NAJJUŽNIJA ŽUPANIJA NA KOLJENIMA ZBOG AUTOCESTE Vlahušić: Ne ostavljajte Dubrovnik na cjedilu!; Ploče: neće biti novca

Planirali smo privući dio kontejnera koji s Dalekog istoka dolaze u zagrebačku regiju preko riječke luke. Obustava radova za nas znači ekonomski gubitak -  kaže direktor Luke

PIŠe Ante Šunjić / EPEHA

Denis Jerković / Cropix

Zaustavljanje gradnje autoceste neugodno je iznenadilo Pločane. Na području grada ostao je nedovršen ulaz u luku i u Ploče. Riječ je o 700 metara dugačkoj brzoj cesti od čvora Čeveljuša do lučkoga ulaza te o nadvožnjaku preko željezničke pruge, vrijednom, prema grubim procjenama, oko 40 milijuna kuna.

Nadvožnjak bi, naime, povezivao grad s brzom cestom, tj. autocestom. Gradonačelnik Ploča, Krešimir Vejić razočaran je privremenim odustajanjem od tih kapitalnih projekata, jer to znači da će i dalje brojni kamioni, često i nekoliko stotina dnevno, prometovati kroz grad na putu do luke.

Ravnatelj Lučke uprave Ploče, Tomislav Batur, naglašava da će Lučka uprava, kao investitor, u proljeće iduće godine pustiti u rad novi kontejnerski terminal.

 - Planirali smo privući dio kontejnera koji s Dalekog istoka dolaze u zagrebačku
regiju preko riječke luke. Sada se od Rijeke do Zagreba, uključujući i neizostavne gužve u gradu, vozi oko 2,5 sati, a od Ploča do Zagreba bi se, nakon izgradnje prometnica, vozilo oko 4,5 sati. Međutim, pozicija pločanske luke bila bi neusporedivo bolja od riječke, jer putovanje brodom u Rijeku, računajući oba smjera, traje dva dana dulje nego u Ploče. Obustava radova za nas znači ekonomski gubitak, rekao je Batur.

Gradonačelnik Vlahušić Vlahušić: Ne ostavljajte Dubrovnik na cjedilu! Ne ostavljajte Dubrovnik na cjedilu, poručio je državnom vodstvu dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić u utorak sa sastanka s turističkim djelatnicima Grada, na kojemu je tema bila i kronična prometna izoliranost velikog hrvatskog turističkog centra na jugu zemlje. − Pozivam Vladu da ne zaustavlja projekt izgradnje autoceste prema Dubrovniku kod Vrgorca, nego da nastavi s radovima. Grad Dubrovnik spreman je odreći se nekih svojih kapitalnih projekata ili prodati nešto od svoje imovine kako bi pomogao financiranje prometne infrastrukture − rekao je Vlahušić, dodajući da je osiguranje dolaska većeg broja turista u Grad prioritetni interes. − Grad će izdvojiti 1,6 milijuna kuna kao potporu za dovođenje turista zračnim putem, a spremni smo izdvojiti sve što možemo kako bismo prometno povezali Grad − kazao je Vlahušić, ističući da je autocesta do Ploča od presudne važnosti za dubrovački turizam kao glavnu gospodarsku granu. Gradonačelnik je pozvao agencije i sve druge koji se bave turizmom da jedni drugima ne obaraju cijene, nego da se dogovore o minimalnim cijenama ispod kojih nitko neće ići. Kao jedan od problema u ovoj sezoni navedene su cijene u hotelima koje su zapravo bile znatno niže od onih s kojima su hotelijeri izlazili u javnost. Posebno se to odnosi na hotele s pet zvjezdica koji su, kako je naveo Vido Peručić iz agencije Aragosa, cijenama postali glavna konkurencija hotelima s tri zvjezdice. Bilo je hotela s pet zvjezdica koji su ove sezone nudili smještaj za 30 do 40 eura, rekao je Peručić koji je, kao i drugi sudionici sastanka, upozorio na nedostatak zabavnih sadržaja u turizmu Grada. Dubrovnik je ove godine posjetilo 492 tisuće turista ili za dva posto više nego lani, a broj od 1,838 milijuna noćenja veći je za čak devet posto. Sezona je ocijenjena uspješnom s obzirom na okolnosti i očekivanja, no financijski će rezultati, posebice u dubrovačkom hotelijerstvu, biti slabiji nego lani, zaključeno je. Ova sezona najbolje je pokazala koliko kruzeri znače za Dubrovnik. Grad je pun gostiju i ovih listopadskih dana, a na nama je da se što bolje organiziramo kako bi se i uz brojne turiste život u gradu odvijao normalno, rekao je Andro Vlahušić. On je dodao da bi uz bolju organizaciju, na kojoj se radi, Grad bez problema mogao ugostiti milijun posjetitelja s kruzera godišnje. Ove je godine brodovima na kružnim putovanjima u Grad stiglo 800 tisuća putnika. Olivija Gustin-Čuljak/Epeha

