StoryEditorOCM
Arhivhrvatski Bordeaux

Martinović odgovara: Tri milijuna litara Dingača čeka kupca

Piše PSD.
22. listopada 2012. - 21:07

Da su vinogradari u Bordeauxu, pod francuskom zastavom, u očaju vlastitim nogama gazili svoje grožđe, kao što se to prije dva dana događalo na Pelješcu, zvonila bi Francuska, a i šire. Pelješac i Dingač, svi će se složiti, jesu hrvatski Bordeaux, nadaleko poznati kao najbolje što vinogradarski i vinarski Lijepa naša ima, ali do sada od nadležnih nitko nije ni trepnuo.

Mnogi zadrugari tvrde da je za ovakvo katastrofalno stanje kriv direktor zadruge Anto Martinović. Na sve strane, pa i put Ministarstva branitelja, još prije godinu dana upućen je apel: “Apeliramo na neophodnu intervenciju svih mjerodavnih državnih službi u dokazivanju krivičnih radnji i prekršaja poslovanja. Već nekoliko godina većina vinogradara ne može naplatiti svoj rad, ne znaju kako preživjeti od djelatnosti kojom su se od pamtivijeka bavili njihovi očevi i djedovi.

Zbog neposobnosti uprave PZ-a ‘Dingač’ došlo je do ovakve katastrofalne situacije, ljudi nemaju od čega živjeti, zbog čega se traži hitna pomoć kako se i ovako jedno od najnenaseljenijih područja ne bi još više osulo i mlade obitelji napustile otok.”

Apel je potpisao Ante Radović, predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata “Pelješka Župa 1991”, a jednako nam je na Pelješcu govorio i Branko Đajić, koji je svojedobno bio i član Nadzornog odbora PZ-a “Dingač”, i mnogi drugi.

Prazna vinarija

I dok smo svuda po Pelješcu pred vinarijama sretali prikolice, grožđe, vedri šušur berbe, pred najvećom pelješkom vinarijom, onom PZ-a “Dingač”, bilo je sablasno pusto. Dvoje-troje ljudi u širokom krugu i direktor Anto Martinović sam u kancelariji.

Koliko je danas neprodanog vina u vinariji PZ-a “Dingač”?

- Nama je trenutno u podrumu tri milijuna i 400.000 litara vina. Uglavnom plavca, ali tu su od vrhunskih vina i cijele berbe 2009., 2010. i 2011.

Vinogradari, dakle, još nisu dobili ni kune za grožđe predano u posljednje tri berbe?

- Ne. Ne postoji tvrtka koja bi mogla isfinancirati posao tako da zadrugari dobiju novac u trenutku završetka berbe. Za berbu 2008. su novac dobili i kilogram vrhunskog grožđa smo za nju plaćali 22 kune. A ni tu berbu nismo do kraja prodali. A grožđe je plaćeno, pa smo i u toj berbi zapravo u nekoj pretplati.

A napominjem, ti vinogradari su vlasnici zadruge, nisu njezini kooperanti od kojih grožđe otkupljuju. Oni su ti koji vode glavnu riječ kao vlasnici zadruge i ne mogu apstrahirati sudbinu vinarije u ime priljeva novca prema sebi. Mi smo mogli dati naše vrhunsko vino Dingač na rasprodaju i vjerojatno doći do nešto novca, ali procijenili smo da bismo tako degradirali brend Dingač i ukinuli mu budućnost, i to nismo učinili.

Vinarija je do 2010. godine prvenstveno plaćala vinogradarima grožđe i slijedom toga su se obveze prema državi odgađale, reprogramirale, ali u skladu s onim što dopušta zakon. Ono što sad živimo je reprogram tog duga od 36 mjeseci i trudimo se da to redovno mjesečno plaćamo. Sad smo u situaciji normalnog poslovanja, a to znači da se sve obveze prema državi, bankama i dobavljačima uredno izvršavaju.

A vlasnici zadruge, vinogradari i plaćanje njihova grožđa su tek na četvrtom mjestu. Koliko je kreditno zadužena zadruga u ovom trenutku?

- Zadruga ima dva kredita, i to jedan prema Hrvatskoj poštanskoj banci od devet milijuna kuna, i drugi prema Jadranskoj banci od milijun i 305.000 kuna. I to nije ništa u usporedbi s godinom 2006., kada je kreditna zaduženost PZ-a “Dingač” bila 45 milijuna kuna. U trenutku kad nas banke više nisu htjele financirati, trebalo je zatvarati kredite iz priljeva koji je bio i za plaćanje grožđa zadrugarima novca više nije bilo.

Iseljavanje

Pelješčani tvrde da više ne mogu školovati djecu, plaćati račune, da je ovo put i za posljednje iseljavanje Pelješca...

- Istina, cijeli prostor Pelješca ne obiluje stanovništvom, ali da su ljudima ovdje jedini izvor prihoda grožđe i Dingač, oni svih ovih godina ne bi mogli životno funkcionirati. Možda manjem dijelu ljudi i jest jedini izvor, ali većini nije, ovo je srećom i prostor turizma... Govori se da ste nekim članovima Nadzornog odbora ipak platili grožđe iz prošlih berbi, dok ostalima niste...

- U vremenu mog upravljanja vinarijom u ovih 11 godina u Nadzornom odboru su se izmijenili gotovo svi zadrugari. I čudno mi je kad ti isti to govore...

PIŠE MERI ŠILOVIĆ 

Crno vino na crnom tržištu

Govori se kako je i do 100 vagona visokovrijednog grožđa preko nakupaca na crno ovih dana otišlo s Pelješca. U zadružnu vinariju je otišlo, tvrde ovdašnji vinogradari, najmanje sedam, a najviše 30-ak vagona grožđa. Dingač iz ove berbe završit će, čini se, u nekim drugim bocama pod nekim drugim imenima. Visokovrijedno grožđe, koje se godinama plaćalo i 30 i 40 kuna po kilogramu, ove godine se nudilo budzašto, za 4 ili 7, ili 15 kuna, kakve je tko bio sreće s nakupcima.

28. siječanj 2026 11:05