Vinogradari grcaju u dugovima, a direktora nema tko smijeniti

Skupština poljoprivredne zadruge Dingač u Potomju ponovno nije održana zbog nedostatka kvoruma. Bio je to drugi pokušaj u posljednjih petnaest dana da se sakupe vinogradari-zadrugari i rasprave o aktualnom stanju u vinariji, koja im nije platila grožđe od 2008. godine.

Direktor vinarije, Anto Martinović na sjednici nadzornog odbora ponudio je ostavku, ali o njoj se ne može glasati kada se skupština ne sastaje niti ima kvoruma. Tako dolazimo do besmislene situacije, vinogradari grcaju u dugovima, vinarija propada, a direktor stoji na poziciji jer ga nema tko smijeniti.

Nazočilo je samo šezdeset zadrugara od potrebnih osamdeset, koji bi mogli donositi valjane odluke. Dogovoreno je kako će se novi termin skupštine zakazati koncem siječnja, te da bi tada trebala doći potrebna većina od osamdeset zadrugara s pravom glasa.

Nedolazak vinogradara na skupštinu treba tražiti u sveopćoj apatiji i beznađu u kojima su se Pelješčani našli posljednjih godina, otkako im vinarija nije platila predano grožđe. Vinarija “Dingač” duguje vinogradarima, a riječ je o pojedinačnim iznosima od 500 tisuća pa do dva milijuna kuna.

Kako vrijeme odmiče sve je manje izgleda da će se nešto promijeniti na bolje. Kada bi se prodale sve zalihe vina, teško bi se podmirila sva dugovanja, prema državi, bankama pa tek onda vinogradarima. Podsjetimo, vinarija je do početka 2011. godine poslovala u sustavu zagrebačkog “Badela”, nakon čega je skupština zadrugara raskinula ugovore s Badelom, a aktualna uprava je pokušala razvijati vlastiti brend, kvalitetnog vina dingač.

Međutim, dugovanja iz prethodnih razdoblja, ekonomska kriza i recesija učinili su svoje, pa se zalihe vina trenutačno prodaju samo kako bi se podmirile tekuće obveze te izbjegao stečaj.

U sveopćem beznađu aktualna uprava pokušava prodati vino u rinfuzi premda je to u suprotnosti s ranijim odlukama skupštine, koja je odlučila da se vino prodaje jedino u boci.