Davor Mladošić Dubrovniku opet ‘petali roge’ Svi žive dobro, jedu kavijar za doručak, a škampe za ručak, ništa ne rade, nego mijenjaju lincune u apartmanima i uzimaju eure. Svi su puni para... Dubrovčani su siti takve priče uzrokovane krivom predodžbom o njihovom Gradu i njima samima. Dubrovačka stvarnost je sasvim drugačija, prosječna plaća kreće se u hrvatskim okvirima, a cijene svega, od nekretnina do prehrambenih artikala često su iznad uobičajenih hrvatskih okvira tako da prosječni Dubrovčanin teže od prosječnih Osječana, Zagrepčana, Splićana ili Riječana može doći do vlastitog krova nad glavom. To je dubrovačka realnost, a ne skupcjene jahte nekoliko ‘‘celebrityja’’ i hoteli s pet zvjezdica. Dubrovčani su umorni od ‘‘elitnog’’ života u kojemu ne mogu popit kavu ispod 10 kuna. No, bez kave se i može preživjet, ali u 21. stoljeću bez kvalitetnog kontakta s ostatkom zemlje i svijeta sve je teže preživjeti. Prometna izoliranost uzrok je svih dubrovačkih problema i cjenovnih razlika zbog kojih, uz prosječna hrvatska primanja, Dubrovčani žive znatno lošije nego što se s istom plaćom živi u drugim sredinama. Svi projekti, od autoceste do plinovoda obično su na planovima do Splita iscrtani ‘‘punom linijom’’, a južnije ‘‘isprekidanom’’. Željeznica je Dubrovčanima u bivšoj državi dekretom ukinuta dok je u posljednjih 18 godina, mic po mic, brodska povezanost gotovo uništena. Dubrovčanima je tako preostala jedino loša magistrala i tortura prelaska državne granice da bi bilo gdje stigli. Stoga je odustankom od nastavka izgradnje autoceste prema Dubrovniku udaren novi čavao u lijes običnog dubrovačkog puka i običnog malog poduzetnika i obrtnika koji ne može postati konkurentan bez kvalitetne prometne povezanosti. Ona bi konačno donijela prosperitet na jug Hrvatske pa da, osim zbog lijepog pogleda, ljubomora na život u Dubrovniku bude i opravdana. U konačnici Dubrovčani su najviše razočarani kada čuju druge građane Hrvatske kako je cesta prema jugu nepotrebno bacanje novca, jer Dubrovnik je Hrvatskoj dao sve, od ratne žrtve velikim dijelom zaslužne za priznanje Hrvatske, buđenje Europe i svijeta što se to uistinu događa na Balkanu do ‘‘brendiranja’’ zemlje za koju bez Grada mnogi nikad ne bi ni čuli. Dubrovnik i većinu svojih prihoda daje državi, a zauzvrat, do sada je dobio samo – roge. Davor MLADOŠIĆ / EPEHA

Samo Grepo zna:  ‘Sv. Ilija’ ide dalje Poput jačeg potresa ili groma iz vedra neba odjeknuli su Imotskom krajinom novinarski napisi i neslužbena govorkanja o mogućem obustavljanju radova na Tunelu ‘‘Sveti Ilija’’ kroz Biokovo. Investitor projekta, Hrvatske autoceste, planira ‘‘kresati’’ zacrtane projekte, pa se u toj cijeloj priči našao i taj tunel. Predizborni govori bivšeg premijera Sanadera po Imotskoj i Vrgoračkoj krajini, posebno su bili ‘‘garnirani’’ tunelom. Čak što više, nijedan projekt nije toliko apostrofiran kao taj i ni u snu tada nije dolazio u pitanje njegov završetak. No, otišao Sanader, otišla i obećanja, u međuvremenu došla i kriza i sada su sve realnije opcije odgode radova. Reakcije Imoćana su različite. - To bi bilo ravno katastrofi. Pa to je jedina državna investicija koja ima realne izglede da se povrati na stotine načina. Ne mogu vjerovati ni sada da će se radovi prekinuti, jer Bog zna kada će se opet nastaviti. Ne želim o tome niti razmišljati - riječi su Boženka Dedića, bivšeg načelnika općine Zagvozd. - Neka novine pišu i neka govore, ali ja sam duboko uvjeren i za to imam i pouzdane informacije da će se svi projekti HAC-a kresati, osim Tunela ‘‘Sveti Ilija’’ kroz Biokovo. On ide do kraja - riječi su Ljube Grepe ‘‘oca tunela’’, kako ga nazivaju brojni stanovnici Zabiokovlja. - Mislim da je realnost trenutačna obustava radova na tunelu. Ako je zaustavljena izgradnja toliko važne autoceste, zašto bi tunel bio iznimka? Ako smo toliko godina čekali, neće nas vrag odnijeti još za dvije-tri godine - razmišlja Svetimir Mrkonjić, direktor Radiopostaje Imotski. - Velika bi šteta bila da se tunel ne završi, ne samo za pučanstvo moje općine već i cijele Imotske krajine, ali i Makarskog primorja. Osobno znadem da se mnogi poduzetnici iz Makarskog primorja pripremaju za investicije s druge strane Biokova i tunel je tu žila kucavica. Šteta, velika šteta ako se radovi obustave - veli načelnik općine Podbablje Tonći Vuksan. Velimir Braco Ćosić / Epeha

