Životinje koje umiru u mukama stravičan su prizor, a događaju se najčešće u proljeće i jesen, kad se na javne površine i uz ulice u naseljenim mjestima provodi deratizacija. Bacanje otrova u prirodu na području Dubrovnika, a i šire ozbiljan su problem koji ugrožava ne samo kućne ljubimce već i ljude. Često se radi o kuglicama ili kockicama crvene ili plave boje skrivenima u hrani ili u kutijama, a takav otrov može usmrtiti životinju u nekoliko minuta i to uz ogromne patnje.
I ove godine građani su su po društvenim mrežama javili o nekoliko slučajeva smrti životinja kojima više nisu mogli pomoći, nedavno su objavili i situaciju s otrovom na području Brsečina, a na deratizaciju se kroz medije upozorava u vrijeme kad se ona treba provesti s opisom, upozorenjima, lokacijama, naglašavajući kako se koriste moderniji otrovi, antikoagulansi, nove generacije, za razliku od gore opisanih ‘starinskih‘ i za nekoliko minuta kobnih otrova.
Cilja se na miševe i štakore te mišolike glodavce koji su prijenosnici raznih zaraza i štetnici, koji zbog svoje otpornosti i rasprostranjenosti ali i inteligencije predstavljaju opasnost za čovjeka i okolinu. No u svemu nastradaju i divlje životinje, ulične mačke, kućni ljubimci koji usput njuškaju pa ne mogu odoljeti mirisu otrova, ali i brojne ptice koje ‘pasu‘ na tlu.
Može li se deratizacija obavljati drugačije?
Može, jer to rade i druge zemlje. Deratizirati se može i bez upotrebe opasnih otrova (rodenticida), koristeći mehaničke, fizikalne i preventivne metode koje su znatno sigurnije za ljude, kućne ljubimce i okoliš, što se posebno preporuča u stambenim naseljima i mjestima gdje borave djeca. Osim mehaničkih klopki, klasičnih i živolovki, drugdje se koriste i električne zamke, ljepljive klopke ali i ono najvažnije zbog čega se štetnici i množe: saniranje pukotina, rupa i prolaza u zidovima, temeljima i oko cijevi te uklanjanje izvora hrane i održavanjem okoliša. A tu godinama padamo na ispitu. Pravilno odlaganje smeća još su nam ‘španska sela‘, posebno u ljetnim mjesecima, a uz saniranje tog najvećeg ljudskog problema, mogu se za deratizaciju koristiti i metode ultrazvučnih rastjerivača te biološke metode – poticanje prisutnosti prirodnih predatora – pasa, mačaka ili sova koje su sjajni balanseri prirodne ravnoteže. No za to je potrebna svijest o odlaganju smeća, održavanju okoliša i ne bacanju ogromnih količina hrane, jer sve skupa je za glodavce jednostavno otvoreni poziv na gniježđenje i razmnožavanje.
Deratizacija se provodi postavljanjem mamaca u velikim i malim deratizacijskim kutijama izrađenim od tvrde plastike, na čijem poklopcu je natpis "OTROV - NE DIRATI". Uz svaku postavljenu kutiju nalijepi se i obavijest "PAZI OTROV!" na zidu ili nekom drugom vidnom mjestu kao dodatno upozorenje da se te kutije ne diraju. - piše na stranicama Sanitata. Za preventivnu deratizaciju koriste se rodenticidi iz skupine antikoagulanata i to II. generacije ovisno o vrsti štetnika koje suzbijamo ili očekujemo na određenom prostoru. Osim postavljanja deratizacijskih kutija sa zatrovanim mamcima postavljaju se i klopke tj. kartoni sa ljepilom tamo gdje je to potrebno i moguće postaviti, te trapper ljepilo. Tvrtka Sanitat Dubrovnik d.o.o. sklopila je ugovor s tvrtkom Cian d.o.o. iz Splita s kojima surađujemo u cilju neškodljivog zbrinjavanja otpada, od otpadne ambalaže do uginulih štetočina.
