OTVORENO PISMO Umjesto Boškovićeve biste i dalje - restoran!

 - Spomenik, djelo Ivana Meštrovića, nije nikakvo “strano tijelo” koje bi narušilo izvornost ovog prostora, nego bi se i likovno i porukom uklopio u prostor Boškovićeve poljane. Pokazao bi da je nakon 300 godina u njegovu narodu i njegovu gradu još živa zahvalnost, ponos i poštovanje, no Meštrovićeva bista Ruđera Boškovića nije dobila potrebne “papire” da se postavi na Poljanu.

Ali će se zato na Poljani Ruđera Boškovića postaviti stolovi dvaju ugostiteljskih objekata. U neposrednoj blizini škole, na nekoliko metara od školskih vrata, vrvjet će od turista.

Takva komercijalizacija Poljane oduzet će duh ovome mjestu, a učenicima prostor za okupljanje prije škole i za vrijeme odmora. Ili će se možda i oni okupljati u restoranu?, navodi don Pleše u pismu sročenom nakon prošlotjednog sastanka roditelja polaznika Klasične gimnazije, čije je protivljenje postavljanju ugostiteljskih stolova nadomak škole podržalo i Nastavničko vijeće.

 - Roditelji učenika zabrinuto se pitaju: “Zar smo dotle došli da je kod nas sve na prodaju, pa i Boškovićeva poljana pred Klasičnom gimnazijom?” Ima jedna izreka koja kaže: “Kad nema kruha, sve je na prodaju.” Tko u ovome gradu nema sluha, a dirigira orkestrom Grada?, pita se ravnatelj Bernard Pleše i podsjeća kako zgrada Biskupijskog sjemeništa (Collegium Ragusinum) i isusovačka crkva čine s cijelom Poljanom Ruđera Boškovića jedinstven ambijent, “na neki način kultno mjesto, s gledišta povijesti, znanosti i kulture”.