Lastovci tvrde: Palagruža treba biti naša, a ne komiška!

Kako je i najavio krajem prošle godine, lastovski općinski načelnik Miro Maričević zatražio je od Županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije i župana Nikole Dobroslavića, temeljem čl. 26. i 27. Zakona o područjima županija, gradova i općina u RH, da “inicira postupak za izmjenu granica Dubrovačko-neretvanske županije na način da se otočje Palagruža izdvoji iz Splitsko-dalmatinske županije i pripoji Dubrovačko-neretvanskoj”.

Treći je to pokušaj koji Lastovci poduzimaju kako bi Palagruža pripala Lastovu. Prvi spor oko teritorijalne pripadnosti tog pučinskog otoka počeo je 1987. godine (o čemu svjedoče fotografije grafita “Palagruža pripada Lastovu“ ispisanih na zidu iznad Velog žala na Palagruži, koji su svjetioničari prebrisali, a okončan je u drugoj polovici 1992. godine.

Naime, ondašnje ministarstvo pravosuđa i uprave na temelju povijesnih činjenica utvrdilo je da Palagruža pripada tadašnjoj općini Vis, a novim teritorijalnim ustrojem jedinici lokalne samouprave Komiža. Nadležno je ministarstvo utvrdilo da je uvođenjem zemljišnih knjiga u Dalmaciji, pa sve do 1921. godine skupina otočja Palagruža pripadala Komiži.

Rapalskim ugovorom, kazano je u obrazloženju ministarstva, Palagruža je pripala Italiji, te je upisana kao vlasništvo općine Lastovo. Međutim, 1947. godine, dodaje se u obrazloženju, Ugovorom o miru s Italijom Palagruža je vraćena tadašnjoj Jugoslaviji, a 1948. godine Kotarski sud u Korčuli donio je rješenje kojim je naloženo brisanje vlasništva Lastovu.

Palagružu je u 18. stoljeću kupila komiška obitelj Borčić

Komiška gradonačelnica Tonka Ivčević

Rješenjem tadašnjeg Državnog sekretarijata za pravosudnu upravu 1956. godine proveden je postupak popunjavanja glavne zemljišne knjige K.O. Komiža i Palagruža je ponovno upisana u zemljišne knjige tadašnje općine Vis, sukladno prije aneksije Italiji na temelju Rapalskog ugovora.

Po navodima lokalnih vlasti Komiže u arhivu prijašnje općine Vis pronašli su zapis o prosvjedu pučanstva na zborovima građana diljem otoka Visa krajem 1992. godine sa zahtjevom da se Palagruža pripoji Komiži.

Prosvjed je sredinom prosinca 1992. godine upućen Vladi i Saboru RH. “Obitelj Borčić iz Komiže kupila je Palagružu početkom 18. stoljeća od nadbiskupa iz Vieste (Italija). Ta kupoprodaja bila je potvrđena od mletačkog i napuljskog kraja i dužda. Original toga kupoprodajnog akta nalazi se sada u mletačkom arhivu.

Upravo ta činjenica što Palagruža sa svojim u Jadranu najbogatijim akvatorijem danas pripada Hrvatskoj, a ne Italiji, zasluga je isključivo komiških ribara koji su gotovo čitavo jedno tisućljeće, sve do sredine ovog stoljeća, dominirali u ribolovu na ovom pučinskom arhipelagu.

Zbog toga tvrdimo da osporiti Komižanima pravo na Palagružu znači negirati, osporiti tisućljetnu superiornost hrvatskih ribara na ovome području”, stoji, među ostalim, u prosvjednom pismu koje su Višani uputili hrvatskoj Vladi i Saboru 1992. godine.

Drugi pokušaj “pripajanja“ Palagruže Lastovu dogodio se 10 godina poslije kada se morao oglasiti čak i Ustavni sud RH demantirajući vijest objavljenu u “Slobodnoj Dalmaciji”, u siječnju 2002. godine, da Ustavni sud RH nije donio nikakvu odluku o administrativno teritorijalnoj pripadnosti Palagruže i pripadajućeg arhipelaga, niti je ikada od bilo koga zaprimio prijedlog kojim se traži da se pučinsko otočje oduzme Splitsko-dalmatinskoj i pripoji Dubrovačko-neretvanskoj županiji, kao što je što je to prethodno izjavio, obmanuvši novinare i javnost, član Poglavarstva Dubrovačko-neretvanske županije zadužen za otoke Tonči Surjan.

