Gdje je nestala Sanja Putica? Mlada Dalmatinka bila je na putu u sam vrh HDZ-a, ali dolaskom Plenkovića naglo je izbrisana s političke scene

Sanja Putica, tada ravnateljica dubrovačke Gimnazije u vrijeme Karamarko-Petrov Vlade, bila je veliko osvježenje hadezeovih saborskih redova. Očekivao se brz uspon, ali novo vodstvo HDZ-a kao da nije računalo s njom. No, članica je Predsjedništva stranke i predsjednica Udruge žena Katarina Zrinski. Nema žurbe, kaže, dok razgovaramo u hotelu "Imperial" najprije o neizostavnim dubrovačkim svađama oko svake odluke.

Sanjo, zašto se niti jedna odluka u Dubrovniku ne može donijeti bez skandala? Zadnji primjer je ova priča oko zimskog festivala i kućica na Stradunu. Gradonačelnik priča jedno, drugi pričaju drugo, potroši se dva, tri tjedna na gubljenje vremena da bi se na kraju ipak složili?

- Mislim da taj skandal nije izbio sada, nego se vuče od ranije. Od početka mandata Andra Vlahušića, a tome, znamo, ima dosta, ne možemo naći ravnotežu između sklada grada i komercijalizacije. To je rezultat tendencije za komercijalizacijom i prodavanjem svega javnoga, pa tako i Straduna koji je za nas, ne bih rekla sveti, nego monumentalni prostor koji poštujemo. Mene ne iznenađuje da je Ministarstvo kulture donijelo zabranu, jer smo isto imali i prošle godine kad je Konzervatorski odjel u Dubrovniku zabranio kućice. Nije to nelogično, nije Stradun ledina.

Gradonačelnik je rekao da je dogovor u biti postignut i kućice ipak postavljene?

- Tu svakako treba uzeti u obzir i pozadinu postavljanja tih kućica. Nije to samo želja da se ljudi vrate u grad, nego malo prikriveniji interesi pojedinaca i političkih stranaka. Nešto je nekome obećano pa se mora ispoštovati.

Znači, niste za montažu drvenih kućica na Stradunu. Ne biste ih dozvolili?

- Za mene je to previše. Nemam ništa protiv Zimskog festivala u Gradu, ali zakrčivanje cijeloga Straduna nije u redu. Možda se mogla naći neka ravnoteža da se već postojeći objekti prilagode Zimskom festivalu i postanu mjesto okupljanja. A ne da oni zjape prazni, ili zatvoreni, a da se dičimo kako su ljudi došli na kućice.

Postojeći kafići ili restorani očito nisu namijenjeni Dubrovčanima niti imaju ikakve veze s građanima? Grad se inače nekako udaljio od svojih građana?

- Ima nešto i u odgoju mladih. Ljubav prema Gradu ide iz kuće i kućnog odgoja. Djeci treba govoriti, treba ih učiti što je to Grad, upućivati na Stradun, kao što su išle i bezbrojne generacije prije njih, uključujući i njihove roditelje.

Pa bilo je inicijativa poput poslije škole na Stradun, ali sve su nekako propale?

- Ne može to ići samo iz škole, nego i iz doma paralelno.

Da, ali Grad je postao preskup i nedostupan prosječnom obiteljskom standardu?

- O tome i govorim. Zašto bismo samo za vrijeme Zimskog festivala imali popularne cijene pristupačne građanima, koncerte i druge sadržaje, te nudili pogodnosti u javnom prijevozu i parkingu. Ako Grad ima proračun od skoro 500 milijuna kuna, mogao bi naći ravnotežu za svoje građane tijekom cijele godine. Kad bi se htjelo, naravno. Sjećam se obavijesti na radiju kojom se upozoravalo građane da ne idu u Grad ljeti. Treba li bolje ilustracije stanja?

Koja je vaša vizija održivog Dubrovnika?

- Uvijek sve ovisi o čelništvu, kako u tvrtki, tako i u administrativnoj jedinici. Postoje primjeri nama poznatih gradova u svijetu koji su isto tako krenuli u jednu besprizornu komercijalizaciju, ali su onda odlučili malo zauzdati nekontrolirani proces.

Venecija?

