Najprepoznatljiviji nakit koji se veže uz dubrovačko područje je kolarin, zlatna ogrlica najčešće s 12, a nekad i s 14 ili 16 filigranskih zrna nanizanih na svilenu vrpcu crvene, žute ili zelene boje.
Takve se cjelovite ogrlice, uglavnom novije izrade, danas mogu vidjeti samo na Festi sv. Vlaha i vrlo rijetko na vjenčanju. Kako su ga Primorke i Župke dijelile u nasljedstvo svojim kćerima, stari su se kolarini, zrno po zrno, rasipali.
Kupujući zlato, poklonice lijepoga danas se više ne vode tradicijom ni porijeklom pa će se zrno kolarina, u različitim veličinama, vidjeti kao privjesak na lančićima ili naušnicama u čitavoj Hrvatskoj. Uz karakteristično ruho, nakit je nekada imao duboku simboliku. Uz porijeklo, njim se pokazivao socijalni, ekonomski i bračni status. Kolarin su nasljeđivale kćeri od majke ili bi ga otac kupio kćerima.
- Kolarini s privjescima u obliku srca ili križa, dio su tradicijskog odijevanja Dubrovačkog primorja, Župe dubrovačke i Rijeke dubrovačke. Najčešće se sastoje od 12 zrna izrađenih od tankog zlatnog lima, s ukrasom izvedenim u filigranskoj žici. Zanimljiv je podatak da su privjesak u obliku srca očevi u Župi dubrovačkoj poklanjali kćerima, da bi od zaručnika kasnije dobivale križni privjesak. Križ je simbol za sve poteškoće s kojima će se žena susretati u budućem životu. Osim izloženih primjeraka križeva u našem fundusu, koji završavaju sa stiliziranim šakama, imamo i kapljaste. Oni su karakteristični za župske kolarine koji su čitavi izrađeni u filigranskoj tehnici, a na tri strane imaju privjeske s nanizanim grozdovima sitnih perlina. Takav kolarin s 12 zrna i privjeskom, Etnografskom muzeju darovala je naša draga sugrađanka, povjesničarka umjetnosti Patricija Veramenta, a izložen je u stalnom postavu našeg muzeja - kaže Barbara Margaretić, viša kustosica Dubrovačkih muzeja, Etnografskog muzeja u Dubrovniku.
Autorica izložbe i monografije "Kako ti stoji u skrinji, tako stoji i na tebi", u kojoj je dokumentirana povijest nošnje i nakita Dubrovačkog primorja, te kataloga zbirke "Tradicijski nakit: Župa dubrovačka, Rijeka dubrovačka i Dubrovačko primorje", naglašava kako se kolarin nosi u iznimno svečanim prilikama, na dan vjenčanja, Festu sv. Vlaha i posebne proslave.
- Kad gledamo stare fotografije s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, vidimo kako žene, koje su se u grad došle fotografirati sa zaručnikom neposredno nakon zaruka, čitav svoj nakit nose na sebi. To je bila prilika pokazati cjeloviti kolarin, a uz njega su nosile ogrlicu s privjeskom u obliku medaljona, čak i po dva para naušnica u ušima, primorske žičice i listače. Kolarin je obiteljsko blago, ali za Dubrovačko primorje je bilo karakteristično da se zlato smatra ženinim vlasništvom. Sve što je žena donijela u kuću u koju se udala - predaje kćerima, a ono što je zatekla u kući – ostaje nevjestama. Nažalost, nisu imale za svaku kćer čitave kolarine pa bi se razdijelio na nekoliko zrna. Malo koja kuća više ima cjelovitu ogrlicu – primjećuje kustosica.
Uz veliku donaciju nakita Patricije Veramente, posljednjih godina Dubrovački muzeji su proveli nekoliko otkupa cjelovitih kolarina.
- Posebno nam je drago što smo uspjeli vratiti nakit koji je nekada odnesen izvan Dubrovnika i učiniti ga vidljivim javnosti. Gotovo svi kolarini su izloženi u našem stalnom postavu, u vitrinama s nošnjama ili s izlošcima nakita dubrovačkog kraja. Naprimjer, u fundusu imamo kolarin iz Župe dubrovačke s križem, kojem su zlatna zrna razdvojena s po pet niski sitnih koralja. Koralj je bio karakterističan za način odijevanja jadranskog tipa. Na starim fotografijama iz Dubrovačkog primorja vidimo da su se koraljne niske nosile i sa zlatnim privjeskom u obliku srca – pripovijeda Barbara Margaretić.
Dubrovački zlatari kolarin su izrađivali od 18-karatnog zlata s pozlatom od 24 karata.
- Vrlo često na cjevčicama zlatnih zrna možemo pronaći žigove, odnosno punce s potpisom majstora zlatara koji su radili takve ogrlice. Na našoj izloženoj lutki Primorke krasan je kolarin koji se ističe velikim zrnima. Svaka cjevčica tog kolarina ima puncu s imenom Miha Krečka, majstora zlatara koji je radio početkom 20. stoljeća. Ostali primjerci u našem fundusu su radovi majstora zlatara Antuna Linardovića – priča sugovornica pokazujući izloške.
U bolesti, neuspjelim pokušajima začeća i drugim teškoćama, žene dubrovačkog područja često su se zavjetovale Djevici Mariji. Zazivajući pomoć i zaštitu, crkvi su darivale najvrednije što imaju, a uz zaručničko prstenje i ostali nakit, među votivnim darovima, kojih se nije bilo lako odreći, bio je upravo kolarin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....