Pelješkim vinogradarima PZ Dingač duguje pedesetak milijuna kuna za grožđe. Ljudi su dovedeni do ruba opstanka. Vinarija im još nije isplatila grožđe iz berbe 2008., 2009., 2010. i 2011., pa mnogi od njih razmišljaju da se odsele s Pelješca.
‘Bit će novi egzodus’
- Napišite slobodno da će ovaj kraj doživjeti novi egzodus, slično kao što je bilo u prošlim stoljećima, kada su se Pelješčani trbuhom za kruhom selili u prekomorske zemlje - kaže nam 67-godišnji Vjeko Poljanić.
- Ljudi nemaju novca za dati svećeniku za blagoslov kuća. Pa nije li to sramota?! Ovo je žalosna situacija u koju smo dovedeni zahvaljujući nesposobnoj upravi i vodstvu Poljoprivredne zadruge Dingač. Nama je došla voda do grla. Zadužujemo se, a novca niotkuda. Nemamo za platiti, struju, vodu, telefon... - ogorčen je Poljanić.
- Mi, vinogradari, stali bismo na noge kada bi se smijenila nesposobna vlast u vinariji - rješenje je to koje nudi Poljanić, ali i deseci vinogradara pelješke župe, kojima će, ako se ovakvo stanje u vinariji nastavi, vinogradarstvo postati hobi.
Međutim, lanjska skupština zadrugara dala je legitimitet ovoj upravi, na čelu s direktorom Antom Martinovićem.
Većina od 360 zadrugara glasovala je za ostanak Ante Martinovića, što je svojevrsni nonsens. Daju legitimitet upravi koja nam duguje tolike novce - govori Poljanić. S njim se slaže i Božo Prnić, koji godinama čeka svoj novac.
- Ljudi su istrošili zalihe koje su imali. Mi ne tražimo puno, želimo samo normalno živjeti sa svojim teško zarađenim novcem. Da možemo školovati djecu i plaćati režije. Imam pola milijuna kuna, a ne mogu platiti mjesečne režije.
Ako ne platite telefon i internet, isključit će vam ga, kome ću ja objasniti da imam pola milijuna kuna do kojih nikako ne mogu doći? - kazuje Prnić.
- Ja sam za vinariju i zadrugu, ali da se nešto promijeni nabolje. Inače ću ja, od pedeset godina, morati poći navegavati na more - pripovijeda Božo, kojega smo zatekli u rezanju loze na osunčanim padinama Dingača.
Nad sudbinom peljeških vinogradara zaplakao je i 90-godišnji Ivo Violić Indijan, koji je u mladosti stvarao vinariju i PZ Dingač, gdje je bio prvi predsjednik Zadružnog savjeta. Prisjeća se Indijan i prošlih vremena, kada se u Titovo vrijeme dobro živjelo, vino prodavalo, a vinogradari bili sretni ljudi.
O problemima peljeških vinara i vinogradara na različite adrese državnih institucija napisao je pedesetak pisama, ali odgovor još uvijek nije dobio.
- Za ovakvo stanje u zadruzi je kriva država i oni koji upravljaju. U zadruzi neki ljudi gledaju samo svoje interese, a ostalima kako bude. Naša zadruga u Potomju bila je najbolja u bivšoj Jugoslaviji, a danas je dovedena do stečaja - ogorčen je Indijan, koji jedini izlaz iz ovakvog stanja vidi u pristupanju Hrvatske Europskoj uniji.
Velika muka
- Tada će nam svima biti bolje. Ovakve stvari se neće više događati, da se ljudima otkupi grožđe i da se nikada ne plati. Narod na Pelješcu je jadan i ništa ne govori od svoje muke. Zadruga jednima plaća rate, a drugima ne plaća. Sve je to velika muka - kazuje Indijan.
A zadruga Dingač pelješkim vinogradarima za otkupljeno i neplaćeno grožđe već je dužna oko pedeset milijuna kuna. A nije samo dužna njima, već i državi, trinaest milijuna kuna za neplaćeni PDV, zbog čega bi mogla otići u stečaj. Sve je zapravo u rukama nove vlade i zakona koji će regulirati ovu problematiku, jer ako je vjerovati najavama ministra Slavka Linića, zadruge, kao i ostala poduzeća koja ne plaćaju na vrijeme i duguju, mogle bi završiti u stečaju.
- U zadruzi su ljudi koji nisu dorasli trenutačnoj situaciji. Na tržištu je nastala zbrka s novim markama vina. Kriza je u društvu pa su ostale neprodane velike zalihe vina. Ovakvo loše stanje promijenilo je život 360 zadrugara, od kojih većina živi od vinogradarstva - ističe Niko Bura, vinogradar i privatni vinar, kojemu PZ Dingač također duguje novac za grožđe.
Većina Pelješčana s kojima smo razgovarali misli da je ovo kraj pelješkog vinogradarstva i vinarstva, budući da vinarija neće moći podmiriti svoje dugove ni prema zadrugarima ni prema državi.
Smatraju da, i kada se prodaju zalihe vina, koje trenutačno iznose više od tri milijuna litara kvalitetnog dingača i postupa, tako dobivena sredstva neće biti dovoljna za nastavak poslovanja.
|
Direktor Martinović: ‘Dogovaramo s kupcima’- Sadašnje poslovanje Vinarije Dingač je “epohalna razlika” u odnosu na vrijeme kada se vino iz Vinarije isporučivalo jednom kupcu u autocisternama. U prvoj fazi samostalnog poslovanja, a s obzirom na to da se krenulo s prvim isporukama tijekom svibnja 2011., nije bilo realno očekivati ugovaranje poslovanja sa svim trgovačkim lancima, jer je sredina godine vrijeme kada nije uobičajeno uvoditi nove dobavljače - ističe direktor Vinarije Dingač Anto Martinović. - Usprkos tome, tijekom kolovoza i rujna 2011. godine uspjeli smo završiti pregovore s većinom nacionalnih kupaca, kojima smo do kraja listopada počeli isporučivati naše proizvode. Paralelno s aktivnostima na tržištu RH, pregovarali smo i s kupcima na inozemnim tržištima, te ostvarili plasman u Češku, Poljsku, Bosnu i Hercegovinu, Japan. U tijeku su pripreme za isporuku u SAD, Kanadu, Veliku Britaniju. |
|
‘Isplate će početi u ožujku’Unatoč dugovanjima Martinović se ne boji stečaja PZ Dingač. - Stečaj nije u interesu vjerovnika, zadrugara, a ni cijelog Pelješca. Za svoj dug prema državi predlagali smo povoljnija rješenja sukladno pozitivnim zakonskim propisima, međutim, ostvarili smo pravo na obročnu otplatu, što nam je sad značajan teret u likvidnosti. Otvaranjem tržišta i povećanjem broja kupaca povećat će se priljevi pa ćemo svoje obveze moći izvršavati urednije - tvrdi Martinović naglašavajući da bi isplate za grožđe vinogradarima trebale krenuti u ožujku 2012. godine. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....