Dario Šimić: Kad sam došao u Milano bilo mi je jako teško, izvukla me molitva

Bivši nogometni  reprezentativac Dario Šimić pričao je o svome životu  i  vjeri koja mu je  veoma pomogla na tribini „Otvoreno o vjeri“ u dvorani Ivana Pava II u Dubrovniku.

Cilj tribine je razgovarati s gostima i slušati njihove priče kako bi se vidjelo da je moguće spojiti vjeru i život, vjeru i profesiju, način života i ono u što ljudi vjeruju.

Poznati nogometaš koji je u nogometu postigao vrhunac i odigrao mnogo utakmica, otac triju sinova, prvi je rođen od troje djece iz katoličke obitelji. Ističe kako je od malih nogu želio biti nogometaš i odigrao sto nastupa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

Kad razmišlja o svom djetinjstvu spominje da su mu roditelji dali „bazu“ i bili cijelo vrijeme zajedno, dodavši  je njegova obitelj bila prosječna obitelj i  poštovale su se određene vrednote i to mu je jako pomoglo u karijeri. To mu je dalo poniznost i stabilnost da ne skrene s krivog puta.

- Svjedoci smo da mladi igrači koji dođu do novaca vrlo brzo ako im je teško u obitelji vrlo bzo pođu krivim putem i novac i slava. Ja sam gledao kako se moji roditelji slažu i bio sam presretan zbog toga. I ja danas živim u sretnom braku. U svakom poslu ako radite, a niste sretni i ispunjeni badava sve.

Kad sam došao u Milano u dvadeset i petoj godini osjetio sam neku težinu, jedan pritisak koji me stiskao, možda je to zbog karijere koja je intenzivna onda se čovjek puno umori. Te utakmice, napori, očekivanja, slava i počeo sam osjećati anksioznost i bio sam dosta vremena potišten i zabrinuo sam se. To je bila nervoza poslije koje čak dolazi i depresija.

Shvatio sam da mi nitko ne može pomoći i nisam vidio svjetlo na kraju tunela i nisam se dobro osjećao. Bilo mi je teško i dolazile su mi svakakve misli i bio sam potišten, očajan, depresivan. Nikakvi lijekovi ni doktori mi nisu pomogli. Počeo sam čitati molitvu da mi pomogne.

Osjetio sam da je naš Gospodin ako se mi otvorimo pomaže u situacijama u našem životu i pomogao mi je u ovojoj mojoj situaciji i osjetio sam olakšanje i to je bilo izlječenje svih mojih problema. Osjetio sam svjetlo na kraju tunela i htio sam produbiti svoju vjeru. Osjetio sam da nas naš Gospodin ozdravlja, pomaže, da to nije neki Bog koji šuti - ispričao je Dario.

Kako kaže, kako čovjek trenira svoje tijelo tako treba trenirati i duh. Krenuo je na duhovne vježbe u svetog Ignacija Joloje u Zagrebu i shvatio je da mu tekstovi iz Biblije nešto govore i tako je počeo raditi na sebi i razmišljati.

- Kad se Boga stavi na prvo mjesto onda sve stvari dođu na svoje mjesto. Puno je lakše kad se ide s Isusom kroz život jer se dobiva novi smisao - zaključuje Dario.