Kuće u kojima se tijekom zime loži na drva prikupe veliku količinu pepela koji je itekako iskoristiv u vrtu kao prirodni dodatak i kao regulator kiselosti tla. Prikupljeni pepeo u tanjim se slojevima može zbrinuti u komposterima ili kompostištima, a višak podijeliti. Savjete kada, gdje i kako iskoristiti pepeo daje dr. sc. Ivana Paladin Soče, voditeljica pokušališta Čibača pri Zavodu za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku.
- Pepeo je nekad bio dio svakodnevice. Ložilo se na drva, pepeo se redovito iznosio i završavao u vrtu. Danas znamo da drveni pepeo nije otpad nego koristan dodatak tlu. Prije svega, sadrži kalij i kalcij, nešto fosfora i niz mikroelemenata. Može pomoći u rastu i zametanju cvjetova, ali nije čarobno gnojivo. Preporuka je koristiti ga u malim količinama – preporučuje agronomkinja i pojašnjava „Kalij iz pepela važan je za kvalitetu plodova i otpornost biljaka, dok fosfor sudjeluje u razvoju korijena i cvatnji, čiji nedostatak inače znači kasnije dozrijevanje i slabiji urod. Međutim, koliko će biljka stvarno iskoristiti te hranjive tvari ovisi o uvjetima u tlu, prije svega o pH vrijednosti, temperaturi i vlazi. Najbolje djeluje kad je pH tla oko 6 do 6,5”.
Za početak se preporučuje analiza tla, koja se provodi u laboratoriju Zavoda za mediteranske kulture, Sveučilišta u Dubrovniku. Ispitivanje je preporučljivo radi utvrđivanja kompletne slike tla, primjerice količine vapna, fosfora, kalija, dušika i humusa, ali i utvrđivanja pH tla.
- Najveći “plus” pepela je što diže pH pa je posebno koristan na kiselim tlima. U takvim uvjetima može poboljšati dostupnost makroelemenata i potaknuti mikrobiološku aktivnost. Za podizanje pH vrijednosti pepeo se često koristi kao alternativa vapnu jer djeluje brže. Spojevi poput oksida kalija i natrija koji neutraliziraju kiselost lako su topljivi, pa djeluju brzo, ali se isto tako brže ispiru iz tla. S druge strane, ako ga koristiš na tlu koje je već neutralno ili alkalno ili u velikoj količini, može doći do blokade mikroelemenata pa biljke mogu početi žutjeti i stagnirati do pogoršanja strukture tla i zadržavanja vode zbog začepljenja pora – upozorava sugovornica.
Kako ga dozirati?
- Pepeo se ne baca u hrpama niti koristi kao jedino gnojivo. Najbolje ga je lagano posuti po tlu, oko sadnica ili u sadne jame. Kako kreće proljetna sadnja povrća, ovo je idealno vrijeme za njegovu primjenu. Pepeo ne sadrži dušik, zato je preporuka pomiješati ga s humusom ili kompostom. Također, uvijek je važno staviti sloj zemlje između korijena sadnice i mješavine komposta i pepela, kako bi se izbjegla oštećenja. I, naravno, koristi se isključivo pepeo od čistog drva. Sve ostalo, kao što su lakirano, impregnirano ili građevinsko drvo, nosi rizik teških metala - i tu nema kompromisa – poručuje dr. sc. Ivana Paladin Soče.
Većina će znati da se pepeo koristio pri sadnji krumpira, no čitav je niz povrtnica i voćki kojima osobito pogoduje dodavanje pepela.
- Većina povrća dobro reagira na pepeo, posebno ono koje voli kalij i neutralniji pH, poput krumpira, rajčice, paprike, tikvice, mrkve, graška, luka,itd. Kod sadnje krumpira se koristi tako da se stavi otprilike pola šake pepela po sadnom mjestu, zatim zemlja i krumpir. Smatra se da kalij omogućuje brži rast klice i bolji urod krumpira. Međutim, postoje i biljke kojima pepeo jednostavno ne odgovara. To su one koje vole kiselo tlo kao što su borovnica, kamelije ili azaleje – kaže sugovornica.
Osim što se koristi kao poboljšivač tla, pepeo se može koristiti i u zaštiti biljaka.
- U praksi se pepeo često koristi i kao sredstvo protiv puževa ili lisnih ušiju. Posipanjem pepela oko sadnice smeta puževima, nagriza im stopalo i tako štitite svoje biljke. Dobar je i u borbi protiv lisnih ušiju. Pepeo se posipa po biljkama koje su vlažne od rose što odbija lisne uši – savjetuje.
- I za kraj, pošto dolazim iz pršutarskog kraja, ili je to nekad bio, moji roditelji, ali i njihovi su koristili pepeo tako da su zajedno s octom, svinjskom mašću, biberom i ljutom paprikom radili smjesu kojom bi mazali pršute i tako ga čuvali od uboda muhe. Kad se sve zbroji, pepeo je jedan od onih starih materijala koji i danas imaju svoje mjesto. U malim količinama pomaže gotovo svugdje, no prava korist dolazi tek kad znamo kakvo nam je tlo i što biljkama stvarno treba – poručila je dr. sc. Ivana Paladin Soče iz Zavoda za mediteranske kulture.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....