Ustavni sud RH odbio je tužbu R.M.Ž.-a iz Ivanje Reke koji već 15 godina vodi pravnu bitku za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
Naime, kako stoji u odluci Ustavnog suda, R.M.Ž. je 1. listopada 1991. godine zadobio ozljedu noge prilikom topničkom napadu na mjesto Brgat Gornji u općini Župa dubrovačka. Potvrdom Mjesne zajednice Župa dubrovačka od 28. siječnja 1992. godine Krizni štab potvrdio je da je podnositelj ozlijeđen kao član dobrovoljačkih odreda, dok je potvrdom 163. brigade HV-a od 18. prosinca 1992. godine potvrđeno da je bio pripadnik 163. brigade HV-a od 11. rujna 1991. do 31. ožujka 1992. godine te da je stradao 1. listopada 1991. godine.
Pravosudno ‘pripetavanje’
No, Zapovjedništvo VP je 23. svibnja 1994. godine poslalo dopis u kojem je stajalo da podaci iz potvrde 163. brigade nisu vjerodostojni te da je provjerom svih relevantnih činjenica utvrđeno da R.M.Ž. nikada nije bio u sastavu 163. brigade niti je pripadao bilo kojoj vojnoj formaciji, uključujući i dragovoljce.
On je, pak, u veljači 2004. godine podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 2. kolovoza 1991. do 1. listopada 1991. godine, kojeg je Uprava za obranu Dubrovnik odbila 21. rujna 2004., a Ministarstvo obrane je tu odluku potvrdilo 8. prosinca 2004. godine.
No, nesuđeni hrvatski branitelj se žalio Upravnom sudu koji krajem rujna 2008. godine ukida odluku zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U ponovljenom postupku MORH opet odbija njegov zahtjev, što Upravni sud potvrđuje. U svojoj presudi su, među ostalim, napisali i da se “pomaganje tužitelja policiji koja je djelovala u neposrednoj blizini njegove kuće, a sve je bilo u neposrednoj blizini bojišnice, ne može smatrati pripadnošću odredima Narodne zaštite.”
No, usprkos ovakvom pravosudnom raspletu, on nije odustajao pa je 2008. godine ponovno podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji je opet odbijen. Uslijedile su nove ustavne tužbe nakon kojih je Visoki upravni sud 24. listopada 2013. dopustio ponavljanje postupka.
Nema svjedoka
Ipak, ni tada R.M.Ž. ne uspijeva dobiti željeni status, a u odluci kojom se potvrđuje odbijenica stoji, među ostalim, da “niti jedan saslušani svjedok nije nedvosmisleno potvrdio njegovu pripadnost postrojbi niti aktivno sudjelovanje u oružanom sukobu kako to propisuju odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata”.
Također se navodi da se “imenovani nikada nije javljao sanitetu 163. brigade radi povrede ili liječenja, te o tome u brigadi nema zapisa”.
– Spisu predmeta prilaže izjave svjedoka, pripadnika MUP-a koji su se 1. listopada 1991. godine, zatekli ispred obiteljske kuće tužitelja u mjestu Gornji Brgat, kada je započelo granatiranje, te je iz kuće izašao tužitelj i rekao da se sklone u njegovu kuću. Tužitelj je po izlasku iz kuće pao na tlo gdje je ostao ležati, nakon čega se postrojba MUP-a povukla dalje na položaje u brda. Svjedocima nije poznata pripadnost tužitelja bilo kojoj postrojbi ili Narodnoj zaštiti. Svjedok, zapovjednik 163. brigade HV-a u svom iskazu u upravnom postupku također je naveo da tužitelj nije bio pripadnik 163. brigade HV-a 1. listopada 1991. godine kada je ranjen – piše u jednoj od sudskih odluka.
’Onemogućen u raspravljanju’
Nezadovoljni je muškarac u svojoj je tužbi tvrdio da upravna tijela i sudovi “nisu obrazložili svoju odluku na logičan i uvjerljiv način” te da je tijekom postupka bio “ignoriran” i “onemogućen u raspravljanju”. Također je tvrdio da su u dopisu Zapovjedništva VP 3102 od 23. svibnja 1994. neistinito navedene činjenice te je istaknuo da je tijekom 1991. godine bio zadužen automatskom puškom.
No, sve je to Ustavni sud odbio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....