Slikar i najpoznatiji hrvatski dizajner cvijeća Saša Šekoranja, scenograf je predstave „Filantrop” koja će se u petak u Kazalištu Marina Držića premijerno izvesti u režiji Branka Ivande. Iako se u Dubrovniku kratko zadržao zbog drugih poslovnih obveza s nama je podijelio da žali zbog toga jer mu je Grad, kaže, u svako doba prekrasan te podijelio što nas očekuje na premijeri.
- Raditi predstavu s Brankom Ivandom bio mi je super izazov i bio sam oduševljen kada me pozvao, mada su mi rokovi bili vrlo kratki. Rekao sam mu odmah da pristajem, ali da na žalost ne mogu cijelo vrijeme biti u Dubrovniku kao podrška. Zapravo sve što sam radio nije mi bilo teško jer je Branko vidio jedan interijer koji sam radio i odmah rekao da bi htio nešto upravo tako za predstavu. Nešto s jako puno svjetla, da kada se uđe u kazalište i kada se digne zavjesa da se dogodi onaj wow efekt. Nažalost, tog efekta nećemo imati jer je Branko u tijeku režiranja došao do toga da je čitav ansambl izvukao na proscenij da bude što bliže gledateljima i onda je ta moja prvotna ideja, bijele kutije uronjene u samo kazalište, pala u vodu. Svejedno smo napravili nešto što će dobro funkcionirati. Ja sam zadovoljan – govori Saša Šekoranja poznat po svojim jedinstvenim cvjetnim aranžmanima kojega ovih dana vrlo često gledamo na televiziji gdje nam demonstrira aranžiranje i dijeli savjete oko uređenja prostora. Ne radi prvi puta u Dubrovniku jer je već radio scenografiju na Dubrovačkim ljetnim igrama za „San Ljetne noći„ s Dorom Ruždjak, ali i nekoliko Dubrovčanima jako poznatih interijera. Hotel Kompas potpuno je dizajnirao i za prostor naslikao slike, a uređivao je djelom i Hotel Excelsior.
– Kada radim interijere ili predstavu, važno mi je za koga radim jer sve je stvar konteksta. U lošem kontekstu i prostor može biti loš. Pogotovo mi je kod kazališne predstave važno da sam u dogovoru s režiserom, da vidim kako glumci funkcioniraju, najprije funkcionalno a onda što bi svime htjelo reći. Ovoga puta sam radio bijeli prostor jednoga intelektualca, htio sam dati dojam jednog modernističkog stana, kao Iblera ili nekog od arhitekta koji ima veliki friz prozora. Glavna je ideja bila da puno svjetla dolazi sa stražnje strane kao kontraliht. Ono što dominira u prostoru je bijela boja i gomile knjiga. Hrpe knjiga koje su nagomilane kao stošci, piramide, glavni su scenski element, a na zidove sam stavio reprodukcije svojih slika – objašnjava Šekoranja. On na svom Instagram profilu i televizijskoj emisiji gotovo svakodnevno dijeli savjete o cvijeću i aranžmanima u koje često stavlja neuobičajene elemente. - Više se sada bavim videom, a razlog tome je jednostavno novo vrijeme. Nekad sam imao samo izlog cvjećarne, a dana imam Instagram gdje me vidi puno više ljudi. To mi se sviđa pa mi videi jesu jedna vrsta opsesije – govori Šekoranja. Pitamo ga koje je njegovo omiljeno cvijeće i prostor u Dubrovniku?
- Dubrovnik je moja neizbježna destinacija uvijek, mada sam sada više vezan za Istru i mačke o kojima tamo brinem. Sve ovisi o tome kada dođem u Dubrovnik. Divno mi je kada dođem u proljeće, naročito ovdje gdje proljeće počinje ranije pa me dočekaju perunike. To mi je najveće veselje. Tu su još i suhe trave i neke grane smokve. Sve mi je to super upotrijebiti da stavim u prostor da mu da svježinu i ljepotu – kaže Šekoranja koje su njegove dubrovačke inspiracije za različite dizajnerske ideje, jer Saša radi i torbe, dizajnira stolnjake, salvete, jastučnice sve do posuđa:
- Radim razne stvari, nisam vezan ni s čime. Radim brzo i baš volim tu užurbanost, danas raditi torbe, sutra aranžirati cvijeće, prekosutra graditi interijer. Nekako su to sve povezane likovne stvari i kada ih pomiješam ne dobijem bućkuriš, nego dobijem svoj život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....