Surjan je tada na sjednici županijskog čelništva slavodobitno bio izjavio kako je Palagruža, nakon dugogodišnjih nastojanja, pripala Lastovu. Ova lažna vijest uznemirila je komiške ribare i lokalnu vlast, reagirao je i tadašnji splitsko-dalmatinski župan dr. Branimir Lukšić koji je rekao kako Ustavni sud i ne može odlučivati o tome komu pripada dio teritorija, već samo je li neki zakon u skladu s Ustavom.

Lastovski načelnik Miro Maričević kao argument svojim zahtjevima navodi:

- Osnovni razlozi zbog kojih to tražimo leže u činjenici da se Palagruža vodi u Katastru i Zemljišniku Lastova od 1921. godine do danas, da je Palagruža čak 14,5 nautičkih milja bliže lastovskom nego viškom otočju - udaljenost Palagruža-Biševo iznosi 38 n/m, a Palagruža–Sušac 23,5 n/m, i da je to u međunarodnom pravu temelj za određivanje pripadnosti. Višani do Palagruže moraju ploviti međunarodnim vodama.

Problem je u tome što je zakonodavac napravio pogrešku daleke 1952., odnosno 1955. godine, pogreška je u međuvremenu uočena i ispravljena 1986.

Međutim, nakon objavljivanja Nacrta prostornog plana RH i Prijedloga zakona o područjima županija i gradova početkom devedesetih godina, Općina Vis pokrenula je kampanju koja je rezultirala donošenjem Zakona o područjima županija, gradova i općina od 29. prosinca 1992. kad je Palagruža pripala Komiži - govori načelnik Maričević.

‘Ako može Piranski zaljev, zašto ne bi i Palagruža’

Lastovski načelnik Miro Maričević

Spominje pritom da nacrti Prostornog plana RH kao i zemljovidi Hrvatske, odnosno Jadrana, nepobitno uključuju otočje Palagruže u područje Općine Lastovo.

- To je zato što se u određivanju granica na moru mora poštovati načelo ekvidistancije, kružnica i polukružnica. Upravo po istom tom načelu otočje Palagruža pripalo je Hrvatskoj, a ne Italiji!

Uostalom, i na službenim web stranicama Splitsko-dalmatinske županije objavljena je karta Županije na kojoj Palagruža nije u njenom sastavu - govori Maričević, dodajući da Lastovci smatraju svoj zahtjev opravdanim i traže da se ovaj problem napokon riješi na pravičan način, što podrazumijeva vraćanje Palagruže Lastovu, a time i Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Što o svemu misle lastovski ribari? Upitali smo to Tomislava Ivčevića kojemu su, kaže, i did i otac bili ribari:

- To je stara tema oko koje sad žele i među nama ribarima dizati tenzije! Često tamo ribarimo, no svatko tko poznaje teren zna da je nama teže ribariti na Palagruži nego Komižanima, tako je oduvijek bilo.

Njima je naprosto lakše u smislu meteoroloških prilika, vjetrova i mora, nego nama. Nama je Palagruža u tri kvarta prove, a svak zna kako je u tim uvjetima teško navigavati, pa još kad se vraćate sa svim ribolovnim alatima...

Jednostavno, početkom devedesetih godina Palagruža se izvukla iz Dubrovačko-neretvanske županije i Općine Lastovo te postala dijelom Splitsko-dalmatinske, odnosno općine Komiža. Ali, uzmite Pomorsko pravo, redalicu i šestar i sve će vam biti jasno!

Ako je to pravda za Piranski zaljev, zašto ne bi bila i za Palagružu! Ma, stvar je samo u tome što su početkom devedesetih Komižani imali jači lobi i nisu gledali druge ribare nego samo svoje. A mi smo šaka jada od sedamsto duša.

Nama se nema ko bavit, pa i mediji idu naruku Komižanima. Pošteno gledajući, povijesno i svakako mi smo vezani za Palagružu, a u cijelom se svijetu granice određuju prema udaljenosti, pa zašto se to ne gleda i ovdje? Da bi Komižani ribali na Palagruži, moraju proći lastovsko more! I znate što! Sad sve to nastoje predstaviti i kao rat među ribarima, a toga rata nema! Zajedno smo tamo, zajedno ribarimo i takoreći - zajedno jedemo! - govori Tomislav Ivčević.

