O ovome uglavnom ne mislimo kad kupimo sladoled. Po čemu se razlikuju oni iz slastičarnice i iz butige?

Nedavno preventivno povlačenje obiteljskog pakiranja sladoleda poznatog domaćeg proizvođača ukazalo je na vječno pitanje kvalitete poslastice koja se u ljetnim mjesecima konzumira brzo i uglavnom bez razmišljanja o njezinim sastojcima. Struka upozorava da su sladoledi zbog svojih fizikalno-kemijskih svojstava i kemijskog sastava i bakterijama prava poslastica:

- To ih čini rizičnom hranom. Bolesti podrijetlom iz hrane koje se povezuju sa sladoledima su salmoneloza, listerioza, stafilokokno trovanje te virusne infekcije. Najčešći izvor bakterija i virusa koji završe u sladoledima su osobe u proizvodnji i posluživanju sladoleda. Sladoled se lako zagadi nečistim priborom za pripremu i posluživanje, poput žlice za sladoled. Osobe koje obavljaju transport i skladištenje indirektno utječu na sigurnost i kvalitetu sladoleda ako se ne pridržavaju pravilne temperature transporta i skladištenja ispod -18 stupnjeva Celzija. Temperatura brzo smrznute hrane mora biti postojana u cijelom proizvodu i održavana na –18 ili niže s mogućim kratkim odstupanjima, uglavnom tijekom prijevoza i u rashladnim vitrinama u maloprodaji. Odstupanja ne smiju biti viša od 3 Celzija, pri čemu je potrebno poštivati načela dobre prakse skladištenja i prometa. U vitrinama u maloprodaji odstupanja mogu biti do 6 stupnjeva ali se rok uporabe smanjuje sukladno temperaturi čuvanja. Treba naglasiti da niska temperatura čuvanja sladoleda (ispod 0 °C) ne uništava prisutne bakterije već samo usporava njihov rast i razmnožavanje. Održavanje ove niske temperature posebno je važno u ljetnim mjesecima – upozorava voditeljica Odjela za hranu Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije dr. sc. Ivana Ljevaković-Musladin, dipl. ing. Uspoređuje potom industrijske i slastičarske sladolede:

DR. Ivana Ljevaković Musladin

Bozo Radic/Cropix

- Industrijski imaju opsežniju, kontinuiranu i bolju kontrolu zdravstvene ispravnosti te strože interne standarde nego slastičarski sladoledi. Razlog tome je što osim službenih laboratorija za vanjsku kontrolu imaju i vlastite laboratorije za kontrolu sigurnosti i kvalitete svake serije proizvodnje. Također su izloženiji strožem nadzoru te kritikama kupaca i javnosti nego slastičarski sladoledi. Trajnost industrijskih sladoleda u odnosu na slastičarske se temelji na pasterizaciji i homogenizaciji koje uništavaju bakterije, primjeni emulgatora i stabilizatora koji sprječavaju brzo otapanje i stvaranje kristala leda, te na dodavanju zraka koji smanjuje slobodnu vodu iz koje bi nastali kristali leda – objašnjava sugovornica i napominje kako nadzor nad zdravstvenom ispravnosti, higijenom proizvodnje sladoleda i provedbom zakonskih propisa vezanih uz hranu provodi sanitarna inspekcija Državnog inspektorata Republike Hrvatske. Preciznije, sanitarna inspekcija nadzire provodi li proizvođač sladoleda sve zakonom propisane kontrole za osiguravanje sigurnosti hrane. Kontrole zdravstvene ispravnosti, prvenstveno mikrobiološke, te higijene proizvodnje sladoleda, koje su proizvođači dužni provoditi po Zakonu o hrani, provode ovlašteni službeni laboratoriji, među kojima su i zavodi za javno zdravstvo minimalno dva puta godišnje, no proizvođač može kontrolirati sladolede češće i više od zakonskog minimuma.

Šetnja Stradunom uz sladoled

Bozo Radic/Cropix

Neki potrošači tvrde da se neprodani sladoledi iz prošlih sezona ‘vraćaju‘ u promet sljedeće sezone. Dr. Ljevaković- Musladin o tom nema saznanja, no naglašava da rokovi trajanja sladoleda mogu biti 12 do 24 mjeseca od datuma proizvodnje, ako su cijelo vrijeme pravilno skladišteni na temperaturi ispod - 18 Celzija.

- Proizvođači na pakiranjima navode oznaku "Najbolje upotrijebiti do", što znači da proizvod nakon tog datuma nije nužno pokvaren ili opasan za zdravlje, već da nakon navedenog razdoblja gubi na svojoj optimalnoj kvaliteti, okusu i teksturi. Stoga je ovdje prije riječ o sladoledima unutar važećeg roka trajanja, a ne o vraćanju iz prošle sezone. U slučaju da se na tržištu zatekne „nepodobni“ sladoled, odmah se povlači iz prodaje, što javno objavljuje Državni inspektorat Republike Hrvatske kao obavijest potrošačima – ističe voditeljica Odjela za hranu i podsjeća kako je nedavni slučaj povlačenja sladoleda bio je iz preventivnih razloga, radi kontrole kvalitete ambalaže. O daljnjim popravnim radnjama i eventualnim sankcijama u slučaju nezadovoljavajućih sladoleda odlučuje Državni inspektorat i eventualno sam proizvođač. Međutim, o pravim posljedicama takve „javne nepodobnosti na tržištu“ uvijek odlučuju sami potrošači - svojim novčanikom.