Nove ‘Orkanske visove‘ otpuhala je jeftina erotika. Likovi Margot Robbie i Jacoba Elordija od nje ne stignu prodisati

Fatalistička priča o zabranjenoj ljubavi, opisana u klasiku engleske književnosti ‘Orkanski visovi‘ Emily Brontë, sineaste privlači još od doba nijemog filma.  Od prve ekranizacije 1920. do ove najnovije, na velikom platnu i TV-u odrađeno ih je barem dvadesetak. Gorštaka Heathcliffa svojedobno su glumile i veličine poput Laurencea Oliviera i Ralpha Fiennesa, potvrđujući time neprolaznost karaktera kojega bi se kolokvijalno moglo nazvati zločestim dečkom.

Shazad Latif kao Catherinin prevareni muž ne dolazi do izražaja

Nepresušni izvor inspiracije filmaša je i Heathcliffova družica Catherine Earnshaw koju je potkraj 1930-ih portretirala Merle Oberon, a početkom 1990-ih Juliette Binoche. Uoči Valentinova na red je došla još jedna adaptacija, sad s potpisom Emerald Fennell. Hvaljena britanska glumica i redateljica (film ‘Djevojka koja obećava‘, uloga Camille u ‘Kruni‘) dramu iz jorkširskih pustopoljina preradila je u naglašeno erotiziranu romansu, naglašeno stiliziranu, ali sadržajem plitku pripovijest o dvoje nezasitnih ljubavnika bez odlika, interesa ili osjećaja koji bi nadišli zov puti.

U tako postavljenim okvirima ni potentne glumice poput Margot Robbie (‘Ja, Tonya‘, ‘Bilo jednom u Hollywoodu‘), ne mogu svoju junakinju sazdati u slojevitu osobu vrijednu suosjećanja. Istini za volju, Robbie svoju verziju preljubnice s golemim dekolteom gradi s dosta profesionalnog napora. Osjetila i kretnje većinu vremena su joj prenapregnuti, no njezina Catherine izvan požude kao da ne postoji. Tjelesnost ograničava i njezinog filmskog partnera i zemljaka Australca Jacoba Elordija kao bljedolikog Heathcliffa koji se u stari kraj vraća iznebuha, bogat bez objašnjenja.

Promiče on kadrovima uglavnom raščupan, razgolićen i vazda spreman ‘za akciju‘, no prikaz njegove animalne strasti plitak je i glumački neizbrušen. Štoviše, Robbie i Elrodi kao par uopće ne djeluju usklađeno. Dojam je da je Fennell bilo važnije intimu dvoje mahnito zaljubljenih izložiti pogledima gledatelj(ic)a, negoli potražiti korijene njihove samorazarajuće veze.

Klišejizirana tjelesna privlačnost srodnih duša

S takvim usmjerenjem za druge aktere nema mjesta. Nakratko bljesnu tek Martin Clunes kao Catherinin otac ovisnik i Hong Chau u ulozi pasivno agresivne družbenice Nelly.  Shazad Latif kao Catherinin prevareni muž Edgar i Alison Oliver kao nevoljena Heathcliffova žena Isabelle tek su zagrebane skice osobnosti.

Novi ‘Orkanski visovi‘ nešto su bolji na planu vizualnog. Vremenske (ne)prilike su u službi zbivanja, svjetla, sjene i zvukovi dobro su izbalansirani. Kičasti detalji nisu smetnja makar se čini da kostimi i nakit glavne junakinje, izazovni i skroz izvan epohe, dolaze iz posudionice Vivienne Westwood.  Pejzaže je trebalo bolje iskoristiti, posebno vrleti na vjetrometini iz naziva djela, no to je ipak manji grijeh od posvemašnje banalizacije radnje. 

Za sredinu 19. stoljeća Brontëičin roman pod pseudonimom bio je duboko subverzivan. No njegovo prevođenje na filmski jezik pop-kulture uvreda je za izvornik. Inzistiranjem na tjelesnosti junaka ubila je njihovu duhovnost, a time i suštinu filma koji je najbolji dok su akteri u dobi dječje nevinosti (Heathcliff je daroviti Owen Cooper iz ‘Adolescencije‘).