Dok se na obzoru rađa sunce, berači soli u stonskoj solani zasukali su rukave, uhvatili lopate i prvi vagoncini puni bijelog zlata spremni su za transport u obližnje skladište.
Tradicionalno sol sakupljaju volonteri dobrovoljci iz okolnih peljeških mjesta, kojima se nekada znaju pridružiti i inozemni turisti.
Sedam stoljeća sol se u stonskim slanim bazenima, koje još nazivaju i rudnici soli na otvorenom pod vedrim nebom, proizvodi i sakuplja na isti način.
Nova tehnika i tehnologija ovdje još nisu stigli. Glavni alat je lopata, a dvadeset i troje berača danas mogu ubrati oko pedeset tona soli.
Mini lokomotiva koja vuče vagoncine pune soli, radnici u bijelim majicama s lopatama u rukama pod vrelim kolovoskim suncem i čista bijela sol, slika je koja se može vidjeti samo u Stonu.
Sol se trenutačno vadi iz bazena Munda, koji je u vrijeme Dubrovačke Republike bio za narod, dakle iz njega su sol uzimali stanovnici Stona i okolnih sela.
Osim iz Munda, ovog ljeta sol će se brati iz još tri bazena, Petra, Pavla i Frane (svi bazeni nose imena svetaca), i to jedino konzumna sol, dok je u ostalim bazenima ona industrijska. Kako su stonska skladišta industrijske soli puna, do daljnjega se neće ni vaditi.
– Ovo je bio narodni bazen – pojašnjava nam Frano Ficović, jedan od berača soli, koji je treća generacija radnika iz svoje obitelji u solani.
– Evo pogledajte solni cvijet, to vam je kao skorup na mlijeku. Skorup na slanoj vodi uhvati se na površini i to se onda vadi van – kaže nam Frano pokazujući listiće tek uhvaćenog solnog cvijeta.
– Nakon što se cvijet uzme u bazenima stavlja se na ljese i suši, a zatim pakira. To vam je u Europi vrlo skupo i cijenjeno i do pedeset eura za šaku solnog cvijeta – govori nam Frano.
Među beračima soli je i Tomo Barušić, kojemu je ovo prvi put da radi u solani. On je inače iz Tuzle gdje se također proizvodi sol. Ali za njega nema dileme. Stonska sol je najbolja, priznaje nam.
U upravi solane zadovoljni su ovogodišnjom berbom, a iz tri kristalizacijska bazena, ako vrijeme posluži i ne bude nepredviđene kiše i ljetnih oluja, prikupit će 150 tona konzumne soli i solnog cvijeta.
Ipak, najveći neprijatelj solane su kiše tijekom ljetnih mjeseci, koje u samo nekoliko sati mogu uništiti ono što se mjesecima stvaralo u bazenima, pa su stoga oči stonskih berača soli uprte u nebo, jer znalo je biti godina kada ni zrnce soli nije izvađeno iz bazena.
– Za sol je najbitniji sedmi mjesec, ako on donese kišu, od soli nema ništa – kaže Ficović. Ove godine nebo se smilovalo pa je narodni bazen Mundo pun. Iz njega će se za prvi put otpremiti pedeset tona soli, a ako vrijeme posluži, pustiti će se i nova voda koja će kristalizirati do kraja kolovoza.
Uz berače soli koji bijelo zlato prikupljaju pod vrelim suncem, u solani su i brojni turisti kojima je berba soli dan za pamćenje. Mnogi od njih žele uzeti sol u ruke i uvjeriti se da je prava. Erik i Dominique su iz Lyona. Putuju u Dubrovnik i odlučili su posjetiti solanu.
– Ovo je prekrasno. U Francuskoj smo vidjeli solni cvijet, koji se koristi u kulinarstvu i vrlo je skup. Oduševljena sam – govori Dominique kušajući tek izvađenu stonsku sol, ekološki proizvod koji se dobiva djelovanjem sunca i morske vode jednako kako je to bilo u vrijeme Dubrovačke Republike.
A tehnologija proizvodnje soli u stonskim slanim bazenima je jednostavna, kaže nam tehnolog Senio Medi, koji naglašava da je zbog kiša u lipnju ovogodišnja berba malo zakasnila.
– Morska voda koja ima 3,5 posto saliniteta stoji u bazenima takozvanim službenicima i kad dosegne razinu od 24 posto saliniteta, pušta se u bazene za kristalizaciju.
Čitav taj postupak, od zahvata do razine od 24 posto, traje od jednog do dva i pol mjeseca, što ovisi o količini kiše koja rastapa sol i smanjuje razinu saliniteta – kaže nam Medi.
Ekološka sol proizvedena u Stonu mogla bi postati izvorni hrvatski brend na zahtjevnom europskom tržištu. O tome svjedoče brojni turisti koji posjećuju najstariju europsku solanu i kao suvenir svojim kućama odnose šaku tek izvađene stonske soli.
Cvijet
Solana u Stonu proizvodi ekološku sol, takozvani solni cvijet. Riječ je o soli iznimno cijenjenoj među gurmanima, koja se pakira i prodaje kao stonski suvenir. Kilogram takve soli, odnosno solnog cvijeta, na zahtjevnom europskom tržištu dostiže cijenu i do pedeset eura.
Od rimskog doba
Sol se proizvodi u devet bazena, izgrađenih za vrijeme Dubrovačke Republike, kada je ta namirnica bila jedan od strateških interesa, a postojanje solane seže u daleko rimsko doba. Kristalizacijski bazeni u solani dobili su imena po svecima: Frano, Nikola, Baltazar, Marija, Antun, Josip, Ivan, Petar i Pavao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....