mogućnosti dovođenja u sumnju nepristranosti predsjednika Županijskog suda u Zadru, koje bi, kod stranaka i javnosti mogle izazvati sumnju i ostaviti dojam pristranosti (...) prihvaćeni su zahtjevi podnositeljica”, navodi sutkinja Gordana Jalšovečki na kraju zaključka, protiv kojeg žalba nije dopuštena.