Spolno zlostavljanje i njegove pogubne posljedice na psihu žrtve posljednjih su godina česta tema u filmskom svijetu, fenomen koji autori obrađuju s najrazličitijih gledišta. Nekad biraju osvetničke trilere u kojima se ognjem i mačem traži zadovoljština za počinjeno zlodjelo, nekad mučne sudske drame, a nekad preživljavanje doživotno traumatizirane osobe...
Najbliže trećoj varijanti je ‘Sorry, Baby‘, lanjska crnohumorna drama Eve Victor, glumice kojoj je film bio i redateljski debi. Na oba polja ova je 32-godišnja Parižanka američkih korijena pokazala umješnost kakva bi priličila mnogo iskusnijim kolegicama. Njezina Agnes funkcionalna je ljudska ruina, stalno na rubu kolapsa, a opet dovoljno uporna da izgura još jedan dan u samotnoj brvnari usred studenog Mainea.
Gledatelj kroz kronološki izmiješan redoslijed događanja brzo shvaća da je provincijska profesorica književnosti preživjela zločin s kojim se teško nosi, no samo zlodjelo i njegov počinitelj sve vrijeme izmiču oku, a junakinja ih potiskuje praveći se da ne postoje. Victor uznemirujuće plastično iznosi tu obrambenu blokadu, ne želi svoju junakinju pretvoriti u patnicu, makar je savršeno svjesna da Agnes nikad neće moći živjeti u skladu s očekivanjima okoline.
Tri motiva umetnuta u radnju, udomljeno mače, usputni ljubavnik i filozofska rasprava s ljupkim novorođenčetom to najbolje potvrđuju. Pohvalama s prošlogodišnjeg festivala nezavisnog filma i nominacijom za Zlatni globus, ‘Sorry, Baby‘ probio se na godišnje popise ponajboljih filmskih ostvarenja.
Ključna je pritom nekonvencionalna obrada najstrašnijih mogućih iskustava. Angažmanom uvelike pridonosi britanska glumica Naomi Ackie koju pamtimo po ulozi pokojne glazbene zvijezde Whitney Houston. Ackie ovdje glumi Agnesinu najbolju prijateljicu Lydie koja iz istospolne veze dobiva kćerkicu. Lydie je izrazito empatično biće, razumije najbliže bez suvišnih riječi, a Ackie je interpretira tankoćudno i snažno.
Kanađanka Kelly McCormack kao čudnjikava zavidnica Natasha previše je karikaturalna, moguće i zbog ugađanja žanru crne komedije. Muškarci u drami su, kako se popularno veli, drugotni i na potpuno suprotstavljenim polovima radnje. Demonski profesor Decker (Louis Cancelmi) ukaže se taman koliko treba da omami plijen prije zločina, kao i dobroćudni susjed Gavin (Lucas Hedges) koji pokušava emotivno oživjeti Agnes.
‘Sorry, Baby‘ se vješto kloni ulijetanja u klopku dociranja i patetike i čini tako velik odmak od pamfletizma koji i prečesto zamagljuje problem nasilja nad ženama. Film bi bio još dojmljiviji bez ubačenih epizoda koje pokazuju univerzalnu neosjetljivost sustava prema patnji pojedinca. I bez tih ‘putokaza‘ gledatelju je sasvim prepoznatljiva pozicija ključne protagonistice nakon stradavanja.
‘Sorry, Baby‘ uznemirujuće je djelo, ali nikako i fatalistički usmjereno. Najvažnije je ostati živ i na nogama, pa se iz dana u dan lagano oporavljati, poručuje nam Agnes koja se samoće ne boji niti je se bojati treba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....