- Venecija tek pokušava zauzdati taj stampedo, ali se još nije vratila. Nedavno sam bila u europskoj prijestolnici kulture 2016., San Sebastianu. To je sklad kako ga ja zamišljam, okruženje pogodno i za građane i za goste, i nije slučajno što je izabran za prijestolnicu kulture. Mi nismo spremni poslušati stručnjake ni korisne savjete. Od silne površnosti, mogli bismo sve upropastiti.

Što ste s vama događa, jeste li u Dubrovniku ili u Zagrebu?

- Kad su obveze, u Zagrebu sam, jer sam članica Predsjedništva stranke i predsjednica Zajednice žena "Katarina Zrinski", a kad nisu, moram priznati da više volim biti u Dubrovniku.

Čime se bavite profesionalno?

- Trenutačno nemam stalnu profesionalnu obvezu, a vrijeme koristim za svoj doktorat kojemu sam se konačno odlučila posvetiti. Vratila sam se knjizi, izučavam komunikacijske vještine u obrazovnom sustavu.

Ne vraćate se u Gimnaziju?

- Zasad ne.

Mnogi su se začudili da vas nema u novoj podjeli karata, jer vi ste u HDZ-u i Saboru bili novo lice koje je, čini mi se, javnost dobro prihvatila. Sad je odjedanput došlo do prekida?

- Što se mene tiče nema nikakvog prekida. Ja sam od rane mladosti članica stranke i uvijek sam se čudila ljudima koji su pravili drame i napuštali stranku u trenucima kad nisu bili na funkciji koju su zamislili. Ja sebi ne zamišljam ništa i nemam ništa protiv da iz prvog prijeđem u treći, četvrti, pa i u zadnji red. To neće umanjiti moje zalaganje za stranku, posebice u kampanjama, što sam pokazala u ovoj zadnjoj, kad sam bila na dvanaestom mjestu, a prošli put na sedmom. Mandat sam uvijek koristila u interesu stranke. Dobro sam se snašla u Saboru dok sam tamo bila. Što će biti dalje, vidjet ćemo.

Što mislite o novom kursu HDZ-a?

- Nadam se da će biti dobar. Gospodin Plenković je političar sa znanjem i iskustvom, ne samo hrvatskim nego i europskim. Državi je potrebno jedno takvo čvrsto vodstvo, sposobno pozicionirati Hrvatsku u Europskoj uniji, što dosad nismo napravili. Što se tiče Vlade u cjelini, smatram je kvalitetnom.

Vratimo se Dubrovniku. HDZ nikako da pobijedi Andra Vlahušića, iako ga svi napadaju?

- Nakon niza izbornih poraza HDZ-a na lokalnim izborima, stranka treba dobro razmisliti o najkvalitetnijim kandidatima, jer si još jedan poraz ne smije dopustiti. Što se tiče Vlahušića, tolike godine mandata naravno da nagrizaju integritet, i osobni i politički.

Jeste li vi razmišljali da se kandidirate?

- Trenutačno nisam u takvim razmišljanjima. Neka to odluči stranka, ona je ta koja mora izabrati i istaknuti najbolje.

Imate li uopće konkurentnih ljudi?

- HDZ je ogromna stranka i sigurno da ih ima, samo je pitanje prepoznavanja kvalitete osobe.

Ako biste vi došli u ured Vlahušića što biste prvo napravili?

- Kao i svaka žena, vjerujem, prvo bih "sredila“ i posložila "svoju kuću". Uredila gradsku upravu i po broju i kvalifikacijama. Onaj koji vodi grad, kao i u svemu drugome, mora imati sposobnost okupljanja dobrih suradnika i ne treba,što je opet refleks većine, namjerno oko sebe raspoređivati manje kvalitetne zbog straha od konkurencije.Veličina lidera i jest u tome da si bira najkvalitetnije suradnike.

Kako biste vi napravili balans između života i komercijale?

- Treba jačati identitet Dubrovnika, kulturu i baštinu. Grad je poseban u svakom pogledu i to je ono što ga izdvaja. Ono što bih napravila je strategija povratka mladih ovdje nakon školovanja. Moraju imati strategiju i plan kako to napraviti. I ne smijemo zaboraviti da svaka gradska uprava treba služiti svojim građanima. Grad nije tvrtka da se isključivo rukovodi profitom. Održivost je ključna riječ i nije slučajno da se svi pametni i razumni u svojim sredinama zalažu upravo za održivost. Postoji u Dubrovniku taj kontinuitet održivosti od tisuću godina koji valja poštivati, a mi ga uporno pokušavamo mijenjati.