Sve u svemu, Palagruža je bila u sastavu Općine Lastovo do 1992. godine, govori načelnik Maričević.

Dogodilo se to protivno pozitivnom pravu, jer i stanje u zemljišnim knjigama je jedan od kriterija za utvrđivanje teritorijalne pripadnosti, a kontinuitet upisa Palagruže u zemljišne knjige Katastarske općine Lastovo datiraju od 1921. do danas.

- Naknadna dopuna zamljišnih knjiga za Katastarsku općinu Komiža, kojom je upisana Palagruža, nezakonita je i ne može proizvoditi pravne učinke jer je Palagruža već upisana u lastovske zemljišnike a jedno područje ne može istovremeno biti upisano u dvije katastarske općine - govori načelnik Maričević. Komiške ribare nije pretjerano uzbudila vijest da Lastovci s vremena na vrijeme zatraže pripajanje Palagruže Lastovu. Ipak, reagirali su vrlo jasno.

Jurica Jončić: To je u službi predizborne kampanje

Komiški ribar Vedran Boban

Vedran Boban, komiški ribar, kaže:

- Bave se glupostima, samo čine zlo među ribarima. Sebi su proglasili park prirode kojim se koriste isključivo oni, a ako dođe tko od nas doli, pošalju policiju na nas, koja od nas traži sve živo.

A u četvrtom mjesecu dođu s mrižama na Palagružu, znajući da nema nikoga, gdje je Palagruža zabranjena za sve mriže unutar milje oni ribaju do 1. svibnja.

Znaju kad mi dolazimo na jastoge s vršama i onda pobjegnu ća. Nitko ih ne kontrolira, naprave pomor jastoga u četvrtom misecu i ti se jastozi prodaju prije petoga miseca. I onda smo mi niko i ništa, a oni vride.

E, samo čine zlu krv, s time što misle to napravit. A Palagruža je bila i ostat će uvik komiška i to neka im bude za vijeke vjekova. Eto, to je moje mišljenje i mišljenje svih ribara u Komiži!

Jurica Jončić, komiški ribar, predsjednik Secije ribara pri Udruženju obrtnika otoka Visa i član Ceha ribara Splitsko-dalmatinske županije:

- Znamo iz povijesti da je Palagruža pripala bivšoj Jugoslaviji, a danas i Republici Hrvatskoj. zahvaljujući isključivo komiškim ribarima koji su još iz doba Mletaka imali ekskluzivno pravo ribarenja na tom području. Komiški ribari nisu samo ribarili, već su bili i čuvari Palagruže.

Tako je već stoljećima, na Palagruži se ribari i još uvijek je to jedno od najbogatijih područja jastozima i ribom, što je najbolji pokazatelj da su komiški ribari i dobri gospodari. A što se tiče njihovih želja, ne znam što bih rekao, to se u posljednje vrijeme stalno ponavlja. Ne vjerujem da ni jedan normalan ribar, naš kolega iz Lastova, razmišlja o tome.

Možda mu je interesantno nesmetano ribarenje, jer njihov model proglašavanja parka prirode, kojim su potjerali sve ribare iz Republike Hrvatske, osim njih samih, doveo ih je u situaciju da je danas to područje oko otoka Lastova, Kopišta i Sušca izlovljeno i sad im treba novo.

Na taj način i sustav izlova, kako to oni rade, doveo ih je do katastrofe. jer sada ne mogu kriviti komiške ribare za svoje područje koje je ostalo bez ribe, za što su sami isključivi krivci. Ipak, ne treba stvarati zlu krv između komiških ribara i ribara s Lastova i ribara s Korčule, iako su i oni ogorčeni odlukom o proglašavanju parka prirode područja Lastova, odakle su izbačeni, iako su tamo stoljećima lovili, jer je ovdje riječ tek o predizbornoj kampanji lokalnih vlasti na Lastovu koji inicijativom o pripajanju Palagruže žele dobiti više glasova na izborima.

Vicko Mardešić: Riječ je o neutemeljenoj priči •• Vicko Mardešić je 2002. godine obnašao dužnost gradonačelnika Grada Komiže i dobro poznaje situaciju oko pitanja čija je Palagruža, pa kaže: - Riječ je o neutemeljenoj priči koja se javlja s vremena na vrijeme koja je 2002. godine možda bila bila potaknuta i odavde, i ona je kako je i započela, tako i završila.