Na istočnom rtu otoka Korčule leži Lumbarda, u čijim poljima već stoljećima uspijeva autohtona sorta grožđa Grk.
Raste na pjeskovitom tlu i daje suha, cijenjena vina zlatno-zelene boje, bogata i harmonična, s karakterističnim gorkastim završetkom, zbog kojeg je najvjerojatnije i dobilo ime.
Rijetko i cijenjeno hrvatsko vino ne može se nabaviti s polica raznih trgovina, već samo u ekskluzivnim restoranima i vinotekama. A kako je sve počelo, govori poznati vinar Frano Milina Bire:
- Prvi je u Lumbardi Branimir Cebalo stavio Grk u bocu. Postojala je i jedna zadruga, ali nije imala vinariju. Nešto se Grka radilo i u Čari. Nadovezao sam se i krenuo u veće nasade, pa je Grk počeo više kolati po državi – kazuje o počecima.
- Jako sam pazio na kvalitetu, a to mi je i dan danas najvažnije. Imam preko 30.000 trsova loze. Cijela obitelj je u ovom poslu, u vinariji i pansionu, moja supruga Višnja i naša tri sina, Ivo, Josip i Mislav, te moja majka Marinka po kojoj je pansion dobio ime.
- Nadogradili smo vinariju i napravili novi podrum, od čega je 350 kvadrata pod zemljom, a nadzemno je moderna kušaona. Sve ono otprije s čime smo počeli je ostalo u funkciji, tako da je ovo danas jedno malo selo s pet kamenih kuća na 4.000 kvadrata zemljišta – govori Frano Milina Bire, te naglašava kako bez potpore obitelji ne bi od ovoga ništa bilo.
Oznaka izvornosti
- Svi otoci imali su svoje autohtone sorte grožđa, ali Grk je baš vezan isključivo za Lumbardu. U staro doba su ljudi miješali sortni materijal između sebe pa ga je bilo nešto malo na Lopudu i u Konavlima, ali kad su došli trendovi i količine u onom sistemu, jer nije baš rodna sorta, dosta su ga odbacili. No, sad se to mijenja radi klime i nasadi Grka došli su do Zadra – ističe.
Grk Lumbarda je prije nekoliko godina dobio i zaštitu oznake izvornosti, slično kao Dingač na Pelješcu koji je bio prvi hrvatski vinogradarski položaj sa zaštićenom oznakom izvornosti.
- I moji preci bili su vinogradari. Djed je naslijedio dva imanja jer mi je baba bila jedinica. Otac mi nije bio za zadruge, pa je u vrijeme Jugoslavije otišao u Njemačku. Kad se vratio, napravio je pansion s 25 ležaja, a turistima smo nudili polupansione, doručak i večeru. Kad je došao rat i sve je stalo, meni se javila ideja da se više baziram na vino. Imanje sam počeo sređivati 1996., i 1998. godine napravio prvu kušaonu u Dalmaciji. Prvi gosti koji su bili organizirano na kušnji vina u Dalmaciji bili su u mojem podrumu – prisjeća se.
- To se dogodilo slučajno. ‘Atlas‘ je onda bila najveća turistička agencija u Dalmaciji i na Korčuli su tražili ruralni prostor u koji bi mogli dovoditi turiste. Taman sam sređivao podrum, što je došlo do njih i potpisali smo ekskluzivni ugovor. S vremenom su došle i druge agencije i drugi turisti, pa sam primao i goste s kruzera koji su dolazili na Korčulu, nekad i po 350 ljudi u jednom danu.
- No, nisam dalje razvijao tu priču nego sam ulagao u proizvodnju. Vrlo je opasno kad se jedan proizvod koristi samo u turističke svrhe, jer kad stane turizam, od tog proizvoda se ne može opstati. U cijeloj bi Dalmaciji trebalo pojačati proizvodnju, a turista neka bude koliko je, a ne obrnuto.
