Znamo kome se obratiti kad pronađeno izgubljenog mačića ili psića, ali kako postupiti ako na putu naletimo na bebu šišmiša? Nije to rijetkost u rano ljeto, kad je kod slijepih miševa baby boom, ujedno i najosjetljivije razdoblje.
Iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske ističu kako su oni prava adresa za prijavu pronalaska mladunčadi jedinog letećeg sisavca:
Prva pomoć
- Mladi šišmiši su slijepi, bez dlake i ne mogu letjeti te su posve ovisni o majci za preživljavanje. Ponekad mladunče samo odluta ili slučajno ispadne iz skloništa pa se nađe nezaštićeno i samo u nepovoljnim uvjetima. Prvo ga treba skloniti sa sunca ili vruće podloge kako ne bi došlo do pregrijavanja i dehidracije. Namočenim komadićem vate može mu se dati vode. Potrebno ga je držati podalje od mački i pasa te ga smjestiti u hlad (npr. u neku kutiju s rupama za zrak) do zalaska sunca te ga u prvih sat vremena nakon zalaska vratiti na mjesto gdje je pronađen. To je najbolji način da mu pomognemo jer će njegova majka biti u potrazi za njim i dozivati ga. Majke šišmiši svoje mladunče mogu prepoznati po mirisu i zvuku, a mladunče će i samo dozivati majku. No, šišmiši su divlje životinje i mogu biti prijenosnici bolesti. Zato treba uvijek zaštititi ruke, primjerice laganom tkaninom. Ako pronađete ili doznate za stanište šišmiša ili porodiljnih kolonija u vašoj okolini, trebate nam ga prijaviti - kaže Marijana Miljas Đuračić, ravnateljica županijske javne ustanove.
Otkriva nam kako u najjužnijoj županiji obitava ukupno deset vrsta šišmiša, među kojima su dugokrili pršnjak, oštrouhi šišmiš, dugonogi šišmiš, riđi šišmiš, resasti šišmiš, kolombatovićev dugoušan, sredozemni potkovnjak, mediteranski potkovasti šišmiš, veliki potkovnjak i mali potkovnjak.
Znaju zalutati
- Najveća poznata kolonija šišmiša u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je u Vištičinoj jami kod Opuzena, i to dugokrilog pršnjaka, s približno 49 tisuća jedinki tijekom zime. Značajne kolonije zabilježene su i u tunelima Mihanići u Konavlima preko 3.000 jedinki tijekom ljeta, u špilji u uvali Lučica kod Molunta s oko 1.200 do 1.500 jedinki te u Vilinoj špilji – izvoru Omble u Dubrovniku s oko 600 jedinki – kaže sugovornica. Sve vrste šišmiša u RH su strogo zaštićene vrste.
Krajem proljeća i početkom ljeta ženke šišmiša okupljaju se u grupe koje nazivamo porodiljne ili majčinske kolonije.
Kad se mladi okote, uglavnom u lipnju, nekoliko tjedana ovise o majčinom mlijeku. Tijekom ljeta uče letjeti, loviti plijen i ostale vještine potrebne za život te i dalje ostaju u porodiljnim kolonijama. U ovo doba šišmiši najčešće zalutaju u kuće, a radi se upravo o mladima koji se još slabo snalaze u prostoru te zalutaju u ljudske nastambe u potrazi za hranom ili iz znatiželje.
Budući da su šišmiši važan dio svih ekosustava i predstavljaju bitan indikator stanja bioraznolikosti i okoliša - čistog i zdravog ojkoliša, od velikog je značenja osvijestiti javnost o važnosti njihove zaštite i očuvanja.
Brojnost vrsta šišmiša najveća je u tropskom i suptropskom području te opada prema polovima. Dosad je u svijetu opisano preko 1400 vrsta. U Europi su zabilježene 52 vrste šišmiša, dok u Republici Hrvatskoj su do sada zabilježene 34 vrste. Sve vrste šišmiša u Republici Hrvatskoj su strogo zaštićene vrste sukladno Zakonom o zaštiti prirode i Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama.
Šišmiši, jedini leteći sisavci, su vrlo važna skupina sisavaca koja s više od 1400 vrsta čini oko četvrtine ukupnog broja sisavaca na svijetu. Važan su dio svjetskog ekosustava s obzirom da su bitna karika u oprašivanju biljaka koje cvatu noću, kontrolirajući brojnost noću aktivnih kukaca te predstavljaju indikator zdravog i čistog okoliša.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....