Akcije sustavne deratizacije odvijaju se dva puta godišnje i to u proljetno (3./4. mjesec) i jesensko razdoblje (09./10. mjesec), i to je zapravo najgore razdoblje u kojemu veterinari očekuju pozive građana o mogućem trovanju.
Ana Ivelja, ravnateljica dubrovačkog Azila kaže kako nisu imali ovog proljeća previše dojava, no i da kad se to dogodi, ljude upute u veterinarske ambulante koji im jedini mogu pomoći.
-Imali smo nedavno poziv s Pelješca od jedne gospođe koja je sumnjala da je pronašla otrov i uputili smo je na policiju, kad nas ljudi zovu uputimo ih gdje treba, mi smo uvijek tu za savjet je li to za veterinara, policiju ili inspekciju. „ - dodaje.
Veterinarka u Azilu dr. Lukrecija Marinović objašnjava pak kakve se generacije otrova danas koriste kod službene deratizacije, ali i da postoji mogućnost da su snažni otrov zbog kojih i čovjek može ‘otići‘ u nekoliko minuta, možda još uvijek dostupni pojedincima bez obzira na europske regulative.
-Ako se životinje truju namjerno obično ljudi koriste pužomor, ne znam koliko je on sad dostupan obzirom na regulative. Nekad je bio, jednostavno dođeš u poljoapoteku i kupiš, a s time se može lako otrovati i čovjek. Životinje to neće same od sebe nanjušiti i pojesti, znalo se zato otrov omotati u meso da bude primamljivije. To su brutalni simptomi i skoro trenutačni, to je tremor, povraćanje, životinja padne, trese se, slijedi proljev i pjena na usta, tu su jako važne minute da se dođe do veterinara i pokuša spasiti. Drugo što je dostupno je mišomor, ali danas su oni moderniji jer su miševi izrazito inteligentni. Prije su bili isti kao pužomori, a danas su ti otrovi antikoagulansi, izgledaju kao crvene i plave lego kockice ili kao crvena pšenica. On sprječava zgrušavanje krvi, miš ne ugine odmah jer ovaj otrov ima odgođen učinak, djeluje tek nakon 5 do 7 dana. Počnu lagano krvariti i u neku ruku je donekle human za miševe, samo se nakon nekoliko dana ugase. A psi ili mačke ako progutaju taj otrov jesu u opasnosti, ali treba reći da tu nema panike, uvijek se stigne reagirati jer otrov djeluje tek nakon nekoliko dana. ” - dodaje dr. Marinović.
Mamci se ne bi smjeli bacati onako kako su ih građani znali češće nalaziti, nasred puta, u prirodi, na mjestima gdje je velika koncentracija ljudi, posebno djece. Upravo je tome svjedočila i dr. Marinović prije nekoliko godina.
-U više navrata smo vidjeli da firme zadužene za deratizaciju samo pobacaju kocke, to se ne smije, to se mora sakriti u prirodne škrape ili u kutiju, jer izgleda kao lego kockica crvena i plava, tko vam garantira da to dijete neće uzeti? Ja sam prije par godina oko Neptuna skupila cijeli saket plavih kocki koje su samo pobacali kao iz aviona po prirodi. Sreća nije se nitko otrovao. Psi će svašta pojest, takvi su, mačka neće ako nije namjerno otrov stavljen u meso.”- kaže i dodaje uputu za vlasnike kućnih ljubimaca.
-Antidot današnjim modernim otrovima, antikoagulansima, je vitamin K, dava se u injekcijama i u tabletama, ovisno koje su generacije ti otrovi, čak dva do tri tjedna i to ih spasi. Bitno je naravno znati ili vidjeti što su pojeli i ako su sigurni da je to to. Ali mi i kod nekog drugog krvarenja razmišljamo o mogućem trovanju, uvijek nam je negdje na pameti, pa ako se na vrijeme kontaktira veterinara i krene s terapijom uglavnom ih spasimo.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....