Potražnja je ogromna
Zanimljivo je da naziv sorte Grk najvjerojatnije uopće nema veze s Grcima:
- Po knjigama, postoje dva razloga zašto se zove Grk. Jedan je da su ga donijeli Grci, ali to je malo vjerojatno jer su analize pokazale da nema srodne sorte u Grčkoj – ističe Milina. Ovo vino je izrazito gorkasto, nije voćno kao što su to vina danas. Grk je uvijek imao izrazitu grkoću pa je zato tako i nazvan – uvjeren je čovjek kojemu je ovo vino usmjerilo poslovni put cijele obitelji.
- Potražnja za Grkom je ogromna. Od prvog dana nikome nisam ponudio bocu vina, jer koliko god sam ga napravio, uvijek ga je falilo. I tako do danas. Grk se može popiti samo u top restoranima jer smo se tako profilirali. Nema ga nigdje na polici, samo u restoranima i nekim ekskluzivnim vinotekama.
Vinarija Bire, ipak, proizvodi i plavac:
- Plavac mali se oduvijek ovdje sadio, da oprašuje Grk i da bismo imali crno vino. Lumbarda ima pjeskovito polje, s najpoznatijim vinogorjem Grka. Nasadio sam 11.000 loza na južnoj strani na terasama, a imam još tri polja na crvenici. Imam Grk iz polja, iz pijeska i iz crvenice. Grk Defora je perjanica kuće, koji je 2021. godine, berba 2018., dobio platinu u Londonu. To je najveće odličje koje je Grk dobio u povijesti. I Zuretov Pošip je te godine dobio platinu, pa su to dvije jedine platine koje su ikad došle u Dalmaciju – podsjeća naš sugovornik, čiji je životni put bio planiran u drugom smjeru. Završio je u Zagrebu, naime, školu za elektroničara i trebao je studirati računarstvo, ali ga je rodni kraj usmjerio prema sasvim drugačijem zanimanju. I sreća da jest, jer gdje bi se čovjek danas okusio ovakvog Grka?
- Vukla me loza. Cijelo djetinjstvo sam proveo s djedom i babom na mazgi po vinogradima. To je uvijek bilo u meni. Sve što sam zaradio od turizma, investirao sam u vinariju. Htio sam spojiti turizam i ruralni prostor – sjeća se Frano, a u tome je itekako uspio.
FESTIVAL VINA I DELICIJA DUBROVNIK 2026.
Sudbina Grka
Milina je, inače, najčešće prezime u Lumbardi.
- To je staro, autohtono prezime i svi koji ga nose vezani su samo za Lumbardu. Našeg prezimena ima i na jugu Italije. Vjerojatno je dio naše obitelji za vrijeme Venecije otišao ‘preko bare‘.
Nadimku Bire ne zna porijeklo.
- Nadimak nosimo par stotina godina. Sve familije Milina su dobile svoj nadimak radi prepoznavanja. Inače me zovu Franko, iako sam službeno Frano Milina. Ima nas sedmorica ili osmorica s tim imenom i prezimenom, pa se, kao i svugdje po malim mjestima, raspoznajemo nadimcima.
- Ne znam značenje našeg nadimka, jednostavno se isfiltrirao u našoj familiji. Dobro mi je došao za brendiranje Grka, koji nosi naziv Bire.
Sudbina Grka kao autohtone loze nije ostala samo u rukama starijih.
- Branko Cebalo je počeo prvi, pa sam se ja nadovezao, a kasnije je i Bartul Batistić Zure napravio nasad na južnoj strani u Lumbardi. Nas trojica smo zainteresirali mlade da se uključe u ovu djelatnost. Mladi su manje sentimentalni, ali su se zainteresirali i osnovali smo udrugu vinara i vinogradara Grk Lumbarda koja broji 12, 13 vinara.
- Nekad sam bio prvi u Dalmaciji, a sad u Lumbardi već ima 10-12 kušaona. Ljudi ovdje većinom imaju manje nasade i idu na prodaju na kuću, što ima svoje dobre i loše strane. Dok je turizma, to je dobro, ali ako stane turizam, s tom malom količinom se ne može opstati. Bez proizvodnje i ulaganja, i bez da se cijelo društvo više okrene proizvodnji, nećemo imati budućnost – njegova je poruka na kraju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....