Od 'Krumpir bašte' do života i detalja o Zadranima – knjiga kratkih priča koju morate imati doma!

„Zadarsko iverje“ – jedan od najljepših naslova najnovije knjige neumornog zadarskog publiciste i kroničara Drage Marića odlično najavljuje i oslikava sadržaj knjige: sve „male“ stvari, crtice, događaji, spomen na ljude koji su činili dio Zadra, slikom i sa nekoliko rečenica ovjekovječena ljepota koju ni ne primjećujemo, obljetnice, sjećanja, sve ono što je Marić na svoj način osjetio i proživio sazdao je u novu knjigu, baš poput rukom sakupljenog iverja.

- Rekao sam vam da sam prošlu knjigu „Zadar nekad i sad“ nazvao „prekorednom“, jer sam u rukopisu već imao „Zadarsko iverje“. Zato je stigla ovako brzo – kazao je Drago Marić, čije „iverje“ na 140 stranica donosi pričice i opservacije, stavove i razmišljanja. Knjiga je podijeljena, ako se tako to uopće može nazvati s obzirom na kontinuitet u pisanju, na dva dijela – prvi dio „Iz starog Zadra“ evocirat će mnogima brojne uspomene (a mlađe generacije naučiti) o Najlon pijaci, Ledani, Momčilu Popadiću, Krstićevoj pekari kod Četiri kantuna, javnim nosačima kod tržnice, o Krumpir bašti, Dolini ćupova, Brkanu, pjesnicima i brojnim pojedincima…

I ljude i događaje, kao i svoja zapažanja manje uočljivih pojava, Drago Marić iznosi u sasvim kratkim pričicama, čitljivima, pitkima, onakvima kakve „vuku“ na još, dok se iverje ne potroši.

Na isti način u drugom dijelu knjige, „Iz novog Zadra“, koji bi kronološki počinjao negdje sedamdesetih godina, Drago Marić donosi priče, no u ovom dijelu, također ilustriranom, pisac spominje značajno veći broj ljudi, kojima posvećuje i cijela poglavlja. Našla se tu tako i (fotografirana) cijela zadarska redakcija „Slobodne Dalmacije“ na okupu u povodu odlaska u mirovinu Drage Mariće i pok. Jandre Širinića 2002. godine u mirovinu.

„Nisam u mirovini, ja samo primam penziju. Ne mirujem jer nisam tip koji mirovati može“, spominje Marić u knjizi, u kojoj nije propustio posvetiti riječi onima koji su nas napustili, a činili su Zadar, ma kakvi bili. Pričicu o Gracijeli valja pročitati, kao i priču o odlasku Pere Rebova. Drago je znao detalje. Ali ih je i primjećivao.

Knjiga je izašla u vlastitoj nakladi, sadrži kazalo svih priča, a iz predgovora je jasno da pričice iz Marićevog pera nastaju zbog želje da svi ti detalji ne bi naprosto pali u zaborav. Bez „Zadarskog iverja“ to bi se i dogodilo. Iza svega, pak, stoji Marićeva nemjerljiva ljubav prema Zadru i Zadranima.