Komarče lude za mušulama, školjkarima pojele milijun eura

Orade su posljednjih godina postale stalni stanovnici u moru Neretvanskog kanala i Malostonskog zaljeva oko uzgajališta školjaka, a nakon pohoda jata orada konopci s mušulama ostaju doslovno počupani i izgrizeni. Za sada grizu mušule, a od njihovih oštrih zuba nisu pošteđene ni kamenice.

Školjkari se pokušavaju štititi zaštitnim mrežama, kojima se zatvori cijelo koncesijsko područje, a tada na scenu stupaju sportski ribolovci, koji orade love različitim ribolovnim alatima. Tako se školjkari vesele navali ribolovaca koji ih jedini mogu spasiti od pošasti zvane orada.

S druge strane, zadovoljni su i ribolovci, poglavito kada se okite trofejnom oradom koja može težiti više od pet kilograma. Školjkari s kojima smo porazgovarali drže da je riječ o velikom problemu, koji nadilazi lokalne okvire, te da bi trebalo zanemariti odredbe o ribolovnim alatima i zaštićenim područjima prirodnog rezervata, ili Natura 2000. S tim se slaže i Mario Sršen iz Blaca, koji je s ostalim članovima braniteljske zadruge “Sveti Ivan” na površini od jednoga hektara kod otočića Osinja u Neretvanskom kanalu pokrenuo proizvodnju mušula. To uzgojno polje najviše je stradalo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. To zadrugarima predstavlja veliki problem jer su do sada u proizvodnju uložili značajna financijska sredstava, a prihoda nema niotkuda.

– Do sada smo investirali više od 300.000 kuna i nemamo sredstava za daljnja ulaganja. Naime, za zaštitu proizvodnog polja potrebno je nabaviti kaveze ili zaštitnu mrežu, ali mi to ne možemo – kazao nam je Mario. Stoga je jedino preostalo s oradama se boriti fizički, te mrežom, parangalima, vršama i podvodnom puškom. I za sada mu vrlo dobro ide jer se nikada ne vrati praznih ruku.

Pat-pozicija

– Problem je što ne možemo loviti koliko hoćemo jer se ne izdaju povlastice za gospodarski ribolov. Jer kada bismo imali to dopuštenje, orade ne bi imale nikakve šanse protiv nas – kazat će Mario.
Da orade prijete opstanku školjkarstva kao djelatnosti, upozorava i znanstvenik s Dubrovačkog sveučilišta dr. Branko Glamuzina.

– Štete koje pričinjavaju orade iznose više od milijun eura. Dio orada je pobjegao iz ribogojilišta i koncentriran je uz uzgajališta školjka gdje ima obilje hrane umjesto da se rašiti duž jadranske obale. Međutim, populacija se povećava i zbog globalnog zatopljenja. Orada je termofilna vrsta i porast temperature morske vode poboljšava njezin mrijest i porast populacije – pojasnio je dr. Branko Glamuzina. Oradi za sada naruku idu i zakonska ograničenja, poglavito ona iz Nature 2000, koja propisuje strogu zaštitu prostora, pa tako i životinjskog svijeta, u podmorju. U toj pat-poziciji koja je idealna za oradu, jer joj se bez ograničenja servira obilje hrane u uzgajalištima školjaka, rješenje bi bilo napraviti gospodarski program odstrjela orade, slično kao kod divljači, kako bi se spasila uzgajališta mušula.