Mladi Zadranin se požalio:
- Evo da se malo požalim i probam i ovdje... Imam (za mjesec dana) 22 godine i želim se iseliti. Trenutačno živim kod svojih, ali jedva čekam krenuti u svoj život i prvi korak bi bio naći neku garsonijeru. Već nekoliko mjeseci tražim i doslovce je nemoguće naći nešto ispod 400 € mjesečno. Ne mislim na nešto fensi nego doslovce sobu i wc je nemoguće naći ispod 400 €. Pitam se jesam li previše ubrzao i trebam li čekati dok ne završim faks pa tek tada pokušati iseliti mada bih želio što prije... Moje pitanje je kad ste vi iselili i je li zbilja toliko nerealno naći s 22 godine neko malo mjesto za sebe, a da ne moraš raditi 24 sata dnevno da preživiš. Da se razumijemo, navikao sam uz fakultet raditi, od prvog dana faksa radim, bio sam i u studentskom domu dvije godine, u osnovi mi nije problem živjeti s drugim ljudima, ali zanima me pitam li previše ako se nadam nekoj garsonijeri u kojoj mogu biti u miru, živjeti, raditi i studirati? - napisao je na Redditu.
Javili su se i drugi Zadrani i komentirali. Evo što kažu, njihova zapažanja prenosimo kako su i napisana:
► Povremeni poslovi dok studiraš ti nisu stabilan izvor prihoda pa da sebi možeš priuštiti da stanuješ pod kirijom. Ja razumijem da želiš što prije da živiš sam ali jedno su želje drugo mogućnosti. Završi fax nađi posao i do tad neka te tu gdje jesi.
► Ako ti doma nije bas teški problem nemoj brzati rade te pare sacuvaj i potroši na nešto drugo. Imaš cijeli život za glumit odraslu osobu. Uživaj sada kad ti drugi kupuju hranu i razne potrepštine za kuću jer skupo je jako. Ako nisi živio sam i išao u shopping sam nemaš osjećaj koliko ti novaca treba za normalan život. Sve će ti otic za stan i nešto malo na hranu i to je to neces imat za čarape. Ako imaš izbora ostani kuci još malo.
► Sam, tesko. S cimerima, već nekako. zavrsi faks, nadji posa pa afitaj.
► Nažalost situacija je takva kakva je, garsonjeru ispod €400 je teško naći, a i kad se nađe najčešće je samo za sezonu, a ne dugoročno. Evo meni bliske dvije osobe su se nedavno ‘osamostalile‘ odselivsi od roditelja po prvi put sa 32 i 37 godina. Da te ne obeshrabrim odmah, znam ih dosta što su odselili i sa 20 ali uglavnom u cimerstvo, ili inozemstvo odmah nakon faksa.
► Mislim da ti svako sa 30+ teško može dati neki savjet jer već prije 10 godina svijet koji je postojao je danas izumro. Tad si sa 1000 eura plaće mogao podići stambeni kredit i kupiti manji stan, a danas - kako si i rekao - ne možeš ni naći garsonijeru da ju platiš, pokriješ račune i sebe (tu ne mislim na luksuze nego higijenu, hranu i to). Nemoj srljati ako si u dobrim odnosima sa starcima, budi uz njih dok ne riješiš faks pa onda imaš neku šansu za bolju plaću i takve planove
► U Zadru vlada ogromna pohlepa. Cijena rente je kao u Zagrebu, a place 1/2. Ako ti je dobro sa svojima, ne mrdaj. Bolje i trpit od roditelja, nego puniti budžet pohlepnim linguzama, pa da isti ti mogu što prije kupiti i onu nekretninu koju bi ti volio/la kupiti za 10ak godina.
► Roditelji su ti sad dovoljno stari da mogu samostalno zivjeti, tako da neka se oni isele a ti ostani
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....