Ni minut više od predviđenog dubrovačka publika nije morala čekati da na pozornicu Parka Orsula stupi Amira Medunjanin čiji je koncert, kako je i najavljeno, počeo točno u 21.30. Čim je stala pred auditorij, krenula je s pjesmom, točnije, s dvije "Kada bih bila" i "Pjesmom gradim mostove" s posljednjeg albuma "Homeland".
Nakon ‘otpjevanog uvoda‘, pozdravila je okupljenu, brojnu publiku i predstavila članove benda: pratili su je Leopold Stašić (violina), Ivan Gazibara (bas-gitara) i Antonio Vrbički (harmonika). Podsjetila je kako je posljednji put u Dubrovniku nastupila prije točno 10 godina, 10. kolovoza 2015. na taraci tvrđave Revelin i to u sklopu 66. Dubrovačkih ljetnih igara.
Zanimljivo, tada je uz Bojana Zulfikarpašića (klavir), Ante Gela (gitara) i Zvonimira Šestaka (kontrabas) Medunjanin pratio Dubrovački simfonijski orkestar, a sve pod ravnanjem tadašnjeg intendanta Festivala, Mladena Tarbuka. Dodala je kako je upravo njezin prvi nastup s nekim orkestrom uopće bio s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom koji ove godine obilježava svoje (prvo) stoljeće postojanja.
Ispričala je Medunjanin ovom prilikom kako se još sjeća ružičaste štipalice koja je pala na pod a koju je tijekom koncerta, pjevajući, pokušala dignuti dok je Tarbuk gestom upozoravao da od toga odustane. Međutim, na koncu je podigla i stavila u džep!
Koncert na Orsuli bio je popraćen vjetrom pa je pjevačica navela kako je tijekom nastupa u Kraljevici doživjela najjače udare vjetra, tolike da su se i pozornica i prostor za gledatelje ljuljali, a drugi je put to bilo na koncertu na Tvrđavi svetog Mihovila u Šibeniku gdje je imala širu haljinu pa je u šali poručila kako je tonac morao pridržavati da ne bi poletjela!
Istaknula je da joj je žao što je pauza do ovog nastupa u Dubrovniku toliko dugo trajala, bilo je pokušaja održati koncert i ranije, ali je veseli što je pozvao Andro Vidak i što su na koncu ona i njezin bend opet došli na hrvatski jug. Priznala je da je oduvijek htjela nastupati na Orsuli, a kad je riječ o pogledu na Grad, samo je komentirala: "Ne znam jesam li nastupala na ljepšoj pozornici!"
Vjetar je dizao ćilim na kojem je stajala pa je dobar dio koncerta provela vraćajući ga na svoje mjesto sve dok fotograf Vedran Levi ‘problem‘ nije pametno riješio na tradicionalni ‘krški‘ način - teškim kamenom!
Nije vjetar štedio ni haljinu izvođačice pa se našalila da je kao ‘Marylin Monroe‘, a otkrila je i da se boji dronova, jedan je upravo snimao tijekom koncerta! Patila je malo i tehnika, čulo se šuštanje pa bi umjetnica šakom zaštitila mikrofon, okretala se u jednu ili drugu stranu, ali sve uz smijeh, opuštenost i šarm, bez nerviranja. Publika se stalno smijala pa je pjevačica zaključila da je ‘raji‘ na obali uvijek smiješno kad dođe netko, recimo iz Sarajeva kao ona i samo priča... Pa makar čitao i recept za pitu, bosanski naglasak jednostavno izaziva smijeh!
Najčešća meta njezinih šala bio je ton majstor Lino Glavočić kojemu je neprestano davala upute.
Na neki način je taj opušteniji ton koji bi nasmijao publiku bio olakšanje nakon često vrlo teških, tužnih, melankoličnih, nostalgičnih, fatalnih ali divnih sevdalinki i narodnih pjesama... Bilo je, naravno, i onih vedrijih! Neumorno je interpretatorica tražila dijalog s publikom, poticala je da pjeva zajedno s njom... Tako je netko htio Šobića, bilo što od njega, a Medunjanin je spontano počela pjevati "Od druga do druga" u što je uključila prisutne u prvom redu. Zapjevao je i gitarist, a nije ostao pošteđen ni violinist!
Ispričala je Medunjanin kako se sjeća da je kao osmogodišnjakinja slušala jednog od najpoznatijih kantautora na ovim prostorima - Miladina Šobića, inače dubrovačkog studenta. Zahvalila je pojedincu iz publike na sugestiji!
Potom je uslijedila "Balkane moj" jer je Azra više puta spomenuta, tražena je više puta bila sigurno najpoznatija pjesma od Medunjanin, njezin ‘hit‘ "Pjevat ćemo što nam srce zna", a pjevačica je objasnila kako će upravo ta pjesma biti predzadnja, a zadnja Štulićeva "Ako znaš bilo što"...
Dominantne su bile pasaže harmonike Vrbičkog a koje su izazvale opće oduševljenje publike. Inače, instrument je to kojim je protkan novi album "Homeland".
Na zahtjev publike da zapjeva "Što te nema", Medunjanin je nonšalantno uzvratila "Evo me, tu sam...!" i bez ikakve pratnje počela izvoditi Šantićeve uglazbljene stihove koje uvijek iznova izazovu jezu. Završilo je dugim zagrljajem s jednom gospođom iz prvog reda koja je očito bila vidno ganuta izvedbom, a i mnogima u auditoriju teško je bilo skriti suzu.
Makedonske "Oj ti momče Ohrgjnače" i "Eleno kerko" koje je prije jednog desetljeća izvela na Revelinu, zamijenile su "Prošeta se Jovka Kumanovka" i "Tvojte oči Leno mori"... Nije prošlo ni bez dobro znanih pjesama poput "Snijeg pade na voće", "Grana do bora", "Rane moje", "Žute dunje", "Moj dilbere", ali i srceparajuće "Alme" koja je hommage ženama ili pak "Eh, da mi je" koju je pjevačica, navodno, posvetila ocu.
Koncert je bio spoj kontinenta i obale pa je Medunjanin s publikom (pa i gitaristom) zapjevala Jusićevu "La musicu di notte" i Oliverovu "A sad adio" na što su okupljeni izrazito dobro reagirali.
Više od dvije ure trajalo je to vjetrovito ali ispunjeno putovanje kroz glazbu ali nadasve duboke osjećaje kojeg je vodila Amira Medunjanin zajedno s njezinim bendom.
Na kraju ostaje jedna nada, napomena i želja: valjda do ponovnog, sljedećeg dolaska i susreta s dubrovačkom publikom neće morati proći cijela jedna dekada!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....