Kriza još nije stigla  do gradilišta u Komarni Premda je Vlada odustala od autoceste prema Dubrovniku, a u javnosti se naveliko priča i o napuštanju gradnje pelješkog mosta, slika koja se ovih dana može vidjeti u Neretvanskom kanalu govori suprotno. Sa neretvanske strane u Komarnoj i pelješke u Brijesti nastavljeni su radovi započeti ljetos, još za mandata bivšeg premijera, Ive Sanadera. Trenutačno se rade dva krajnja upornjaka te se ispituje podmorje, kako bi moglo uslijediti zabijanje dvanaest nosivih stupova mosta. Kriza i besparica tako još uvijek nisu stigli do gradilišta mosta, koji je hvaljen kao najveći i najskuplji infrastrukturni projekt stoljeća. Za razliku od stopiranja projekata, poput autocesta, koji se financiraju isključivo iz državnog proračuna, radovi oko mosta su nastavljeni jer se financiraju iz proračuna Hrvatskih cesta, koje su u ovoj godini izdvojili stotinu milijuna kuna, pa bi ovakva dinamika izvođenja radova trebala potrajati do kraja ove kalendarske godine. Kako doznajemo, specijaliziranim bušilicama izrađuju se probne bušotine, da bi se precizno utvrdila dubina zabijanja čeličnih pilona te sastav tla. Riječ je o takozvanom dubokom temeljenju uz očuvanje zaštite okoliša i podmorja. Osim optimizacije postupka postavljanja nosivih pilona, precizna mjerenja doprinijet će i novčanoj uštedi kod izgradnje mosta, u kojega će se, po riječima stručnjaka utrošiti više od 45 tisuća tona čelika ili dvadesetak kilometara čeličnih cijevi. Ove radove izvodi tvrtka „Croscao“ što je završna priprema za postavljanje tih čeličnih pilona, koji će se 70 metara ukopati u podmorje. Stanislav SOLDO/EPEHA Snimio: Denis JERKOVIĆ/CROPIX

Ogorčenje u Dubrovniku Dubrovčani su ogorčeni zbog odustajanja od izgradnje autoceste, većinom komentiraju kako svi važni projekti stanu prije no što dođu do juga zemlje. Pri tome su realni, znaju da novca nedostaje, ali ipak pitaju zašto se to uvijek dogodi ‘pred Dubrovnikom’: Maruška Vučković (55), umirovljenica: Mi smo na jugu u svakom pogledu uvijek za nešto zakinuti. Nije tu samo riječ o autocesti, već i o svim ostalim projektima koje bi baš autocesta pojeftinila. Trebalo se nastavit s izgradnjom, nema logike da autocesta dođe do nekog područja i jednostavno stane. Na ovaj način zaustavit će se i planirani turistički razvoj. Opet nam preostaju samo avioni. Igor Duganđijić (33), inženjer akvakulture: Koliko je loše, toliko je i dobro što se zaustavila gradnja. S obzirom na recesiju dobro je jer neće biti daljnjeg zaduživanja. No s obzirom da će se smanjit povezanost cijele županije s ostatkom Hrvatske, onda je to loša odluka. Turistički razvoj se ne bi smio zaustavit, jer autocesta je stigla gotovo do Ploča i preostala dionica neće zaustaviti turiste kad su već do tu došli, a Dubrovnik je ionako poznat kao aviodestinacija. Stijepo Njirić (35) zdravstveni tehničar: Teško je zaustavit kotač koji se već zakotrljao. To je apsolutno pogrešan potez, ne samo zbog toga što će naš Grad i Županija ostati nepovezani s ostatkom Hrvatske, već i zbog toga što treba nastaviti ulaganje u javne radove pošto o tome ovisi veliki broj ljudi. Ovako će tko zna koliko tisuća ljudi ostati bez posla. Trebalo je naći neku mogućnost, jer će ovako šteta biti veća. Matilda Lujak (55), umirovljenica: Odluka o prekidu izgradnje autoceste je loša, ali s druge strane moramo biti svjesni da novca nema. A kad nema para, važno je ljudima isplatiti penzije i plaće da imaju što jesti, nego graditi ceste. Ne može se gradit ako je narod kruha gladan. Nadam se da će jednog dana autocesta ipak doći do nas, mislim da je ovaj naš kraj to već odavno zaslužio. Hrvoje Radić (35), pomorac: Čudo jedno kako uvijek svaki projekt stane baš na nama, baš kad treba doći do nas, nekim čudom nestane novca ili možda nije čudo u pitanju nego kriminal. Autocesta se morala nastaviti graditi. Ovo je katastrofa za Dubrovnik i mi kao građani moramo se osjećati odbačenima i izdanima. Cesta bi donijela napredak i razvoj koji je ovom odlukom zaustavljen. Davor MLADOŠIĆ/EPEHA