Svuda pođi, ali svojoj kući dođi!, rekla je na početku ovog teksta Sunčica Oštrić, s velikim razlogom.
- Započinjem ovu priču s našom narodnom poslovicom koja nije uzaludno nastala, a i sama sam se uvjerila u njenu istinitost i to puno puta, jer sam veliki ljubitelj putovanja.
Za Napulj i Pompeje odlučila se brljajući po facebooku.
PUNI KONTEJNERI
- Izletila mi je reklama Easyjeta, avio karte Dubrovnik-Napulj 70 eura. Odmah sam se zamislila i pomislila ‘cijena je ista kao i za Zagreb, zašto ne?‘ Blizu su Pompeji, vulkan Vezuv, svi znamo povijesnu priču, prilika koja se ne propušta da i to vidim u životu – kaže dubrovačka veterinarka.
- Odmah sam kupila karte, a tek naknadno potražila apartman. Zapravo, taj dio nije bio težak, grad je prepun apartmana za iznajmljivanje. Pošto uvijek tražim apartman prema najboljim recenzijama, ovaj put se to pokazalo vrlo korisnim. Dok sam istraživala, naime, vidjela sam da se svašta iznajmljuje. Našla sam izuzetno lijep apartman, s doručkom uz upotrebu kuhinje, s neograničenom ponudom voća, slatkiša, kave, uvijek dostupnom vlasnicom spremnom pomoći što god nam je zatrebalo – ističe.
Što se tiče cijena, Sunčica kaže:
- Cijene taksi usluga podjednake su kao i u Dubrovniku, možda zapravo malo i skuplje. Prvotna ideja - uzeti rent-a-car - pokazala bi se kao tragična odluka. Naime, dosad sam mislila da je ekspert svaki onaj vozač koji svlada vožnju kroz Mokošicu. Ali Napulj... Rushour traje 24 sata sedam dana u tjednu, a prometne kulture jednostavno – nema. Dobila sam dojam da su prometni znakovi i semafori samo figurativno postavljeni. Da bi vozač stao da propusti pješaka, kako je to zaista učestalo u našem Gradu, na to zaboravite! Ma niti na pješačkom prijelazu na zeleno svjetlo. To sam brzo naučila! Konstantno svatko svakome trubi, i tko je jači, taj kvači.
A evo kako izgleda Napulj, koji ima predivnu katedralu i puno muzeja:
- Bili smo smješteni u centru, to napominjem jer bi valjda kao centar grada trebao biti najuređeniji. Ali jao... Prvo što sam zamijetila neuređena su pročelja zgrada, popucale i otpale fasade, kao da im je jučer bio potres. Puni kontejneri smeća, koje je odloženo i oko njih, smeće ulične mačke uredno razvlače, a na ostacima se hrane i golubovi. U pet dana koliko sam bila tamo, moram priznati da nisam vidjela čistače ulica.
PUNO IMIGRANATA
Što se tiče stanovništva, i tu je ostala zapanjena:
- E, tu se ima stvarno što za reći. Moram se prvo osvrnuti na izuzetno velik broj imigranata. Prosjaka na ulici je jako puno. Oni koji su se uspjeli snaći ili zaposliti rade pretežno u malim trgovinama veličine garaže, a prodaje se sve i svašta, od hrane do suvenira. Pun grad ih je i zapravo, teško je naći trgovinu tipa supermarketa. Cijene hrane su manje-više jednake našima, suvenira također, ali može se naći i zanimljivih stvarčica, kao npr. torbi, majica, tenisica po puno povoljnijoj cijeni, za svega desetak eura. O kvaliteti nećemo govoriti – rekla je s osmijehom.
- Vidjela sam dosta imigranata koji spavaju u kartonskim kutijama pokriveni dekom. Pored njih stoje dva policajca u svojim poznatim modno-kreatorskim odorama i nije ih briga, tako da sam zaključila da je to općeprihvaćeno.
Osvrnula se i na autohtono stanovništvo:
- Mi Dalmatinci smo malo glasniji narod, ali se ne možemo usporediti s južnom Italijom. Prvu večer, kad smo sjeli u dvorište u miru popiti čašu vina (vino im je zaista vrhunsko), u prvom momentu sam pomislila da se svi stanari međusobno svađaju. Vikalo se iz svih stanova. Kako gotovo svaki stan ima mali balkončić, uskoro sam uvidjela da oni međusobno - razgovaraju. Izađu na balkon i dovikuju se – kaže s osmijehom naša sugovornica.
- Ono što me oduševilo, a što moram spomenuti, jest da mnogi imaju kante privezane na konop, pa kad nekome što treba, samo spuste kantu i razmjenjuju neke potrepštine.
GRAĐANI POMPEJA
A hrana je priča za sebe:
- Naravno da sam kao turist željela probati i neka tradicionalna jela. Prvo što mi je bilo u planu je naravno pizza Margerita. Osim što se priprema s buffallo mozzarelom, meni osobno nije bila ništa posebno. Valjda sam očekivala nešto posebno i specijalno, uglavnom, nije me se dojmilo nimalo. Sama buffalo mozzarella me oduševila jer ukusniju mozzarellu nisam nikad probala.
- Talijanska pasta me je također oduševila, posebno načinom pripreme, s ribom ili plodovima mora. Jeli smo izuzetno ukusna jela, uz obilne porcije, dok je cijena vrhunskog ručka, s predjelom i čašom vina, otprilike 25 eura.
Pompeji su bili itekako vrijedni posjete.
- Šetnjom kroz ruševine antičkog Rima, zamišljala sam građane koji su tamo živjeli. Obišla sam ostatke kuća građanstva i vile bogataša. Na nekim zidovima još su očuvane freske, dojmile su me se skulpture, kupelji, kamenice, kako su napravili sustav odvodnje, a bila je tu i javna kuća. Pompeje je zaista vrijedno posjetiti i vratiti se na jedan dan u antičko doba.
- Vulkan Vezuv nije baš tako blizu, 20-tak kilometara od Pompeja. Zamišljala sam koliko je ta erupcija bila velika. Autobus nas je dovezao do podnožja planine, a dalje je vodila planinarska staza, otprilike 1200 metara strmine. Sama staza je od crnoga šljunka vulkanske lave, a uokolo su stijene lave. Nakon što sam tri puta ispustila dušu, uspjela sam osvojiti vrh, što me ispunilo euforičnim zadovoljstvom. Ispunila sam svoj životni san, ali sam se i sa zadovoljstvom vratila u svoj Grad i Mokošicu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....